autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pišem vam zbog Branka Lustiga i žrtve Vukovara

Autor: Drago Pilsel / 18.11.2019. Leave a Comment

drago-pilsel-hnd-230118-fah-b”Ja sam broj A3317.” Tako je Branko Lustig započeo svoj govor nakon što je primio (svog prvog) Oscara za film ”Schindlerova lista”. Branka više nema. Otišao je, ja kažem, k našem izvoru. Ali ostala je naša obaveza da ne zaboravimo žrtve.

Branko Lustig je radio što je radio i kako je radio, a sve što je radio radio je za umjetnost, za mir i za toleranciju, jer je pamtio glas onih koji su u logoru Bergen-Belsen (kamo su ga prebacili iz Auschwitza), prije nego što će biti obješeni (zbog pokušaja bijega), viknuli prema njemu i drugima koji su morali promatrati izvršenje smrtne kazne da ih ne zaborave. Branko Lustig, možda i zbog tog razloga, tog vapaja umorenih, nije želio s ruke odstraniti broj koji su mu istetovirali nacisti u Auschwitzu; čak ga je dao uvrstiti kao dio svog telefonskog broja u Los Angelesu.

Ovu kolumnu pišem zbog njega, zbog svih onih koje je Branko Lustig vidio umrijeti, zbog svih onih koji su pali kao žrtve ratnog ludila: da, i zbog svih onih kojih se danas sjećamo jer su bili dio vukovarske tragedije. Sjećam se, dakle, i kolege Siniše Glavaševića i drugih umorenih na Ovčari. Sjećam se i žrtava Škabrnje i Nadina. Sjećam se

Ovu kolumnu pišem zbog njega, zbog svih onih koje je Branko Lustig vidio umrijeti, zbog svih onih koji su pali kao žrtve ratnog ludila: da, i zbog svih onih kojih se danas sjećamo jer su bili dio vukovarske tragedije. Sjećam se, dakle, i kolege Siniše Glavaševića i drugih umorenih na Ovčari. Sjećam se i žrtava Škabrnje i Nadina. Sjećam se.

Ali, dragi moji čitatelji, kako se to imamo sjećati, osobito mi na Balkanu? Što smo naučili iz života Branka Lustiga?

U postjugoslavenskim društvima ratni se zločini koje je počinila druga strana ističu, često i preuveličavaju, dok se vlastiti relativiziraju, umanjuju i opravdaju zločinima drugih. Osim toga, postoji jaka identifikacija i solidarnost s optuženima za ratne zločine iz vlastite zajednice, te se olako optužuju drugi.

Žrtve su zaboravljene u javnosti, bitne su samo prilikom ceremonija. Sudbina 17.000 nestalih i dalje je nerazjašnjena, a brojne grobnice neotkrivene. Imam brata nestaloga; znam o čemu vam sada pišem.

Ne postoji dovoljan politički interes da se utvrde činjenice o tome što se dogodilo u nedavnoj prošlosti, a izostaje i nužan pritisak kritičke javnosti.

Radi upozorenja vlasti i javnosti na obavezu i potrebu suočavanja s prošlošću tri nevladine organizacije za ljudska prava – Fond za humanitarno pravo (FHP), Documenta i Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) – pokrenule su u svibnju 2006. godine debatu o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Tada, na Prvom regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu, održanom u Sarajevu, sudionici iz postjugoslavenskih zemalja, aktivisti za ljudska prava, mladi, predstavnici udruženja žrtava, žrtve, veterani, novinari, umjetnici, pisci, suci, tužitelji i stručnjaci za tranzicijsku pravdu ocijenili su da je za djelotvorno suočavanje s nasljeđem prošlosti nužno uvažavanje regionalnog pristupa i konteksta u kojem su zločini počinjeni.

U međuvremenu je inicijativa o regionalnom pristupu i kontekstu prerasla u inicijativu za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, i to od siječnja 1991. do kraja 2001. godine, na teritoriju bivše Jugoslavije (REKOM). Proces stagnira, političke elite nam nisu sklone, ali ja ne odustajem, mi iz Koalicije za REKOM ne odustajemo, kao što ni pokojni Branko Lustig nije odustajao u širenju tolerancije i u sjećanju na žrtve.

Cilj nam je stvaranje točnog, službenog i objektivnog zapisa o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim u razdoblju od početka 1991. do kraja 2001. godine, priznavanje žrtava i njihove patnje, kao i sprečavanje ponavljanja zločina.

