Ivica Grčar
Javio se čitatelj iz Australije (podaci u redakciji). Piše da je 1997. i 1998. godine imao štand u Rovinju koji je kao tzv. mali obrt radio isključivo ljeti, dvije godine po tri i pol mjeseca.
Posao nije baš ”cvjetao”, pa se čitatelj s obitelji iselio u Australiju.
Uobičajeno u Hrvatskoj.
Kada se listopada 1998. iseljavao u Australiju, čitatelj je, kaže, uredno podmirio sve obveze u Poreznoj upravi i odjavio se iz Registra obrtnika.
Piše čitatelj da ne razumije što se dogodilo, ali su ga, kaže, kontaktirali iz Porezne uprave i obavijestili da je obrt unatoč odjavi ostao registriran i nakon 1998., te u vrijeme njegova boravka u Australiji i bez njegova znanja, navodno, čak i prenamijenjen za druge djelatnosti.
Poreznici su ga na sve to, kaže čitatelj, savjetovali da (ponovo) odjavi obrt (odjavljen 1998.) i da ujedno odjavi i mirovinsko osiguranje retroaktivno od datuma kada se iselio u Australiju.
”I tu započinju muke”, piše čitatelj.
Prvo je morao dati punomoć jednom svojem rođaku da ga pravno zastupa, ali se, kaže čitatelj, taj rođak baš i ne snalazi.
Dalje je čitatelj napisao: ”U Uredu za socijalno i mirovinsko u Rovinju su mi rekli da ću morati platiti sve zaostatke doprinosa i u Hrvatskoj za svih 17 godina rada u Australiji, ali mi se to u Hrvatskoj neće priznati jer se radni staž ne može ostvarivati u isto vrijeme u obje zemlje”!?
Da odmah i ja kažem u obranu čitateljevog rođaka – u hrvatskom birokratskom ”ringišpilu” se nitko i ne može snaći. Nerijetko se ni sami javni službenici ne snalaze.
Dalje je čitatelj napisao: ”U Uredu za socijalno i mirovinsko u Rovinju su mi rekli da ću morati platiti sve zaostatke doprinosa i u Hrvatskoj za svih 17 godina rada u Australiji, ali mi se to u Hrvatskoj neće priznati jer se radni staž ne može ostvarivati u isto vrijeme u obje zemlje”!?
A u Uredu za mali obrt su odbili ponovo zatvoriti (retroaktivno) moj obrt. Kažu da se obrt koji nije aktivan više od godinu dana automatski zatvara, a moj obrt nije aktivan od 1998. godine. I nakon svega su me natjerali da obrt zatvorim s današnjim datumom, kao da bi se tek onda mogao žaliti (to mi je rekla Ruža Latin).
Ja sam kontaktirao Ministarstvo poduzetništva (Vesnu Veliki) i ona me je opet uputila na Rovinj.
U mirovinskom su me slali od službenika do službenika i čini se da nitko ne zna što treba učiniti.
Ministarstvo zdravlja nisam uspio dobiti uopće i ne znam kome se obratiti?
Ja sam ovdje priložio međunarodnu potvrdu o kretanju (iz koje se vidi da nisam napuštao Australiju 10 godina i nikad na dulje od pet tjedana), mirovinsko, potvrdu od kad sam zaposlen i datum ulaska u Australiju.
Da li postoji pošten odvjetnik (priče iz Hrvatske su prilično zastrašujuće) ili služba kojoj se može obratiti? Ja nisam bogat”, naglasio je čitatelj.
Odgovorio sam čitatelju da mu se sve to čini možda čudnim s obzirom na to da ne živi stalno u Hrvatskoj od 1998. godine.
I napisao sam mu još i da državna administracija u Hrvatskoj čini što ju je volja i može sve što hoće, kao i da obični ljudi – građani Hrvatske u sporu s državnim službenicima i službama jednostavno nemaju nikakvih izgleda.
Jedino ako ima više novca da može podmititi državne službenike i korupcijom riješiti probleme koje mu zbog mita i korupcije rade u hrvatskim državnim službama.
A i što da odgovorim kada sam i ja nemoćan i ne mogu se zaštititi od državnih službenika.
