Pismo svećeniku koji mrzi migrante: Lakoća tvrdog srca

Prije nekoliko dana osvanula je vijest na portalu index.hr o svećeniku koji poziva svoje župljane da migrantima ne daju ni vode ni hrane. Nažalost ne radi se samo o bombastičnom naslovu; razgovor koji je novinar obavio s dotičnim župnikom potvrđuje sadržaj njegovog posta.

Župnik piše: ”Nepoznate osobe su tražile vodu i hranu. Iste su nepozvane ulazile na privatne posjede i obiteljske kuće, a provaljivale u napuštene kuće (…). Stoga se pozivaju svi župljani da nikoga ne primaju u svoje kuće, ne daju hranu, vodu i prenoćište te smjesta redarstvenoj vlasti prijave sve one koji nisu im poznati ili nepoznati prolaze našim državnim teritorijem.”

Motiv davanja hrane i vode je biblijski poznat motiv, iz njega se izvode djela milosrđa, ali davanje onome tko je gladan jesti i tko je žedan piti, obući gologa i posjetiti sužnja u zatvoru je mnogo više od djela milosrđa: to je kriterij spasenja.

Pred kraj Matejevog evanđelja (Mt 25, 31-46), u dijelu koji tematizira posljednja vremena, dakle sumira viziju kojoj teži Isusov pokret, piše o Posljednjem sudu na kojem će Sin Čovječji razlučiti one koji sjedaju s desna i primaju se ”u baštinu Kraljevstva pripravljenog za njih” od onih koji sjedaju s lijeva i bivaju kao prokleti, ”protjerani u oganj vječni”

Pred kraj Matejevog evanđelja (Mt 25, 31-46), u dijelu koji tematizira posljednja vremena, dakle sumira viziju kojoj teži Isusov pokret, piše o Posljednjem sudu na kojem će Sin Čovječji razlučiti one koji sjedaju s desna i primaju se ”u baštinu Kraljevstva pripravljenog za njih” od onih koji sjedaju s lijeva i bivaju kao prokleti, ”protjerani u oganj vječni”.

I u jednoj i u drugoj grupi ima začuđenih – i oni koji su došli s desna pitaju se kada smo mi to dali jesti gladnom, piti žednom, ogrnuli gologa, a čude se i neki s lijeve strane jer se ne sjećaju da nisu postupili prema navedenom kriteriju.

A kriterij je: ”Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste!”

Nema drugih kriterija, prijatelju župniče. Nema spomena o putniku niti se igdje podrazumijeva da su putnici oni koji idu od svoje kuće i vraćaju se, kako ste pokušali obrazložiti svoju uputu da se žednom čovjeku ne da piti ni gladnom jesti.

Stranac je stranac i u Starom i u Novom zavjetu nepoznat čovjek koji izaziva strah. Ali Biblija nas još nešto uči: stranac je često prilika, mjesto za susret s Bogom.

Dakle, tumačenje putnika kao onoga koji ima kuću i kući se vraća je proizvoljna interpretacija kojom se opravdava odbijanje migranata. Problem je što župnik predstavlja Crkvu i što nameće svoju izmišljotinu svojim župljanima oslovivši ih s ”predragi u Kristu vjernici”.

O kojem to Kristu govorimo? I zar mislite da su Bog, svi sveci Božji, sv. Bernard, sv. Nikola Tavelić, BDM i svi koje ste na kraju svog teksta nabrojali mulci koji stoje na predziđu kršćanstva braneći ga od ”islamskog praznovjerja”?

Ne sumnjamo u vaša dobra djela pomaganja pojedinim osobama, kako ste o sebi posvjedočili u razgovoru s novinarom portala index.hr. Zaista možemo zamisliti da ste dobra srca.

Vaše riječi su uprskale to vaše dobro djelo i pokazale da temeljno ne razumijete smisao milosrđa: nismo mi dobri zbog nas samih, nego zato što je Bog dobar prije nas samih.