Zašto je to od tolike važnosti?

Branko Lustig, možda i zbog tog razloga, tog vapaja umorenih, nije želio s ruke odstraniti broj koji su mu istetovirali nacisti u Auschwitzu; čak ga je dao uvrstiti kao dio svog telefonskog broja u Los Angelesu

Zato što REKOM može spriječiti iznošenje određenih laži u javnosti ili, ako su već iznesene, pokazati da više nisu vjerodostojne.

Može izgraditi javnu platformu za glas žrtava i uz pomoć njihova saslušanja stvarati suosjećanje javnosti, poštovanje i solidarnost ne samo sa žrtvama s kojima se već suosjeća nego i sa žrtvama koje se u prošlosti nisu mogle vidjeti kao žrtve.

Može izraditi registar žrtava i ljudskih gubitaka i time zauvijek spriječiti manipulacije brojkama stradalih i ubijenih.

Može pomoći tužiteljstvima za ratne zločine osiguranjem dokaza, ohrabrivanjem svjedoka i žrtava da sudjeluju u suđenjima za ratne zločine, kao i organiziranjem dosjea o određenim slučajevima.

Može pomoći postojećim službenim komisijama za nestale u otkrivanju tajnih masovnih grobnica i rješavanju sudbine nestalih.

Može stvoriti razumijevanje i toleranciju te vratiti dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima.

Bilo bi to službeno tijelo koje bi osnovale države nasljednice bivše Jugoslavije. Strogo neovisno o svojim osnivačima. Regionalno tijelo koje bi se fokusiralo na iskustva žrtava. Privremeno tijelo koje bi bilo osnovano na određeno razdoblje i smješteno na teritoriju na kojem su zločini počinjeni. Izvansudsko tijelo koje bi organiziralo javno slušanje žrtava. Izvansudsko tijelo koje bi donosilo zaključke u vezi s činjenicama, s onim što se dogodilo, na temelju svoje istrage i utvrđenih sudskih činjenica, ali koje ne bi izvodilo pravne zaključke.

Istražno tijelo koje bi imalo ovlasti intervjuirati svakoga tko može pružiti relevantne informacije, provoditi multidisciplinarne istrage i pozivati pojedince, kao i predstavnike institucija, političkih grupa i vjerskih zajednica da daju podatke i iznesu svoje mišljenje o tome kako premostiti teško nasljeđe.

Indirektna posljedica bi za nas novinare bio zadatak da analiziramo dokaze o tome kako su određene institucije, pojedinačno ili grupno, propustile braniti i štititi ljudska prava u prošlosti.

Bilo bi to pouzdano tijelo koje će uzimati u obzir samo navode o ratnim zločinima koji su potvrđeni od najmanje dva neovisna izvora. Tijelo koje nikome ne sudi, ali može imenovati počinitelje i odgovorne za nedjela, kao i preporučiti mehanizme za njihovo udaljavanje iz institucija.

Meni se kao novinaru i teologu postavlja pitanje može li postojati neka politička etika, odnosno politički moral, onako kako se to govori općenito o profesionalnom moralu prema kojem se formuliraju etički kodeksi pojedinih profesija? Ja u to vjerujem

Istražno tijelo koje bi u suradnji sa službenim komisijama za nestale osobe provodilo istrage o sudbini nestalih. Tijelo koje bi sastavljao preporuke u vezi s programom reparacija za žrtve u obliku materijalne kompenzacije, oprosta, gradnje spomenika, memorijalnih centara, karti sjećanja i drugog.

Vjerodostojno tijelo koje bi bilo sastavljeno od istaknutih pojedinaca u svojim zajednicama i regiji, predstavnika različitih etničkih grupa i religijskih zajednica koji bi bili imenovani i izabrani na temelju precizno postavljenih kriterija.

Kako već niz godina pratim Koaliciju za REKOM, a i njen sam član, svjedočim o stanovitom napretku. Ali bol žrtava ostaje.

Meni se kao novinaru i teologu postavlja pitanje može li postojati neka politička etika, odnosno politički moral, onako kako se to govori općenito o profesionalnom moralu prema kojem se formuliraju etički kodeksi pojedinih profesija?

Ja u to vjerujem, kao što vjerujem i u to da nema budućnosti svijeta bez svjetske etike, da nema mira u svijetu bez mira među religijama i da nema mira među religijama bez dijaloga religija (kako tumači prof. Hans Küng). Naša bi politička teologija trebala, stoga, biti najprije dijaloška, ekumenska.

