Političar, pištolj i zlato, guraju Sj. Makedoniju u blato

Danas, više od sedam godina nakon pristupanja Hrvatske u Europsku uniju, šira javnost uglavnom je zaboravila kako je proces pristupanja izgledao.

Nije bio ni lagan ni jednostavan, a na toj odiseji duljoj od deset godina (gledano od trenutka podnošenja zahtjeva za pristupanjem) susreli smo se s brojnim scilama i haribdama, i prošli kroz njih – od neslavnog ”umora od proširenja”, preko (ne)suradnje s Haškim tribunalom, do dugotrajne slovenske blokade.

Danas sve to djeluje kao neki težak i naporan san, pomalo zaboravljen u vrevi svakodnevice.

Međutim, važno je da ne zaboravimo kako je izgledao naš put prema Europi; važno je iz više razloga.

Prije svega, u tom je periodu naša politika često bila prisiljena tražiti zajednički jezik i donositi odluke konsenzusom koji nadilazi stranačke podjele.

Konsenzus nije nužan u dnevnoj politici, štoviše, ponekad je i štetan, ali kada su u pitanju ključni i dugoročni interesi građana dobre političarke i političari moraju pružiti ruku jedni drugima i zajednički odrediti smjer kojim će zemlja ići.

Izostanak tog konsenzusa je nešto što se u ovim pandemijskim vremenima pokazalo kao jedan od glavnih razloga slabosti i neuspjeha Hrvatske u borbi za sigurnost i zdravlje građana.

Sjeverna Makedonija je postigla ogroman napredak na svojem europskom putu u posljednjih nekoliko godina. Izostanak podrške iz Europske unije, a to znači i iz Hrvatske, mogao bi otvoriti vrata povratku korumpiranih nacionalista koji su Sjevernu Makedoniju kočili godinama

Druga lekcija koju nas je pristupni proces naučio je kako je gorko biti u poziciji slabijeg kad ti netko nanese nepravdu. Tu mislim na blokadu pregovora i pritisak Slovenije da pitanje granice na moru i kopnu – dakle bilateralno pitanje između naših dviju zemalja – riješi u okviru pristupnih pregovora.

Slovenska je strana, kao punopravna članica EU-a, imala pravo blokirati pregovore. Međutim taj mehanizam nije zamišljen kao poluga kojom se rješavaju bilateralna pitanja nego kao privremeno zaustavljanje pregovora kako bi zemlja koja želi pristupiti Uniji dobila vremena za usklađivanje svog zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije.

Drugim riječima, pristupni pregovori su zajednički, kolektivni i deliberativni proces, a ne prilika da se upotrebom sile i ucjenom stekne korist.

Konačno, naše iskustvo pristupnih pregovora važno je jer danas Hrvatska ima ulogu u odlučivanju o tome koje zemlje mogu postati članicama Europske unije, i očekuje se da ima aktivnu ulogu u ocjenjivanju uspješnosti zemalja kandidatkinja u implementaciji pravne stečevine EU-a.

Naše iskustvo mora djelomično oblikovati način na koji se postavljamo prema zemljama kandidatkinjama, iako smo i sami osjetili nepravdu u tom procesu, ipak smatram da je odgovorno i pravedno da budemo budni i da stanemo u zaštitu zemalja kandidatkinja ako vidimo da neka zemlja članica zloupotrebljava instrument blokade pregovora na štetu zemlje kandidatkinje.

Upravo takvu nepravdu trenutno trpi Sjeverna Makedonija od Bugarske, a Hrvatska, barem za sada, šuti.

Bugarska je, naime, nedavno blokirala nastavak pregovora sa Sjevernom Makedonijom, na krilima najgoreg nacionalizma i negiranja makedonskog jezika, identiteta i reimaginacije makedonske povijesti.

Razne bugarske dužnosnice i dužnosnici izjavljivali su fraze poput toga da su Makedonci ”Bugari ispranog mozga”, da ih je ”Tito natjerao da se izjašnjavaju drugačije”, a u dokumentu koji je službena Sofija poslala svim zemljama članicama EU-a navode kako traže od Sjeverne Makedonije da u svoj Ustav unese da je makedonski jezik dijalekt bugarskog, i da ”makedonski identitet ima bugarsko porijeklo”.

Drugim riječima, u pitanju je klasični nacionalizam i retorika koju Hrvatska itekako može prepoznati iz govora Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i drugih principala velikosrpske politike iz devedesetih godina.

Takvoj retorici i ideologiji mjesto je u ropotarnici povijesti, a ne u pregovorima za pristupanje Europskoj uniji, zajednici utemeljenoj na vrijednostima mira, demokracije, poštivanja razlika i međusobnog uvažavanja.

Uopće nije potrebno kontraargumentirati bugarsku poziciju; to bi samo dalo legitimitet jednoj politici i retorici kojoj uopće ne bi smjelo biti mjesta jer je u potpunoj suprotnosti s načelima na kojima je Europska unija utemeljena.

U Bugarskoj se, naime, približavaju izbori. Aktualni premijer Bojko Borisov suočen je s čitavim nizom optužbi za korupciju, i autoru ovih redova čini se potpuno jasnim kako je ”argument nacionalizma” njegov način da skrene pozornost svojih građanki i građana sa sebe.

Borisov je, u nedavnom razgovoru za ugledni Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung (a kako u Večernjem listu prenosi Tomislav Krasnec), odbio odgovoriti na pitanja o optužbama za korupciju, ali je o blokadi pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom rekao ovo:

”Kompromis je moguć, ali morate znati o čemu je riječ. Nakon II. svjetskog rata, bugarski komunisti i Kominterna, pod kontrolom staljinističke Moskve, željeli su zbog ideoloških razloga silom pretvoriti Bugare u Makedoniji u Makedonce. Bugari su bili prisiljeni nazivati se Makedoncima.”

Drugim riječima, klasične nacionalističke fantazmagorije u kojima su komunisti krivi za sve.

U pitanju je klasični nacionalizam i retorika koju Hrvatska itekako može prepoznati iz govora Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i drugih principala velikosrpske politike iz devedesetih godina. Takvoj retorici i ideologiji mjesto je u ropotarnici povijesti, a ne u pregovorima za pristupanje Europskoj uniji, zajednici utemeljenoj na vrijednostima mira, demokracije, poštivanja razlika i međusobnog uvažavanja

O tome koliko je Borisov bio uvjerljiv dovoljno govori činjenica da je naslov intervjua bio ”Političar, pištolj i zlato”, zbog jedne od tajno snimljenih fotografija iz spavaće sobe Bojka Borisova, na kojoj se u ladici njegovog noćnog ormarića vide pištolj, novčanice od petsto eura i poluge zlata.

Hrvatska i Sjeverna Makedonija imaju snažne kulturne i povijesne veze, i tradicionalno dobar odnos. Zbog toga, a i zbog hrvatskog iskustva u pristupnim pregovorima, Hrvatska bi trebala biti najbolja prijateljica i braniteljica Sjevernoj Makedoniji na njezinom europskom putu, pogotovo kad je Sjeverna Makedonija izložena toksičnom nacionalizmu i nepravdi kakvoj u Europskoj uniji ne bi smjelo biti mjesta.

Kao što je slovenska blokada naštetila povjerenju naših građana u Europsku uniju, tako bi i ova blokada mogla naškoditi povjerenju građanki i građana Sjeverne Makedonije.

Šutnja službenog Zagreba dugoročno je loša prije svega za Hrvatsku: stabilnost Zapadnog Balkana važna je za nas, od sigurnosti i slobode kretanja građana do trgovine, a najbolji i najodrživiji način da se ta stabilnost postigne je upravo kroz članstvo u Europskoj uniji.

Sjeverna Makedonija je postigla ogroman napredak na svojem europskom putu u posljednjih nekoliko godina. Izostanak podrške iz Europske unije, a to znači i iz Hrvatske, mogao bi otvoriti vrata povratku korumpiranih nacionalista koji su Sjevernu Makedoniju kočili godinama.

Na kraju krajeva, otvaranjem pregovora, Europska unija dala je Sjevernoj Makedoniji obećanje da će honorirati njezin napredak. Šutnjom to obećanje kršimo.

A ako jednu stvar znamo o kulturi na Balkanu, to je da se čovjeka drži za riječ. Kad jednom iznevjeriš danu riječ, nitko ti više neće vjerovati.

A ja ne želim da Hrvatska bude zemlja koja krši obećanja dana dobrim prijateljima.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Brexit i budućnost demokracije
• Javnost mora znati tko je odgovoran za kriminal u obnovi
• Ifigenija u Banskim dvorima
• Moj djed Vukovarac ne poznaje pravdu
• Sliči li ekipa iz Slovenske 9 na Plenkovića u Europskom vijeću?
• Zašto valja gledati u Dritana Abazovića
• Zorane Milanoviću, idi i ne griješi više
• Zašto napuštam SDP
• SDP-ov put do političkog uspjeha (7)
• SDP-ov put do političkog uspjeha (6)

» Svi tekstovi ovog autora