Poštar mi je dostavio opomenu Porezne uprave Ministarstva financija. Prema toj opomeni tobože sam dužan čak dva poreza.
Dugujem porez na motorna vozila, glavnicu 39 lipa i kamatu 1 (jednu) lipu, ukupno 40 lipa.
Poštar mi je dostavio opomenu Porezne uprave Ministarstva financija. Prema toj opomeni tobože sam dužan porez na dobit ukupno 1.246,79 kuna. Čudno, a na računu nema prihoda od lipnja 2013., pa se postavlja pitanje iz kojega je to prihoda mogla nastati oporeziva dobit?
A dugujem, prema toj opomeni, tobože još i porez na dobit, glavnicu 902,14 kuna i kamatu 344,25 kuna, ukupno 1.246,79 kuna.
S obzirom na to da sam zadnju uplatu honorara primio 1. lipnja 2013. godine, uredno predao porezne bilance za 2013.i 2014. godinu, otišao sam računovođi da ispitamo o čemu se tu radi.
Moj računovođa je izlistao moju poreznu karticu prema kojoj sam preplatio PDV za 649,25 kuna i porez na dobit 882,54 kune, a dugujem samo onih famoznih 40 lipa poreza na cestovna motorna vozila.
Pitanje je kako to da u poreznom knjigovodstvu uopće nije evidentiran taj tobožnji dug iskazan u opomeni?
Znači da je prema jednoj evidenciji Porezne uprave Ministarstvo financija meni dužno 1.507,98 kuna, a prema opomeni iste Porezne uprave da sam ja dužan 1.246,79 kuna. Ili su možda u pitanju dvije porezne uprave?
”Kvaka” je, međutim, u tome što nije jasno kako mogu biti dužan porez na dobit ako više od dvije godine nisam ostvario ni kune prihoda iz kojega sam eventualno mogao ostvariti dobit za koju nisam platio dospjeli porez!?
Na tobožnji dug od 40 lipa poreza na motorna vozila neću se, za razliku od Ministarstva financija, ni obazirati. Uplatiti ću 80 lipa, tako da iz Državne riznice ministru Lalovcu mogu isplatiti oko 40 lipa napojnice.
U opomeni se još navodi i da će Porezna uprava, ako ne podmirim ovaj tobožnji dug, ”u roku 8 dana pokrenuti ovršni postupak”.
Nigdje se u toj opomeni ne navodi kojim je to rješenjem ili drugim upravnim aktom utvrđen taj tobožnji porezni dug. I jesam li se ja mogao žaliti na taj tako utvrđeni tobožnji porezni dug.
U potpisu te pravno nepismene opomene je izvjesni pročelnik Ivica Pavlinić, a u nečitkom potpisu ”po D. Gajić” (ako sam uspio dobro odgonetnuo zagonetni potpis).
Drži pred sobom moj računovođa ta dva papira, poreznu karticu i opomenu, i onako više za sebe kaže: ”Ne razumijem”.
Slatko sam se nasmijao; pa kako da razumije nešto što se uopće ne može razumjeti?
Onda već vidno zbunjeni računovođa telefonski zove Poreznu upravu i traži da ga spoje s izvjesnom Gordanom Linzenmajer, koja je u Ministarstvu financija službeno zadužena da meni naplati porez na dobit od nepostojećih prihoda.
Nigdje se u poreznoj opomeni ne navodi kojim je to rješenjem ili drugim upravnim aktom utvrđen taj tobožnji porezni dug. I jesam li se mogao žaliti na taj tako utvrđeni tobožnji porezni dug? Postavlja se i pitanje kako to da u knjigovodstvu Porezne uprave nema zaduženja za taj moj tobožnji porezni dug?
Odgovaraju mu da je gospođa Linzenmajer na godišnjem odmoru i da nazove kad se gospođa vrati.
Opet se smijem i pitam računovođu kako to da ne zna da Porezna uprava ne radi kad je gospođa Linzenmajer na dopustu.
S obzirom na to da nema ni riječi o iznosu koji poreznici duguju meni, predlažem računovođi da mi Ministarstvu financija također pošaljemo ozbiljnu opomenu s prijetnjom ovrhe u roku 8 dana.