Naš bi horizont trebao biti ekumenski. Tek bi tada bili sposobni razraditi teologiju mira bez koje ćemo svi mi kao teolozi promašiti naše vrijeme i izdati naše svete knjige na najdrastičniji način. Ako promašimo, dokazat ćemo da nismo bili sposobni čitati i razumjeti znakove vremena. Vremena u kojemu je najviše odzvanjao poziv na pomirenje s Bogom i ljudima.

Naime, sve naše povijesti nose višak nezacijeljenog pamćenja, iz njih ne izlazimo i ne približavamo se drugima. Moramo izaći iz uskih okvira konfesionalnog i nacionalnog da bismo se na svim razinama približili drugome i njegovoj patnji. Treba nam spoznati da svaka patnja ima sličnu matricu. I svako zlo je ima.

Izlaz je u traženju nove zrelosti.

Kako je jednom napisao na našem portalu naš drug Filip David, ”Vreme radi za zlikovce i ubice. Pravda postaje sve nedostižnija. Sećanja su sve nesigurnija, svedoka je sve manje, obećanja lažna i neispunjena, prošlost u velikoj meri podložna manipulacijama. Ono što se nekada naočigled odigralo danas za tužitelje, ali i očevice, kao da se nije dogodilo. Zaborav omogućava pranje savesti mnogih, stvaranje neke drugačije istorije od one koja se dogodila.”

Ali, koliko god je to u našoj moći, pa makar se pravda i kakva-takva satisfakcija dogodila za samo jedno ljudsko biće, mi moramo u centar naše pažnje staviti žrtve.

Pamtim susret Koalicije za REKOM na kojem smo gromoglasno prihvatili prijedlog statuta koji je usuglašen nakon godine dana rada, vrijednog napora zagovarača i pažljive i strpljive suradnje nekih predstavnika šefova država.

Tko god je (i ovaj tjedan ćemo opet obilježiti tu egzekuciju) stojeći pred spomenikom na Ovčari pustio suzu ili se javio Bogu s molbom da usliša vapaje pravednika na ovome svijetu zna da nema svetijeg posla od hrabrenja i grljenja žrtve

Vjerujem da oni nisu podržali Koaliciju za REKOM da bi skupljali političke bodove, jer se oni u nacionalistički zagrijanim društvima zapravo tako i gube, već zato što su čuli glas žrtava.

Tko god je stajao u Potočarima kod Srebrenice okružen tisućama humaka, tko god je u rukama držao kosti ubijenih Srba, ili Albanaca ili bilo koga drugog (ja jesam, u zaleđu Šibenika, u selu Prokljan, u kolovozu 1995. odmah nakon Oluje), tko god je (i ovaj tjedan ćemo opet obilježiti tu egzekuciju) stojeći pred spomenikom na Ovčari pustio suzu ili se javio Bogu s molbom da usliša vapaje pravednika na ovome svijetu zna da nema svetijeg posla od hrabrenja i grljenja žrtve.

A tko još to nije shvatio, neka se primi posla. Jer nihilizam, beznađe, destrukcija, ludost ili fanatizam ne mogu imati posljednju riječ.

Ako budemo pisali članke koje će isticati veličinu djela Branka Lustiga, znajmo da je nemoguće istodobno hvaliti Lustiga i zaboravljati žrtve ”naših ratova”.

Na nama je, na svakom od vas, da postane bezimeni glasnik: onaj koji sluša vapaj osuđenog na smrt vješanjem koji kaže: ”Ne zaboravite na nas!”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Braćo pederi, sestre lezbe: Bog vas voli! I ja isto
  • Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba
  • Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (1)
  • Zbližavam(o) ljude koji žele i znaju raditi za bolje društvo
  • Jedan meni dosta važan tekst koji će mali broj ljudi čitati
  • Oduprimo se kulturi ravnodušnosti, odbacivanja i sukoba
  • Nakon godinu dana učenja spremamo Ekumenu za veliki ispit
  • NE ustašama! Imperativ je da budemo čestiti spram prošlosti
  • Nemojmo biti ili postati zarobljenici straha
  • Neka pati, koga smeta, Argentina je prvak svijeta

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Auschwitz, Bergen-Belsen, Branko Lustig, Democroacia, Documenta, Drago Pilsel, Filip David, Nadin, Prokljan, REKOM, Schindlerova lista, Siniša Glavašević, Škabrnja, Vukovar

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT