autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ponositi bastardi kao budućnost Europe

Autor: Milan Rakovac / 13.06.2021. Leave a Comment

Milan Rakovac

Milan Rakovac

Rekao mi svojedobno Enzo Bettiza, veliki Splićanin, talijanski novinar svjetskog glasa, u kameru HTV-a, na solidnom mandrilskome hrvatskom, dvije lakonske konstatacije, primjerene trećem mileniju – lokalno i globalno.

Prva, ”ne, ja nisam ni esule ni Talijan ni Hrvat, ja sam PONOSNI BASTARDO”. I druga (dok su još esuli sanjali povratak u Istru, mnogi povratak Italije u Istru, a bilo je to 1990. pred ratove, ”Hrvatska se ne treba bojati povratka svojih Talijana iz egzodusa, nego se tome nadati. Znate, mi nemamo mafijaške, korumpirane organizacije, mi smo vrijedni radnici…”.

Postkoronska Pula, skup odličnih pisaca svih generacija, i svih država nastalih poslije balkanskih (i pribalkanskih) ratova i raspada. A pisci, naročito mladi pisci – i naglašen bezbroj mladih izazovnih (književno!) spisateljica, koje se po uzoru na antičke heroine odvažno okomljuju na mužjački svijet oko sebe. Na nakazno divljanje i bujanje desničarskih nasilnika po parlamentima i ulicama i obiteljima…

”Di smo?” naslov ovogodišnjeg pulskog Sajma knjiga. Jasno, jednostavno pitanje. Ali. Odgovora nema. Ne znamo gdje smo. Osim možda to, da osjećamo (ne i znamo) kako propada dvije hiljade godina civilizacije, i s njom mi, ljudi, čovječanstvo. Preko noći smo, zapravo, svi egzilanti, ali odjednom nigdje nema azila, a ako ga i ima, taj azil je više zatvor iz kojega opet idemo u egzil – bez azila.

Egzilanti i azilanti ubrzano stvaraju novu interetničku sliku Europe, novu Europu; posrijedi je danas već na milijune ljudi s europskog istoka, iz Azije i Afrike, koji nezaustavljivo dolaze u ”obećanu zemlju”.

”Šumi more i udri sve jače, pivaj pismu meni izagnancu”, piva Balota. A ki zna ko su mi žive zrmane Mila i Ada, jiena je bižala iz ‘Talije, druga iz Jugoslavije, i ne znan ko je živa zrmana mi Marija u Woolongong ‘Štralija i ”Palijagini” jieni kako Hrvati u Zagrebu, drugi kako Talijani u Torontu

Zlosretni naši ljudi koji su odlazili u egzil, svejedno je li zbog ekonomskih ili političkih razloga, tamo još od 1890. pa sve do 1954. – stvarno su postali stranci, i za vlastiti zavičaj, i za krajeve u koje su se naselili.

Egzil, utočište, pribježište, sklonište; prošao sam svijeta i sretao mnoštva naših ljudi, pa i lijepo situiranih, ali svima je jedno zajedničko; GORČINA PEČALBE, i neprekidna nostalgija za izgubljenim zavičajem.

Sjećajući se, pak, vlastitih egzila, doslovnih i surovih – koliko god intimnih kada su me kao posve maloga kroz rat sklanjali kod rodbine, dobro sam upoznao svu tragičnost istrgnuća čovjeka iz njegova ambijenta. Kasnije sam nastavljao živjeti iz jednoga utočišta u drugo; iz Rahovci u Pulu, iz Pule u Zagreb, iz Zagreba u Split, iz Splita u Beograd, iz Beograda u Pulu, iz Pule u Rijeku pa u Zagreb.

Ujedno, prožela su me neobična čuvstva; neprestano odlaženje od nekuda (kamo si tek stigao) ostavljaju čovjeku nove ruševine u duši.

Poslije 1918. pa sve do 1954., odlaze kolone Hrvata i Slovenaca, kolone Talijana. Taj zlosretni, teški i već zahrđali lanac historije, i danas nas zakiva za prošlost, i ne može se otkinuti jedna ili dvije karike toga lanca i staviti ih na vagu povijesti, nego samo cijeli lanac. A na obje obale Jadrana do dana današnjega običaj je istrgnuti poneku kariku tog lanca i na njoj vagati povijest.

Danas, egzilanti kao nova kolektivna STRUKTURA, NOVA KULTURA I NOVA POLITIKA EUROPE. Kompaktne nacionalne države naprosto se preobražavaju u višenacionalne, u moderne Babilone u kojima se čuju svi jezici svijeta i vide sva njegova lica.

I svi se mi preobražavamo i sami, gubeći vlastitu kompaktnost, postajući ne samo ono što jesmo rođenjem, nego i oni drugi. To je nova slika Europe kakvu nismo poznavali, Europe kao egzila, utočišta.

Istriani-ieri, e oggi? E domani? Kako će izgledati Europa (a kad to velim mislim na Istru, naravno, I don’t give a damn for the rest!) sutra?

Spomenuo sam Babilon, a o Babilonu drugom prilikom, ”mogućem Babilonu” kojeg prognozira profesor Ulderico Bernardi…

Egzilant silom života (i vlastitog izbora!), snalazim se tako da Istru, svoj uzvišeni zavičaj, poput vječnih egzilanata Židova, nosim sa sobom kud god pošao. I onda postavim Istru u Imolu, gledajući na sajmu ljude iste kao u Istri: bareta na oku, ruke do lakata ukopane u džepove hlača.

