autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Plan 21: Gomila koještarija

Autor: Denis Kuljiš / 12.08.2014. Leave a Comment

Tko je čitao Plan 21? Ja nisam. Toliko sam se bio upeo da se riješimo Jadranke i njene bulumente bezveznjaka i oportunista, da sam na program koalicije gledao kao na formalnost – važni su ljudi, mislio sam, a ljudi su u redu, mnoge poznajem i mogu za njih jamčiti.

 

Zoki je čist, Rajko, moj liječnik, brz je i inteligentan Dalmatinac. Ranko je pošten, dobro ga znam, mislio sam, a osim toga, zajedno smo pripadali ”antidržavnoj kliki” špijuna i izdajnika koju je Turek, bivši šef Službe, Pukijev i Petračev prijatelj, dao pratiti (država mi je zato platila odštetu od 50.000 kuna). A Orsat, on mi je odvjetnik i branio me u slučajevima klevete, pa kad ga je Zoki pozvao da postane ministar pravde jer su se poznavali iz Ministarstva vanjskih poslova, bio sam uvjeren – Orsat će klevetu, naravno, dekriminalizirati…

 

Vraćajući se s Općinskog građanskog u Trnju ili iz Zaboka kamo bi me odvela marica ako se nisam odazvao na suđenje oko pitanja Radeljakove časti i ugleda, sto smo puta razgovarali o tome kako je besmislen institut ”duševnih boli”, pa ”libel” može biti jedino odštetna parnica, skopčana s ozbiljnom financijskom štetom, odštetom, parničnim troškovima i tužbenim rizikom, da se ne zloupotrebljava pravosuđe i da se slučajevi toliko ne množe da ih je u jednom trenutku u Hrvatskoj bilo više od milijun…

Tko je čitao Plan 21? Ja nisam. Toliko sam se bio upeo da se riješimo Jadranke i njene bulumente bezveznjaka i oportunista, da sam na program koalicije gledao kao na formalnost – važni su ljudi, mislio sam, a ljudi su u redu, mnoge poznajem i mogu za njih jamčiti

 

Tako sam mislio i nisam ni pogledao Plan 21. Poslije sam saznao da ga je zapravo iznudila reklamna agencija Bruketa&Žinić. Isprva su im mudre stranke dostavile sedam-osam točaka, pa kad su ih reklamokrati stali šarafiti, dopisali su i skupili deset-dvanaest, pa sedamnaest-osamnaest i tek na kraju, kad im je razjašnjeno da valja dostići simbolični broj – 21. Najveća zasluga promotora, koji se inače bave pivom i drugom robom široke potrošnje, bila je da ih prinude da napišu nekoliko stranica o tome što misle raditi u sljedeće četiri godine.

 

Ja sam pak sugerirao da se predizborni skupovi održavaju s publikom razmještenom kao u areni, s govornicima u sredini tako da se izbjegne ono uobičajeno rostrarijanstvo obraćanjem s katedre… Još sam predlagao da ljudi pitaju, a političari samo odgovaraju, ali to nije išlo, jer lideri nisu htjeli riskirati.

 

Zoki je još bio zakočen i tek je puno poslije pobjede brana popustila, pa je počeo ovaj njegov ”direktni prijenos iz mozga”. Tako da nisam, dakle, kao ni ostali, pročitao Plan 21. Bio je odštampan u user-unfriendly formatu, nekim nečitljivim neserifnim pismom (Futura, Helvetica, što li), i to s desnim ravnanjem i crvenim slovima odštampanim nasumično odabranim riječima, što garantirano odbija od teksta, kao deklaracija na pozadini nekog proizvoda… Gdje ti lijepo piše da ima 110 posto šećera, da je pun raznih E-konzervansa i kemikalija, te da će onaj tko preživi o tome pričati…

 

Pa ipak, nitko to ne čita, ko ni sitno odštampane podatke o sadržaju lažne šećerleme, upute za upotrebu japanske utenzilije ili sitno pismo iz aneksa glavnom ugovoru. A trebao bi, pogotovo u slučaju Plana 21, koji je bio sve to u jednom, i lažna šećerlema, i uređaj koji ne funkcionira i jasna deklaracija da sve ono što se od vlasti očekuje ona neće ispuniti, naprotiv.

 

Što je, zapravo pisalo u Planu 21?

 

Mi, stranke bliskih svjetonazora i sličnih programa – Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati (HNS), Istarski demokratski sabor (IDS) i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) – odlučili smo se za izborno zajedništvo kako bismo na temelju postojećih političkih programa i konkretnih politika ponudili zajednička rješenja prihvatljiva većini hrvatskih građana.

Nisam ni pogledao Plan 21. Poslije sam saznao da ga je zapravo iznudila reklamna agencija Bruketa&Žinić. Isprva su im mudre stranke dostavile sedam-osam točaka, pa kad su ih reklamokrati stali šarafiti, dopisali su i skupili deset-dvanaest, pa sedamnaest-osamnaest i tek na kraju, kad im je razjašnjeno da valja dostići simbolični broj – 21. Najveća zasluga promotora, koji se inače bave pivom i drugom robom široke potrošnje, bila je da ih prinude da napišu nekoliko stranica o tome što misle raditi u sljedeće četiri godine

 

Više nitko ne vjeruje da je trenutačna vlast, koja je prouzročila krizu gospodarstva i društva, sposobna ponuditi rješenje za oporavak i provesti ga. Radnici koji su izgubili radna mjesta, potplaćeni i neplaćeni radnici i svi oni ugroženoga životnog standarda i položaja u društvu od izbora očekuju samo jedno – promjene društvenih i gospodarskih vrijednosti u korist rada i stvaranja, a ne profita i dijeljenja prema političkim kriterijima i osobnim interesima.

 

Sad vidimo da su odmah krenuli s prijesnim lažima, jer nisu, naravno, imali nikakav program i nije bilo usklađivanja tih programa; samo su se dogovarali i brzo dogovorili o raspodjeli zastupničkih mandata, ali to onda nismo mogli znati, nego smo mogli vjerovati suprotno. Osim toga, kakva je programska sličnost između Čačićevih etatista, liberala i Zokijevih provincijskih birokrata te Istrana koji od ideologije imaju ”Gustafe”, malvaziju i vizionarskog ideologa po imenu Gori Ussi Winnetou?

 

Da smo uočili kako predlažu ”promjenu društvenih i gospodarskih vrijednosti u korist rada… a ne profita”, bili bismo možda shvatiti kako je riječ o gomili ciničnih oportunista, jer su antikapitalističke tendencije, negiranje poduzetništva i profita kao pokretača ekonomije, tada bile neprisutne u SDP-u i od svih ljudi koje sam ondje poznavao jedino je ekscentrik s bubikopfom Milan F. Živković pokazivao anarhističke inklinacije, što su svi pripisivali njegovoj niskoj inteligenciji, a ne fanatizmu.

 

Ta se ”alternativa” povampirila tek kasnije, kad se pokazalo da SDP nema nikakvu ideologiju, politiku i izbornu bazu, pa su počeli naveliko regrutirati kojekakva spadala po NVO-udrugama, stvarajući državnim novcem svoju klijentelističku mrežu. Znači, da sam ovo i pročitao, zaključio bih tek da je to neiskreno, taktičko udvaranje starim komunjarama, budući da sam znao kako se dobro odjevena esdepeovska elita, napaljena na najskuplje automobile, bolja vina i najbolje restorane, ne može mentalno približiti proletkultovskim revolucionarnim obrascima.

 

Model upravljanja državom na temelju populističke i koruptivne distribucije posuđenoga, a ne zarađenoga novca, stvorio je krizu. Tako dalje ne može. Ne može zato što se većina hrvatskih građana više nije spremna odricati prihoda u korist šačice povlaštenih.