Zato nas i zove da prema strancu budemo onakvi kakav je On prema nama: milosrdan, velikodušan, ne pita za putovnicu i da li se vraćamo kući, nego za potrebu koja nas tišti.

Motiv davanja hrane i vode je biblijski poznat motiv, iz njega se izvode djela milosrđa, ali davanje onome tko je gladan jesti i tko je žedan piti, obući gologa i posjetiti sužnja u zatvoru je mnogo više od djela milosrđa: to je kriterij spasenja

Takvog Boga ste i vi kao i svi mi kršteni dužni pokazati svojim vjernicima, a ne da ih svojim riječima pozivate da ne pomognu, da slijede vaše predrasude, vaše političko neznanje i nekršćansko ponašanje.

Što se islama i praznovjerja tiče, pretpostavljamo da se sada stide vaši profesori teologije, jer nitko danas, ama baš nitko ne podučava na katoličkom fakultetu (studij koji ste trebali diplomirati da biste bili svećenik) da je islam praznovjerje, a vjerojatno rijetko tko tumači hrvatsku povijest na razini predziđa kršćanstva kako ga vi razumijete.

Kriterij koji je vama bitan, a koji ne stoji ni u Svetom pismu ni u nauku Crkve, izrekli ste u intervjuu: ”Onaj koji je sposoban za rat, on bi trebao braniti svoju obitelji i svoju domovinu”.

Na stranu nelagoda koju osjećamo kada nam o obrani obitelji docira netko tko nema obitelj i tko po funkciji nema vojnu obavezu. Ovdje je važno ispraviti netočan navod: ne bi trebao svaki mladi muškarac ići u rat (koji se eufemistički naziva ”obrana obitelji i domovine” umjesto da se jasno kaže ”u ratno ubijanje”).

Prigovor savjesti je pravo suvremene Europe koju cijenite, a koje korespondira s katoličkim naukom o svetosti života, pa je i antiratni stav protiv ubijanja jedan pro life pokret.

K tomu crkveni nauk smatra da je dopustiva obrana u smislu ultima ratio, nasilja koje se ne može izbjeći, a ne u smislu obaveze na obranu domovine i legalne državne vlasti.

Naprotiv, prvi kršćani su i te kako bili neposlušni toj vlasti kada nisu častili rimske bogove sve do cara Konstantina, pa i kasnije.

Vi dobivate plaću kao župnik ne zato da nas upućujete na poslušnost legalnoj državnoj vlasti, nego na poslušnost Sinu Čovječjem koji će nam jednom suditi.

Vi ste plaćeni, a i da niste plaćeni, vi ste, još je važnije, posvećeni zato da nas upozoravate na to da Bog jest otac svih ljudi, a na poseban način onih najmanjih, a ne zato da nas pozivate na obranu svoje domovine od najezde migranata koji navodno ugrožavaju europske kulturne zemlje Upravo taj izraz ”europske kulturne zemlje” pokazatelj je takve političke neukosti koju bi bilo neodgovorno i nemoralno slijediti.

O kojem to Kristu govorimo? I zar mislite da su Bog, svi sveci Božji, sv. Bernard, sv. Nikola Tavelić, BDM i svi koje ste na kraju svog teksta nabrojali mulci koji stoje na predziđu kršćanstva braneći ga od ”islamskog praznovjerja”?

Zapravo, trebamo jasno i glasno reći, kao onaj vjernik koji se usprotivio biskupu u New Yorku kad se ispričavao za pedofiliju: ”SRAMI SE!”.

I kao župljanka te iste njujorške župe trebamo ustati i vašoj objavi okrenuti leđa u znak protesta, neslaganja s nizom predrasuda i pretpostavki koje ste naveli kao da su činjenice.

Ne mogu migranti biti takozvani kao što pišete.

Oni jesu ilegalni, ali nisu takozvani, nego stvarni ljudi koji ulaze, migriraju.

Vama oni ne odgovaraju, ali time nisu manje stvarni migranti.

