Vojko Obersnel
Treći put ili izuzimanje iz sukoba ”velikih” ili nesvrstavanje – ove riječi i ideje danas su na razinama nacionalnih politika raznih država – česte. Gotovo svugdje prisutan je polaritet dviju većih stranaka i gotovo svugdje pojavljuju se manje stranke ili koalicije nudeći, više ili manje uspješno, proboje određenih politika kojima se odmiču od utabanih polariteta ”velikih”.
Možda nam se te pojave čine činjenicom ”novog doba”, možda na njih gledamo kroz prizmu ”razočaranosti birača politikama velikih stranaka”, no neupitno je jedno – taj impuls nije toliko nova stvar.
Na globalnoj razini on se pojavio u vrijeme kada je svijet bio podijeljen na dvije velike sile, na Istok i Zapad. Danas, u kontekstu globalizacije, te podjele na svjetskoj razini nema, no polariteti su neosporna sveprisutna stvarnost u mnogo područja pa impuls pojave ”trećeg puta” nije nestao.
Nakon Drugog svjetskog rata, kada se Istok smjestio u staljinistički komunizam SSSR-a, a Zapad u demokraciju SAD-a, u jednoj maloj zemlji gradila se ideja ”trećeg puta”, nesvrstavanja, izuzimanja iz teških odnosa hladnog rata Istoka i Zapada.
Tome je prethodilo Titovo okretanje leđa Staljinu i početak izgradnje drugačijeg društva od onog u kakvom su živjele zemlje Sovjetskog Saveza. Istina, i Jugoslavija je imala komunizam, ali bitno drugačiji od komunizma SSSR-a.
Hladni rat Sovjetskog Saveza i Amerike, ali i kolonijalizam Zapada prisutan u zemljama trećeg svijeta, potakao je formiranje ideje – nesvrstanih zemalja.
Godine 1956. na Brijunima su se sastali jugoslavenski predsjednik Tito, egipatski predsjednik Naser i indijski premijer Nehru. Tada su prvi put razgovarali o Pokretu nesvrstanih koji će svoju prvu službenu konferenciju doživjeti šest godina kasnije 1961. u Beogradu.
Što se Hrvatske tiče, 60. obljetnica Pokreta nesvrstanih obilježena je, koliko mi je poznato – samo u Rijeci. I to me ne čudi jer katkad se čini da se jedino Rijeka ne odriče slijepo svega što seže u jugoslavensku prošlost
Na njoj su bili prisutni predstavnici 25 država i ondje su ustanovljeni temeljni principi ovog Pokreta, vrijednosti za koje se Pokret zalagao: uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, uzajamno nenapadanje, uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove, jednakost i uzajamna korist te miroljubiva koegzistencija.
Kroz godine, Pokret nesvrstanih širio je svoj utjecaj pa je krajem sedamdesetih u njemu bilo preko 90 zemalja. Najznačajniju ulogu u ovom su udruženju igrali upravo njegovi osnivači – Tito, Naser i Nehru, ali i predsjednik Gane Nkrumah te indonezijski predsjednik Sukarno.
Zbog značajne uloge Tita u Pokretu nesvrstanih, Jugoslavija je u to vrijeme, iako mala zemlja u usporedbi s mnogima, ipak bila prepoznata kao vrlo bitna na svjetskoj političkoj mapi i to ne samo u kontekstu odnosa unutar samog Pokreta, nego i u kontekstu pogleda velikih sila, SSSR-a i Amerike.
Snagu ovog ”trećeg puta”, Pokreta koji se na svjetskoj političkoj sceni pozicionirao praktički uz bok dviju sila, nije bilo moguće ignorirati.
Pokret je imao u važnu ulogu u Ujedinjenim narodima jer su skoro dvije trećine članica UN-a bile ujedno i članice Pokreta nesvrstanih. Na taj je način Pokret bio bitan u donošenju i realizaciji politika UN-a.
Iako su mu izvorne vrijednosti bile neupitno afirmativne i iako je njegovo usmjerenje k izgradnji mira u svijetu predstavljalo ideal kojem se i dan danas teži, ipak Pokret nije bio lišen unutarnjih neslaganja i povremenih sukoba među državama članicama.
Najčešći uzrok ozbiljnijih sukoba bilo je nedosljedno poštivanje isključenosti iz hladnoratovskog sukoba dviju velikih sila Istoka i Zapada. Koketiranje pojedinih članica Pokreta sa SAD-om i s druge strane sa SSSR-om, slabilo je unutarnju koheziju nesvrstanih.
No to nije bio temelj slabljenja utjecaja ovog Pokreta, već je njegovo postojanje postalo u određenom smislu politički izlišno kada je hladni rat Amerike i SSSR-a deklarativno završen.
Danas nema hladnog rata, ali ponovo se otvaraju sukobi između SAD-a i Rusije, između Europske unije i Rusije, a kao što smo mogli svjedočiti posljednjih dana i – Kine. U tom smislu, osnovna misao nesvrstavanja, ili osnovne vrijednosti Pokreta nesvrstanih, očito su i danas itekako potrebne.