Sad vidimo da su odmah krenuli s prijesnim lažima, jer nisu, naravno, imali nikakav program i nije bilo usklađivanja tih programa; samo su se dogovarali i brzo dogovorili o raspodjeli zastupničkih mandata, ali to onda nismo mogli znati, nego smo mogli vjerovati suprotno. Osim toga, kakva je programska sličnost između Čačićevih etatista, liberala i Zokijevih provincijskih birokrata te Istrana koji od ideologije imaju ”Gustafe”, malvaziju i vizionarskog ideologa po imenu Gori Ussi Winnetou?

 

Uf, opet ta odvratna ljevičarska demagogija. NARAVNO da se većina hrvatskih građana ne odriče prihoda u korist šačice povlaštenih – povlaštenih je na stotine tisuća, a svi kradljivi tajkuni zajedno nisu uspjeli ukrasti jedan posto onoga što je proarčila rasipna država na cijelu vojsku lažnih ratnika, nepotrebnih i nepostojećih gradova, općina i ostalih režijskih ustanova, na sve moguće i nemoguće benefite stanovništvu koje taj novac nije zaradilo, nego ga troši, diže kredite – i to u švicarcima – pa kupuje imovinu koja već sutra ne vrijedi ni djelić onoga što plaća prodajući vlastitu budućnost.

 

Naravno, država im je to sve omogućila, a banke ih navukle na tanak led, a kupovina naroda bila je, naravno, najlukrativnija djelatnost za političku klasu koja je surađivala s oligarhijom. Ali, ovo o šačici povlaštenih koji pljačkaju nedužnu većinu – to je čista laž, kao one Hitlerove floskule o Židovima koji sišu njemačkog radnika i zabijaju mu nož u leđa dok se kao vojnik bori na frontu u rovovima.

 

Nadalje je bilo riječi o izlasku iz krize. To je manje-više u redu, jer se vjerojatno pošlo od nekog Čačićeva programskog teksta o uzrocima krize i nezaposlenosti, te o nelikvidnosti do koje dolazi zbog preopterećenosti cijene proizvodnje, što je ”okovalo poduzetništvo”. No, nevidljiva ruka esdepeovskog ideologa dodala je zaključak kako ”država ne vodi nikakva razvojnu industrijsku politiku” (kao da je to moguće) i zatim još jednu minu – ocjenu da su ”nezadovoljni potplaćeni radnici i marginalizirani sindikati izvrgnuti najgrubljem obliku neoliberalnog kapitalizma”. Čisti bullshit.

 

”Neoliberalni kapitalizam” nije nikad stigao do Hrvatske, gdje još vlada socijalizam i država upravlja sa 70 posto ekonomije. Radnici nisu potplaćeni, nego preplaćeni u odnosu na prihode zaposlenika iste kategorije u uspješnijim zemljama srednjoeuropskog okruženja. Osim toga, nije vic u veličini plaća, nego u njihovom broju – ima daleko previše ”režijskih” radnika, onih u državnoj službi, a sindikati nisu marginalizirani, jer njihovi najbrojniji članovi, državni činovnici, čine temeljni problem hrvatske ekonomije. Nisu, naime, na tržištu, nego se zapošljavaju na temelju ”patenta” i za svaki spor nadležan je sud, što znači da ih po sadašnjim propisima nitko ne može otpustiti.

 

Mi najavljujemo promjenu prirode hrvatskoga kapitalizma i konačni odmak od prakse kapitalizma perifernoga, nekontroliranog, pa i nezakonitog profita, bogaćenja na štetu nacionalnih interesa i podcjenjivanja i odbacivanja prava rada i radnika. Sadašnja vlast samo je zaštitnik i jamac nastavka takve prakse.