Nije to teško, Istra je svugdje, jer Istrane emigrante sam nalazio u Beogradu, gdje smo šezdesetih godina prošlog stoljeća bili osnovali Društvo Istrana, Primoraca i Gorana! U Zagrebu, pak, je i danas jedna cijela emigrantska Istra. Kao i u Mariboru ili Subotici.

Iz muojih parentanih famej nas je jur četrto, pieto kolino ma valje svita kraju, nas je Hrvati i Talijani, ma najveć Merikani, Australci, Kanadieži. Je lipo sad, si pišemo, se gledamo na internetu…

Egzilanti, optanti, emigranti, esuli, prognanici, bjegunci: se domišljan kako su me u Sidni-‘Štralija naši pitali ‘ko griedu korijere, ‘ko imamo luče i vodu tekuću…

Pitaju me u Rotterdamu, u Grazu, u Bergamu za svoje (za moje, za naše) velike pokojnike. I kažem im, da, i mi i oni drugi imamo pravo, nakon bezbroj egzodusa (naših i njihovih – a svi su jednako NAŠI), sjećati se, ali i, kazujem mojim Istranima izvan zavičaja, barem staviti u bronzu naše pretke.

Alora, ča ćemo sad? Vero, ki merita da ga vržemo u bronzu? Mate Balota i Zvane Črnja, sigurno, ma i Sergio Endrigo. Pak tornati IZ EGZILA brončanega ”Tegetova bana”, a Nazario Sauro, a naša prilipa i prisvitla cesarica Sisy, a ča ni najveć merita spomin Gabriele Emo ča ni da Benečiji da nan razidu Arenu? A ”unsere liebe Maxi”, ča su ga ubili u Meksiku, a Pula bi i danas bila Arena i dva-tri ribara da njega ni bilo, i admirala Nugenta…

A maetalni Caesar Augustus ča da je fašištima ”regnicolima” povida de la se vignudi, de la andare! Grde beside, trde beside; vajk smo dohažali u Istru, vajka bižali pri fuorcu ća iž nje. Vajk nas je to ki za to ča tira ća.

Postkoronska Pula, skup odličnih pisaca svih generacija, i svih država nastalih poslije balkanskih (i pribalkanskih) ratova i raspada. A pisci, naročito mladi pisci – i naglašen bezbroj mladih izazovnih (književno!) spisateljica, koje se po uzoru na antičke heroine odvažno okomljuju na mužjački svijet oko sebe. Na nakazno divljanje i bujanje desničarskih nasilnika po parlamentima i ulicama i obiteljima

”Šumi more i udri sve jače, pivaj pismu meni izagnancu”, piva Balota.

A ki zna ko su mi žive zrmane Mila i Ada, jiena je bižala iz ‘Talije, druga iz Jugoslavije, i ne znan ko je živa zrmana mi Marija u Woolongong ‘Štralija i ”Palijagini” jieni kako Hrvati u Zagrebu, drugi kako Talijani u Torontu…

Mia malinconia austro-ungarica, rekao je Sergio Endrigo kad su ga pitali što je izvor njegovih produhovljenih pjesama.

”Istra je tako osobita, i hrvatska i talijanska, ISTRA JE SVIJET”, govori mi Dalmatinac, pjesnik Borben Vladović.

Kakvo ime, dolazi mi u pamet još jedno takvo – Vojno Kamalić, rodom s Raba, životom iz Nerezina na Lošinju. Piše Vojno kako prijateljski razgovara s bratićem Rinom, kojem je engleska granata kod Matapana raznijela noge i muškost. Sinovi dva brata, Rino i Vojno, Rino Talijan i oficir talijanski, Vojno Hrvat i oficir jugoslavenski, Destino di fronitiera, altroke!

Prebirem tako po sjećanjima i mojim zapisima kroz pedesetak godina književne i novinarske profesionalne karijere, jer bježali smo od drugih i drugi od nas (a svi smo bili MI! I ONI I MI – MI!), nalazili utočišta, a sada utočišta kao da više nema.

Kompaktne nacionalne države naprosto se preobražavaju u višenacionalne, A TU NUŽNOST ODBIJAJU, pretvaraju se u moderne Babilone u kojima se čuju svi jezici svijeta i vide sva njegova lica. I svi se mi preobražavamo i sami, gubeći vlastitu kompaktnost, postajući ne samo ono što jesmo rođenjem, nego i oni drugi.

To je nova slika Europe kakvu nismo poznavali, Europe kao azila za neprekidni egzil. Europe koja mora biti interkontinentalna i višerasna i viševjerska i formalno, koja mora nastati to. Ili nestati. Kao što je nestala antička, srednjovjekovna i kraljevska. Da ne nestane, mora se preobraziti. Za sad, za to nije sposobna…

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Mogući poučak za današnju krizu koja jako smrdi na prošlost
  • 80 godina od ustanka: Velik je Mali Iž
  • U banani smo: sve je manje radnika
  • Ruka za ruku, delo za delon
  • Boris Pahor nepomirljivi čovjek svijeta, čovjek stoljeće
  • Ex-Yu buja prijetećim izazovima kao i prije triju desetljeća
  • Vi sužnji koje mori glad
  • Hoće li biti kruha? Kruh??? Brioche!!!
  • Orbania: autokratori wannabe basileusi
  • Njegova ogromna malenkost (poslije smrti Igora Mandića)

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: RUBNI ZAPISI Tagged With: Enzo Bettiza, Europa, Gabriele Emo, Hrvatska, HTV, Istra, Mate Balota, Milan Rakovac, Nazario Sauro, Rubni zapisi, Sergio Endrigo, Zvane Črnja

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT