Pomrčina u Veroni – Svjetski susret kršćanskih tvrdolinijaša

”Strange, fearful and true news which happened at Carlstadt in the Kingdom of Croatia” –naslov je knjižice tiskane u Londonu godine 1606. A ti ”čudnovati, strašni i istiniti događaji u Karlovcu u Kraljevstvu Hrvatskome” bijahu ovi: Sunce je kroz devet dana sijalo crveno kao krv. Viđene su u zraku dvije vojske gdje se biju. Žena je rodila tri sina, od kojih je jedan imao četiri glave i izgovarao čudnovate stvari…

Izdavač, neki Edward Gresham, u predgovoru tumači da su to božanska pretkazanja nadolazećih strahota.

William Shakespeare pročitao je te strašne vijesti. Prerečene ih je stavio u usta grofa od Glostera u drami ”Kralj Lear”:

”Ova nedavna pomračenja sunca i mjeseca ne navješćuju nam ništa dobro. Premda nam prirodoslovlje obrazlaže da su uzroci tome ovakvi i onakvi, ipak se sama priroda nađe pod bičem posljedica: ljubav se hladi, prijateljstvo raspada, braća se dijele; u gradovima pobune, u selima razdor, na dvorovima izdaja; kidaju se veze između oca i sina.

Ljubav se hladi, prijateljstvo raspada, braća se dijele; u gradovima pobune, u selima razdor, na dvorovima izdaja; kidaju se veze između oca i sina. I točno po predskazanju, ova moja ništarija od sina diže se protiv oca

I točno po predskazanju, ova moja ništarija od sina diže se protiv oca. Kralj skreće od sklonosti prirodne i otac je, gle, protiv sina. Najbolje naše doba mi proživjesno: sad nas spletke, himba, izdaja i sav ovaj nered zatorni nespokojno prate prema grobu.” (Preveo Antun Šoljan)

Priča iz davnine o vijestima iz Kraljevstva Hrvatskoga nema izravne veze s ovim što slijedi, to ovdje uzimam tek kao prigodni kuriozum (riječ je o Hrvatskoj) u vezi sa Shakespeareom, u ovom slučaju evocirajući drugu jednu njegovu dramu – ”Romea i Juliju”.

Grad odigravanja priče je Verona. Po tragičnim ljubavnicima Verona je stekla titulu ”grada ljubavi”, što privlači amo neprekidne rijeke turista iz svega svijeta.

Privukla je prošloga ožujka i katoličke aktiviste iz organiziranih udruga desne političke orijentacije. U Veroni je održana 13. konferencija Svjetskoga kongresa obitelji. World Congress of Families (WCF) je američka koalicija za promicanje vrijednosti kršćanske desnice. Podupire ih talijanska vladajuća krajnje desna Liga, koja opet privlači naklonost neofašističkih grupa.

Teme trodnevne konferencije bile su borba protiv ”rodne ideologije”, prava LGBT osoba, pravo na pobačaj, protiv naučavanja evolucije, prihvaćanja izbjeglica. Europi valja donijeti ”vjetar mijene” rečeno je. Predsjednik WCF-a Brian Brown, na otvorenju je govorio: ”Ovdje smo danas da branimo, promičemo, štitimo i uzvisimo nešto tako temeljno, istinito i lijepo: obitelj – muž, žena, dijete”.

Sudjelovali su i naši. Željka Markić je u ime svoga proobiteljskog pokreta održala zapažen govor koji je dobio pljesak. Bili su tu predstavnici srpskih Dveri (pokret koji list srpske manjine u HR Novosti obilježava pročetničkim).

Troje ruskih izaslanika na čelu s Aleksejem Komovom prenijelo je skupu pozdrave i potporu Putina i Ruske crkve. Zastupljena je bila njemačka krajnje desna stranka AfD (Alternative für Deutschland). Neizostavna je tu naravno bila i dinamična Marine Le Pen. Mađarsku delegaciju predvodila je ministrica obitelji u Orbanovoj vladi. U ime talijanske desne stranke Forza Italia govorio je njezin predsjednik, vicepremijer Matteo Salvini.

Nigerijska aktivistica Theresa Okafor izjednačila je gay osobe s terorističkom grupom Boko Haram. Pljesak je dobila i političarka Ugande Lucy Akello koja je progurala zakon doživotnoga zatvora za homoseksualce.

Luigi De Maio, vođa pokreta Pet zvijezda, koalicijski partner vladajuće Lige Mattea Salvinija, veronsku je konferenciju Svjetskoga kongresa obitelji nazvao ”srednjovjekovnom”.

Prema onoj našega Mažuranića: ”Dobar pastijer, jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom” entuzijastični sljedbenici ”novoga vjetra” prešli su na djelo.

U Veroni je održana 13. konferencija Svjetskoga kongresa obitelji. World Congress of Families (WCF) je američka koalicija za promicanje vrijednosti kršćanske desnice. Podupire ih talijanska vladajuća krajnje desna Liga, koja opet privlači naklonost neofašističkih grupa

Antonio Gardoni živi u istospolnoj zajednici. Otvorio je vrata svoga doma i dobio benzin u lice. Na autu su mu probušili gume i na zidu narisali kukasti križ s porukom: ”Sve ćemo vas u plinske komore”. Drugi jedan par bio je izudaran i popljuvan na trgu pred palačom Gran Guardia u kojoj se održavala konferencija WCF-a. Ne čine, istina, takve stvari sami ”pastijeri”. Ima za to ovaca.

