Pitanje imati ili biti svelo se na: Imati znači biti

Naravno da je lijepo imati. Imati dovoljno da ti se život ne svede na puko preživljavanje i borbu. Čovjek koji nema kao i da nije, kao da ga nema. Na to se sve svelo.

Pitanje imati ili biti svelo se na klackalicu jednadžbe kojoj ”ispravan” slijed veli: imati znači biti. Ne obratno. Nipošto. Osobito ne na ovim, u svakom pogledu, trusnim područjima gdje ljudi preokretom prioriteta kao da prkose činjenicama.

Za razliku od zapadnih Europljana koji, čak i ako su obdareni sjajnim financijskim statusom, znaju cijeli život provesti kao podstanari, naši ljudi vole posjedovati.

Posjedovati u paradoksu s geopolitički izuzetno trusnim područjem gdje se vatrom osvajačkih pohoda tako često mijenjalo sve, a ponajviše ”urbanistički planovi”. U paradoksu s rijekama koje se izlijevaju, zemljotresima koji u nekoliko sekundi sve rastresu kao dječje ruke mravinjake.

No lijepo je imati. Imati ovdje znači biti. Biti važan. Uspješan. Mudar. Lukav. Dovitljiv. Sve u augmentativu.

Zato naši ministri, predsjednici upravnih, nadzornih i inih odbora, načelnici općina, župani, gradonačelnici, dožupani, idoli i ideali upravljanja svima nama i svime našim moraju zajamčiti opstojnost vlastite uzoritosti. I imati. Više od običnih smrtnika. Kako bi više od običnih smrtnika bili, postojali, opstojali u udivljenju.

No tako je kako je. Eto. Treba biti skrušen, ne buniti se. Nikad ne znate kad će se neki od lukavih, mudrih gazda sjetiti nekog od svojih podguza i pomoći mu

Polako, ali sigurno ti i takvi ”upravljači” prerasli su u uzore koji su lukavstvo i bezočnost pretvorili u pamet i inteligenciju, doveli do toga da bijedni nad lopovskim djelima kao narodnu poslovicu recitiraju: ”Krao je, al’ je i nama dao”.

Čak i ako dotični bezočni gramzivac nije dao ama baš ništa, nego je sve doveo do potpunog rastakanja i propadanja: od gradova u kojima životarimo, do šuma, tračnica željezničke infrastrukture, škola, bolnica, kolodvora…

Sve propada, ali: ”gazda daje”, on presijeca vrpce na otvorenjima reciklažnih dvorišta, kolektora, sustava za filtraciju vode, na bacanju kamena temeljca u nekakvo blato, na početku probijanja nekog tunela. I ponaša se kao da si izbija bubreg i novac iz vlastita džepa, kao da taj novac nisu izbili nama haračem u vidu najviše stope PDV-a u Europi.

No tako je kako je. Eto. Treba biti skrušen, ne buniti se. Nikad ne znate kad će se neki od lukavih, mudrih gazda sjetiti nekog od svojih podguza i pomoći mu.

Tu je i opčinjenost autoritetom. Ovdašnji ljudi vole autoritativne, despotski nastrojene. Jednog autoritativnog gospodara zamjenjujemo drugim. Rugamo se ”hohštaplerima”, a obožavamo ih, neprestano ih iznova trpimo i demokratski biramo. Uvijek iste. Kao poklonici mazohizma.

Naravno da je lijepo imati. Imati dovoljno da ti se život ne svede na puko preživljavanje i borbu. Čovjek koji nema kao i da nije, kao da ga nema. Na to se sve svelo

Ali i kao poklonici mačizma u društvu koje nikako da se u potpunosti riješi mizoginije. U društvu koje ”suptilnim” odgojnim metodama žene od najranije dobi uči da treba ugađati muškarcu. Muškarac mora biti sretan, a žena uslužna. Žena je djelatnica u uslužnoj djelatnosti. Tako nas uče.

Ako se muž i žena razvedu, uvijek će reći da je ona kriva: nije bila dovoljno dobra. Muškarac, kažu, nikad nije problem.

Čak ni kad kao ”moćni filmski mužjak” djevojku automobilom odvede u mrak i poželi je seksualno iskoristiti. Djevojka, naime, mora biti sretna, oduševljena i počašćena što je on odlučio, što se on udostojio podati joj svoj ud u erekciji. To je, vele, čast. Djevojka koja tom čašću nije oduševljena je svašta: od kurvetine, do lažljivice.

No to je posve druga tema. Premda itekako ima veze i s posjedovanjem i s autoritetom i sa stanjem nacije i duha i ekonomije.

Sve, naime, nužno krene po zlu kad se počnemo klanjati pogrešnim idolima.

Ili kad krenemo na ispašu za ćoravim pastirima koji pojma nemaju je li pred njima samo jedna stuba ili cijela provalija. A ovce ih slijede onako kako to samo ovce znaju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Matoševa rodna kuća na bubnju zbog provincijalnih birokrata
• Čudovišta su skrivena među nama
• Odavno smo prestali disati na nos
• Zbog Balaševića svijet još nije otišao u vražjeg vraga
• Usmrćivanje Banije je zločin počinjen iz pohlepe bez kazne
• Od nemila do nedraga
• Vukovar ne smije biti mrak zbog nečije pozicije moći
• Smrad u kojem i životarimo i spavamo, u kojem se budimo
• Kako su ”selebritiji” i ”influenseri” pojeli kulturnjake
• Tonko Maroević nije otišao u kajanju zbog propuštenog

» Svi tekstovi ovog autora