Ustašija se probudila, nije ni zaspala, ni bila pokopana, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću, tako da će uništiti i samo to biće. To je kao rak koji jede svojega vlastitelja. Stara ustašija i neoustašija su isti rak-fenomen u Hrvatskoj i vodi nas u letargično stanje i smrtnost – kazao je Igor Mandić za beogradske Večernje novosti, komentirajući najnovije incidente oko uvođenja dvojezičnih ploča u Hrvatskoj.
Poznati hrvatski književnik i kritičar tome je dodao da ”nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način”, ističući da pojedini hrvatski stožeri prijete da će na svaki način istjerati ćirilicu, usprkos sugestijama hrvatske vlade. ”Oni uporno nose ćup na vodu, dok se ne razbije, pa će se vidjeti hoće li se razbiti o našu glavu, ili će se sam razbiti”, kazao je Mandić za beogradski dnevni list, izazvavši po tko zna koji put podijeljene reakcije u Hrvatskoj.
”Dobro da je Mandić upozorio na pojave koje nas u Hrvatskoj trebaju i te kako zabrinuti, ali se ne slažem s načinom na koji je to izveo, ponajprije s nekim terminima koje je koristio”, kaže dr. Dražen Lalić, profesor sociologije i politologije na zagrebačkom fakultetu Političkih znanosti.
Značenje termina ustašija i ustaše vezano je za prošlost, konkretno za 40-e godine prošlog stoljeća. Ako ćemo se vazda vraćati na ustaše i partizane, nema nam ni sadašnjosti ni budućnosti. To je u stvarnosti neutemeljeno, ali i štetno za Hrvatsku. Mislim da se ovdje ne radi ni o kakvim ustašama, već o primitivnoj šovinističkoj manjini koja svojim akcijama remeti odnose između Hrvata kao većinskog i Srba kao manjinskog naroda.
Srbi su naši sugrađani nekoliko stotina godina i politički su Hrvati kao i mi. Nažalost, ta primitivna manjina, u kojoj, nažalost, ima i dosta branitelja, na tolikoj je niskoj civilizacijskoj razini da nisu u stanju biti velikodušni u pobjedi, kao što kaže Churchill. Ta je manjina dobro organizirana, ali vjerojatno izmanipulirana od aktera koji vode podzemnu politiku i žele srušiti legalnu i legitimnu vlast nedemokratskim metodama.
Time remete i odnose sa Srbijom”, misli profesor Lalić, napominjući da sudionici takvih akcija zapravo djeluju kao šovinisti, slagali se oni s tim ili ne, jer izražavaju nepodnošljivost prema pripadnicima drugog naroda i kulture, čime dokidaju mogućnost međusobnog komuniciranja. Ako Srbi ovdje ne mogu imati svoju kulturu i svoj jezik, to znači da trebaju otići. Možda ta grupa toga nije svjesna, ali to su barem nenamjerne posljedice njihovih djela, zbog čega sam jako zabrinut za Hrvatsku, kaže dr. Lalić, upozoravajući kako se radi o krajnje ozbiljnim stvarima.
Nakon serije skinutih dvojezičnih ploča i brojnih poruka predstavnika stožera Srbi u Hrvatskoj su jako uznemireni i ja ih razumijem. Ali to ne znači da se slažem s Mandićevom ustaškom terminologijom. Kao što je poznato, jedna kriva rečenica, pa čak i riječ, može više ubiti ljudi od tenkovske granate. Ogromna većina u Hrvatskoj ostavila je ustaše i partizane prošlosti, a govoriti o ustašiji u Srbiji, gdje se danas naveliko rehabilitiraju četnici, što bi, primjerice, značilo da su Ivana Gorana Kovačića ubili antifašisti, stvarno nije pametno, dodaje Dražen Lalić.
Ne znam je li Mandić ikada razgovarao s tim ”starim ustašama”, ali ja jesam s njih nekoliko i mogu reći da je to za mene bilo otrežnjujuće iskustvo. O mnogim stvarima slično razmišljamo, uključujući i osude za brojne ustaške zločine koji su počinjeni u njihovo ime. Isto tako, većina ”starih partizana” ne slaže sa zločinima iz kasnog proljeća 1945. Sve su to počinili ekstremisti s jedne i druge strane. U Hrvatskoj danas nema ustaša, niti se danas itko legitimira kao pripadnik neke proleterske brigade. Radikalna desnica u Hrvatskoj nikad nije imala prođu na izborima. Tko se danas politički inspirira tim stvarima, taj je za umobolnicu, misli dr. Dražen Lalić.
Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije (Ivica Neveščanin)
Još tekstova ovog autora:
- Nina Simone: Roman
- Knjiga mojih života
- Gabrijela ne smije umrijeti
- Alikvot
- Aktovka
- Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
- Sarina druga ljubav
- Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)
- Saznanje i politika
- Prijateljstvo
Uh, mislim da se gosp. Lalić malkice zalijeće, ali vjerujem u najboljoj namjeri pa je i donekle razumljivo.
Pravo pitanje je na čega, zapravo na koga misli gosp. Mandić kad govori o ustašiji i neoustašiji, na neodređen skup kao pojam ili termin, naziv za pojam. Ako netko misli da je to jedno te isto, neka još jednom razmisli!?! Gosp. Lalić se uhvatio termina i to mi se čini kao prilično ofucan izbor za svakog komu je stalo do mira u kući pa misli da će sitnom verbalnom vratolomijom umanjiti problem sve do njegove neprepoznatljivosti. Razumljivo, ali nekorektno i što je još važnije- oprobano promašeno! Hoću reći, ustašija, ustvari neoustašija je preozbiljan problem da bi ga riješili zamagljivanjem u kojem se gubi granica između pojma i termina. Kakvu god akrobatikuterminom, a nad pojmom izvodite, pojam ostaje netaknut i to je zapravo jedino važno. Mandić možda kićeno, ali u nagrdnom smislu o svemu govori, međutim, vratite film kojih dvadeset, ili ako treba i više, na pr imjer- sedamdeset godina unazad, pa koješta naučite iz viđenog i konačno, složite se s njim. Dok je još vrijeme! Ali, ako mislite da je vrijeme opasnosti iza nas, ničija pamet vašoj naivnosti nije dostojan protivnik i na vama turobno istinu o ponovljivosti iz prve ruke spoznati.