Tako Shakespeareov ”grad ljubavi” postaje modernim simbolom mržnje –  u ime tradicionalnih kršćanskih vrednota. Kad vjera u bilo koje vrednote počiva na apsolutnoj religioznoj sigurnosti, onda gorljivim pobornicima provedba u djelo nekako naravno nalaže uporabu sile.

Britanska desnica je izvikivanjem nacionalnog ponosa i stare slave mobilizirala emocije većine (iako neznatne) na referendumu za raskol s Europom. Oni najgorljiviji oćutjeli su odmah potrebu za nasiljem. Umnogostručili su se fizički ulični napadi na strance i neistomišljenike.

Za početak, pred vratima svoga doma ubijena je popularna mlada proeuropska članica Parlamenta. Političare koji se i dalje zalažu za barem minimalne veze s Europskom unijom nazivaju izdajicama naroda i šalju im prijetnje smrću.

Radikalne ideologije tako djeluju i egzistiraju. Tako se afirmirala lijeva klasna, tako desna rasna ideologija, tako i suvremeni islamistički pokreti. Ekstremna desnica, što se u Americi i Europi budi kao obnoviteljica ugroženih kršćanskih vrednota, ne želi zaostati.

Prema Marxu religija će sama od sebe ispariti kad društvo dostigne komunistički ideal. Vjerni boljševički sljedbenici filozofa ekonomista nisu mogli čekati na tu nedogledno daleku budućnost. Ako religija već treba nestati, zašto se ne uhvatiti posla na njezinoj likvidaciji bez odlaganja. Bilo je bitno nastojati uništiti svaku uspomenu na religiju, svakako uklanjati i okorjele nosioce vjere.

U osnovi je prvobitnoga kršćanstva širenje vjere riječju i dobrim primjerom. Svatko ima slobodnu volju da prihvati ili ne prihvati. Po prihvatu ili odbijanju naučavane istine bit će na kraju svatko suđen kao osoba. Ne grupa, ne nacija, ne država.

Kršćani koji gore od čežnje da za svoju vjeru osvoje sve i svakoga hoće to brzo i bez zaostatka. Individualno poučavanje i obraćanje na vjeru naročito je bezizgledno u očima onih promicatelja vjere koji su prožeti trima svetinjama: plemenom, nacijom, državom.

Ponašanje svakoga pojedinca mora se upriličiti pravilima zajednice. A svaka organizirana zajednica ima svoje zakone i ima snage prisile kojima ih provodi. Silom se osigurava jedinstvo društva od inomislećih, remetilačkih elemenata.

Zato vlastite slabašne instrumente apostolata, to jest uvjeravanje riječima i dobrim djelima, religiozni aktivisti zamjenjuju brzom, efikasnom silom zakona države.

Kršćani koji gore od čežnje da za svoju vjeru osvoje sve i svakoga hoće to brzo i bez zaostatka. Individualno poučavanje i obraćanje na vjeru naročito je bezizgledno u očima onih promicatelja vjere koji su prožeti trima svetinjama: plemenom, nacijom, državom

Ne može se pustim propovijedanjem i dobrim primjerom postići da svi pripadnici naroda slijede moralne propise vjere. Treba ta pravila ugraditi u državne zakone. Jedino država može svojim sredstvima prisile osigurati kolektivnu provedbu zapovijedi i normativa vjere.

U nizu država koje su se službeno proglasile islamskima vjerski zakoni usvojeni su kao državni (šaria, šerijatski zakon). Postoji i moralna policija, koja bdije nad ponašanjem pojedinaca; po nahođenju stupa u akciju na licu mjesta. Čine ju u prvom redu duboko religiozni građani dobrovoljci.

Kao da slijede šerijatski uzorak, posebno se u Europi profilira nekoliko država koje se, neslužbeno, bilježe kao katoličke ili pravoslavne. Samoorganiziraju se zeloti sa svrhom da mjerila vjere ugrade u državno zakonodavstvo. Na službu stoje samozvani pozornici javnoga morala, vigilanti. Vigilare: bdjeti, budno nadzirati.

Katolički mistički pisac Thomas Merton kaže da prisila nastupa kad uzmanjkaju riječi: ”Nasilje može početi samo gdje su zatajili misao, razum i razgovor”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Ne znamo činjenice, a znamo kako stvari stoje
• Kako sam učio pozdrav ”Za dom – Spremni”
• Neuništivi proroci strašnoga dana
• Nedopustiva pitanja Georgea Steinera
• Nedodirljivo, neizrecivo, nerazjašnjivo – stari i novi tabui
• Svatko mora kući za Božić
• “Obična hrvatska glista” – Kako se batinama odgajalo za anđele
• Zaljubljeni u sebe i sretni
• Usred globalnih poremećaja bujica optimizma političara
• Gdje je bio Bog kada se ubijalo Tutsije, ”manjince štakore”?

» Svi tekstovi ovog autora