Zafrkanti iz Ministarstva financija će shvatiti našu zafrkanciju, kao što mi shvaćamo njihovu.
”Ma što ti je”, ozbiljno će računovođa, ”ako tražiš da tebi vrate preplaćeni porez, moraš u Poreznu upravu prije odnijeti poslovne knjige na kontrolu.”
Pa da, priznajem, trebamo pričekati da se gospođa Linzenmajer vrati s godišnjeg odmora.
I sjetio sam se, izvjesna Ana Molnar, šefica spomenute Gordane Linzenmajer, je tako nagovarala one iz tvrtke Beershop da ne zahtijevaju odmah povrat preplaćenog PDV-a, nego da ga prenose iz razdoblja u razdoblje kako bi mogli kad zatreba prebiti porezni dug.
No, tvrtka Beershop duže vrijeme nije imala porezni dug da bi mogla prebiti preplaćeni PDV, a kad je napokon nastao takav dug i kad što su zatražili prebijanje, Ana Molnar je izdala rješenje da je preplaćeni PDV zastario i da ga Ministarstvo financija više ne treba vratiti.
Sjećam se te priče o tobožnjoj zastari povrata preplaćenog PDV-a, jer sam sve tada objavio u poslovnom tjedniku Lider. Kasnije je i Upravni sud presudio da nema zastare povrata preplaćenog PDV-a, ali uzalud. Ni Ani Molnar ni Ministarstvu financija do danas nije palo na pamet da tvrtki Beershop vrate ukradeni preplaćeni PDV.
A onda smo računovođa i ja, gledajući moje poslovne knjige, ugledali i ranije proknjiženo i uredno odloženo rješenje o ovrsi Porezne uprave od 29. listopada 2013. godine.
Tim rješenjem su poreznici ”blokirali” moj poslovni račun u Zagrebačkoj banci na kojemu od 1. lipnja iste 2013. uopće nije bilo prometa.
Htjeli su prisilno naplatiti 13.756,72 kuna, pazi sad, predujma poreza, a ne dospjelog neplaćenog poreza.
I ne mogavši naplatiti spomenutih 13.756,72 kuna predujma poreza, 17. ožujka 2014. poreznici donose rješenje o ”obustavljanju ovrhe”.
Pa čemu sve to ako je ovrha obustavljena, a da nije s ”blokiranog” računa ”skinuta” ni kuna?
S obzirom na to da nema ni riječi o vraćanju preplaćenog poreza proknjiženog u knjigovodstvu Porezne uprave, predlažem mojem računovođi da mi Poreznoj upravi Ministarstva financija također pošaljemo ozbiljnu opomenu s prijetnjom ovrhe u roku 8 dana. ”Ma što ti je”, ozbiljno će računovođa, ”ako tražiš da tebi vrate preplaćeni porez, moraš u Poreznu upravu prije odnijeti poslovne knjige na kontrolu.”
Ma da bi Porezna uprava mogla potpisanom novinaru ukrasti 2.607,84 kune.
Ne mogavši besmislenom ovrhom ”skinuti” ni kune s poslovnog računa potpisanog novinara, razljućeni poreznici su ”skinuli” s novinarovog tekućeg računa tri puta po 869,28 kuna (ukupno 2.607,84 kune).
Nesavjesni poreznici do danas nisu dostavili specificiran račun s tih prisilno naplaćenih tri puta po 869,28 kuna.
Isti poreznici, međutim, revnosno naplaćuju kazne prodavačima ”grincajga” na gradskim tržnicama ako svojim kupcima nisu uredno izdali propisane fiskalne račune.
Mislim da je čitatelj iz Australije još dobro prošao. Poreznici mu tek sada po prvi puta hoće ukrasti novac zarađen u Australiji.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.
Još tekstova ovog autora:
- Hrvatsko sudstvo kompromitirano i na filmu
- Država protiv ”atipičnog rada” dostavljača Wolta
- Vrhovni sud namjerno odaslao lažnu obavijest
- Dužnosnička piraterija u znanosti
- Pravosudna lakrdija
- Korporacijska nečovječnost prema platežno odgovornoj osobi
- Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo
- Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
- Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
- Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.