Danas Pokret nesvrstanih broji oko 120 zemalja članica, ali njegova je uloga na svjetskoj političkoj sceni bitno drugačija, bitno slabija.
Ovih dana u Beogradu je održana jubilarna 60. konferencija Pokreta nesvrstanih. Koliko god je sramotno da službena hrvatska politika nije našla za shodno obilježiti ovu obljetnicu, jednako je sramotno svojatanje Pokreta od strane Srbije odnosno Vučića kao formalnog domaćina obilježavanja 60. obljetnice u Beogradu. Uz to, ni jednom riječju se na obilježavanju nije spomenula Jugoslavija ni Tito.
Jednako je sramotno da na obilježavanje obljetnice nije pozvan Budimir Lončar, valjda jedini živući sudionik i organizator prve konferencije nesvrstanih u Beogradu.
Ono što je, pak, tragikomično jest da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, govore o miru, razumijevanju i koegzistenciji.
Otvara se i pitanje zašto je na ovu beogradsku jubilarnu konferenciju nesvrstanih poziv dobio ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov. Je li to pokušaj da se Pokret nesvrstanih, ma kakav danas bio, svrsta uz Rusiju kao što je to pokušao učiniti Fidel Castro prilikom održavanja konferencije u Havani 1979. kada je taj pokušaj svojim govorom osujetio upravo Tito, čije se ime danas ne spominje.
Na toj istoj konferenciji u Havani izglasana je i deklaracija Pokreta nesvrstanih kojom se odaje posebno priznanje Josipu Brozu Titu za njegovo sudjelovanje, aktivnosti i zalaganja u Pokretu nesvrstanih.
A što se Hrvatske tiče, 60. obljetnica Pokreta nesvrstanih obilježena je, koliko mi je poznato – samo u Rijeci. I to me ne čudi jer katkad se čini da se jedino Rijeka ne odriče slijepo svega što seže u jugoslavensku prošlost.
Snaga zemalja koje se ujedine oko ispravnih ciljeva i izgradnje boljeg, miroljubivog svijeta, nekada je bila velika, mogla bi biti i sada da postoji veće povjerenje u ove pozitivne vrijednosti
Možda je tome tako jer smo u Rijeci neopterećeni Jugoslavijom. To je zemlja koja je postojala i koje više nema. Povijesna činjenica. Ta je zemlja imala svoje loše i dobre politike i objektivno ne bi trebao postojati ni jedan razlog da prešućujemo ili ignoriramo ono što je u njoj bilo dobro. A Pokret nesvrstanih bio je jedna od svijetlih točaka vanjske politike te bivše države.
Hrvatska je nakon ostvarenja samostalnosti izabrala drugačiji put. Danas smo članica Europske unije i NATO pakta, no unatoč tome, šteta je što su prekinute veze koje su postojale sa zemljama Pokreta nesvrstanih jer je to, između ostalog, i tržište na kojem bi Hrvatska svoje proizvode mogla plasirati puno lakše i jednostavnije nego u EU.
U Rijeci je Udruga Drugo more ove godine Pokret nesvrstanih stavila u fokus festivala ”Moje, tvoje, naše” koji organiziraju svake godine. Ponudili su zanimljivu izložbu i bogat program trodnevne konferencije u sklopu kojega se mnogo govorilo o aktualnoj poziciji Pokreta nesvrstanih, o problemu globalizacije u suvremenom svijetu, o ulozi koju bi Pokret i danas mogao imati, o činjenici da – iako je hladni rat odavno završio, ipak i dalje živimo u podijeljenom svijetu.
Danas je ta podjela vidljiva u drugačijim kategorijama. Ona nije, kao nekada, posve teritorijalno jasna, ona se katkad maskira u deklarativna određenja mnogih zemalja o poštovanju ljudskih prava, o snažnom zalaganju za donošenjem politika koje će utjecati na neizvjesnost klimatskih promjena, o dokidanju ekonomskih razlika u društvu…
Međutim, realitet je takav da na svakom koraku susrećemo polaritet i nesklad jer deklarativna određenja nemaju svoje praktično oprimjerenje.
U tom je kontekstu bitno podsjetiti se na temeljna načela Pokreta nesvrstanih, na vrijeme u kojem je nastao i na vrijednosti koje je bio izborio. Snaga zemalja koje se ujedine oko ispravnih ciljeva i izgradnje boljeg, miroljubivog svijeta, nekada je bila velika, mogla bi biti i sada da postoji veće povjerenje u ove pozitivne vrijednosti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kako je Rijeka od tranzitnog postala turistički grad
- Panonski gusar Viktor Orbán
- Sjećanje na Ivicu Račana – stimulans umjesto rekvijema
- Osvijestimo svoju agresivnu stranu kako bismo je kontrolirali
- Zvijezda petokraka i kaznena prijava
- Galeb – brod mira, brod ljudi
- Mjerne jedinice za glupost: Hasanbegović, Miletić, Penava…
- Falsificiranje riječke povijesti u maniri neofašizma
- Cijepljenje – razumna želja
- Zagrebačke škole u riječkom toku