 

Kakav ”konačni odmak” od kakvog ”perifernog, nekontroliranog, pa i nezakonitog profita”? Koje su to kategorije? Očito, redaktor je bio neprijatelj kapitalizma, ali to nije smio jasno deklarirati, pa je teze ”kvalificirao”. Meni opet sve vuče na Milana F. Živkovića.

Zaista, narod zaslužuje vlast koju ima, a posebno se hrvatski birači na nju ne smiju tužiti, jer je ona već u svom predizbornom programskom dokumentu Kukuriku-koalicije jasno obnarodovala: ”Mi smo prosti prevaranti, sve što govorimo nema smisla, ovo ne bi ni pas s maslom pojeo i tko za nas glasa idiot je kojega ide upravo ono što mu se sprema!”

 

Pisanje Plana 21 bio je toliko beznačajan i niskorangiran posao da u tome nitko nije htio sudjelovati, a on se kao ”idejni specijalist” na Iblerovom, stražnje lijevo smetalo, pomoćnik indisponiranog Tončija Vujića koji je ipak nekakav doktor nauka, vjerojatno jedini nije mogao izvući od toga posla, pa je unutra sneo svoja jaja. Svake četiri godine padne na nj takav neki golemi teret: treba napisati stranice i stranice teksta!

 

To nije sposoban nitko od viših dužnosnika organizacije u kojoj nema specijalista za politiku, političku znanost, sociologiju ili bilo što slično – svi su liječnici, provincijski inteligenti, asistenti na studiju matematike i fizike ili ekonomisti i pravnici koji se sa stručnom materijom nisu sreli otkako su napustili fakultet – poput samog utemeljitelja ove sljedbe, čiji se lik simbolično nalazi na dnu totemskog stupa, dok mu na remenima stoje šminkeri i bleferi koji su komercijalizirali partijsku djelatnost.

 

Ivica Račan nije imao pojma o pravu, koje je završio vinuvši se u politiku kao šef partijske organizacije na fakultetu. Odmah je potom primljen na posao kao profesionalni partijski radnik u slavonskobrodski Općinski komitet. Pisao je duge referate u doba ”hrvatske šutnje”. Sati praznogovora, koji se stenografirao pa objavljivao na stranicama Vjesnika i Oka, partijskih glasila koja su prikladno imala format samo nešto manji od zemljišnog maksimuma. Račanov nasljednik u Slavonskom Brodu, stranački tajnik Igor Dragovan, lansirao je iz iste izborne jedinice i sadašnjeg genseka SDP-a, predsjednika Vlade Zorana Milanovića.

 

A što se tiče Plana 21, programski kupus koji su s mukom izvukli iz stranačkih centrala, na kraju je morao dopisati blijedi birokrat Neven Mimica, ekonomski pregovarač u hrvatskoj diplomatskoj službi, koji je poslije pod Milanovićem dotjerao do – potpredsjednika Vlade. Svi su u Mimici vidjeli razumnog, beskonfliktnog čovjeka koji čudom održava neku komunikaciju s premijerom, samo što je njemu ta nemoguća misija brzo dozlogrdila, pa je optirao za plaću od 20.000 eura u Europskoj komisiji, gdje drži najbeznačajniji resor (zaštita potrošača).

 

Ostatak uvodnog odjeljka Plana 21 bio je popunjen neobaveznim trućanjem, frazetinama, obećanjima bez ikakva pokrića, te idiotskim fantazijama namijenjenim kretenima… To su čitali samo slagari koji su program polagali u neatraktivne stupce, pa tu i tamo zacrvenjeli poneku riječ ili rečenicu.