A vaš kratki post je prepun predrasuda; tako zamišljate da su muškarci vojni dezerteri, što žene i djeca po vama ne mogu biti, pa su oni u drugoj funkciji – oni hoće naseliti europske zemlje.

Vrhunac antimigrantske mašte u službi odbijanja ljudi koji traže pomoć je konstrukcija: ”Oni nisu spremni prihvatiti našu tradiciju, običaje i kulturu”.

Odakle ta tvrdnja? Da li zato što uče naš jezik? Da li se radi o projekciji činjenice da za Hrvatima katolicima u katoličku Irsku odlaze hrvatski katolički svećenici da ne bi naši ljudi prebrzo zaboravili hrvatsku tradiciju, običaje i kulturu te preuzeli irsku tradiciju?

Da, vrlo ste se nezgodno pismeno izrazili. Vaše riječi su poticaj da se ogradimo od ljudi prije nego što uopće vidimo o kome se radi.

Starozavjetna mudrost, koje smo i mi, a i vi dio, uči nas da Jahvu ljubimo tako da ”srca svoja obrežemo”, a to znači dajemo pravdu onima koji su slabiji. U Ponovljenom zakonu izraženo je to slikom ”sirote i udovice” i nastavlja se riječima ”Bog ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj!” (Pnz, 10,18).

Što se islama i praznovjerja tiče, pretpostavljamo da se sada stide vaši profesori teologije, jer nitko danas, ama baš nitko ne podučava na katoličkom fakultetu (studij koji ste trebali diplomirati da biste bili svećenik) da je islam praznovjerje, a vjerojatno rijetko tko tumači hrvatsku povijest na razini predziđa kršćanstva kako ga vi razumijete

Tu mudrost židovska tradicija izriče kroz priču o starom rabinu i njegovim učenicima: Stari rabin pitao je svoje učenike što bi rekli o tome kada prestaje noć, a kada počinje dan. Jedan mu je učenik odgovorio: ”Kada se vidi u daljini životinja i može se razlikovati je li to ovca ili pas”. ”Ne”, odgovorio je rabin. Jedan drugi učenik je rekao: ”Kada se u daljini vidi drvo i može se reći da li je palma ili smokva”. ”Ne”, odgovori rabin. Učenici su bili zbunjeni i više nisu znali što bi odgovorili, stoga su pitali: ”Pa što je onda ispravan odgovor?” ”Kada čovjek pogleda lice stranca i u njemu vidi prijatelja. Jer ako to ne vidi, još uvijek vlada noć”.

Ako ste vi, župniče, još uvijek u mraku, mi ne želimo biti. Mi smo pogledali u lice stranca i prepoznali prijatelja.

Znamo što je nauk naše Crkve i prepoznajemo gdje u svom istupu koji ovdje kritiziramo od njega odstupate i opasno iskrivljujete poruku spasenja. Ne čekamo da vas vaši pretpostavljeni upozore niti nam je cilj da vas kazne.

I njima i vama jasno i glasno govorimo: ”Stanite s ovakvim porukama. Zato jer pripadamo istoj Crkvi i zato jer znamo što je temeljna poruka Evanđelja otkazujemo poslušnost svaki put kada iz pozicije predstavnika Crkve širite ovakav govor, demonstrirate svoju neukost i političku nepismenost.”

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Snaga manjine, suočavanja i katarze
• Ovršeni katolici zbog pedofilije svećenika i šutnje biskupa
• Sloboda za život i križari protiv kontracepcije
• Katoličke udruge i politika ili kako danas biti hrabar kao većina
• Vjernici zaista mogu biti blagoslov društvu – europski primjeri
• Gdje smo mi? Koje je boje naš prsluk?
• Ostanimo uz siromašne, uz izbjeglice i azilante
• Molitve u duhu Asizija ili duhovnost – preko granica
• Siromaštvo nije sramota, nego nepravda
• Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti

» Svi tekstovi ovog autora