Zoki NIŠTA ne čita, samo razne popularne knjige i romančiće, on nema koncentraciju djeteta koje polazi više razred osnovne škole. Nisam vjerovao u izum američke pedagogije – Attention Deficit Syndrome (ADD) – dok se u razgovoru s njim nisam osvjedočio kako razmišlja. No to je bilo kad je već došao na vlast; do tada se jako kontrolirao, pa je komunikacija bila dvosmjerna. On nije Čovjek bez svojstava – Der Mann Ohne Eigenschaften, on je Čovjek bez supstancije

 

Zaista, narod zaslužuje vlast koju ima, a posebno se hrvatski birači na nju ne smiju tužiti, jer je ona već u svom predizbornom programskom dokumentu Kukuriku-koalicije jasno obnarodovala: ”Mi smo prosti prevaranti, sve što govorimo nema smisla, ovo ne bi ni pas s maslom pojeo i tko za nas glasa idiot je kojega ide upravo ono što mu se sprema!”

 

Na ovu gomilu besmislica nadovezuje se začudno suvislo Poglavlje 2 (”Gospodarska platforma”) koje elaboratski besprijekorno analizira stanje nacionalne ekonomije i zatim pobraja sve dugoročne i kratkotrajne ciljeve i politike, te neke konkretne projekte koje bi valjalo ostvariti u vladinu mandatu. To je, naravno, puno preambiciozno, općenito i retorički, jer se ne vide prioriteti ni slijed akcija.

 

To je plan za ratovanje na širokom frontu, a ne jaki udar na glavnom pravcu što, kako znamo iz operatike, jedino donosi uspjeh budući da preokrene stanje na bojištu (klasični primjer: Kolubarska bitka 1914., dispozicija vojvode Živojina Mišića). No, po općoj kompetentnosti autora vidi se da je drugo poglavlje pisao Čačić. Milanović to, naravno, nije ni pročitao.

 

On NIŠTA ne čita, samo razne popularne knjige i romančiće, on nema koncentraciju djeteta koje polazi više razred osnovne škole. Nisam vjerovao u izum američke pedagogije – Attention Deficit Syndrome (ADD) – dok se u razgovoru s njim nisam osvjedočio kako razmišlja. No to je bilo kad je već došao na vlast; do tada se jako kontrolirao, pa je komunikacija bila dvosmjerna. On nije Čovjek bez svojstava – Der Mann Ohne Eigenschaften, on je Čovjek bez supstancije.

 

Intelektualno, iz stadija praznoglavca, razvio se u tipičnog partijskog punoglavca kojemu je akumulirani značaj udario u glavu. Naobrazba mu je pak prestala u doba kad je završio magisterij u Bruxellesu, a poslije toga samo se bavio stranačkim frakcijskim ratovima i agitacijom, jurio novinare, razne sirotice i viđao se s političkim operatorima iz sive zone, kumplao s Linićem i još dva-tri muljatora u partiji i oko nje, kupovao simpatije, šarmirao, podvaljivao, prodavao maglu…

 

Naučiti nije mogao ništa jer nikoga ne sluša, nego samo sebe, s tim što mu vlastiti glas ne dolazi iz nutrine i iz dubine, što je svojstveno vlaškim dubokoumnicima, nego riječi same naviru, pa dok govori, uočavaš kako se i sam beskrajno čudi tome što je sve spreman izreći.

 

A Plan 21? Gomila koještarija.

 

(Prenosimo s facebook profila novinara Borisa Rašete).

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, Boris Rašeta, Bruketa&Žinić, Denis Kuljiš, facebook, Jadranka Kosor, Kukuriku koalicija, ministarstvo, novinar, osvrt, Petrač, Plan 21, politika Hrvatska, Pukanić, reklama, SDP, sef, služba, Turek, Zoran Milanović

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    nenad-jovanovic
  2. Povijesni kompromis

    Povijesni kompromis

    marinko-culic
  3. Aleksandar Vučić, najveći ikad

    Aleksandar Vučić, najveći ikad

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    anja-kozul
  2. Dom za “nevidljive”

    Dom za “nevidljive”

    paulina-arbutina
  3. Danju svinjac, noću smrzavanje

    Danju svinjac, noću smrzavanje

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.