Uskrs je najveći i najradosniji kršćanski blagdan jer proslavlja Isusovu pobjedu nad smrću, grobom i mržnjom. Svečana bogoslužja su te najznačajnije nedjelje u godini očekivano najbolje posjećena i najradosnija.
Tako su danas pravoslavne crkve, koje Uskrs slave po Julijanskom kalendaru, prepune vjernika koji trijumfalno navješćuju ”Hristos voskrese – vaistinu voskrese”.
U mojim ušima i srcu još uvijek odjekuju smjerodavne riječi koje je na prošlogodišnjoj svečanoj arhijerejskoj liturgiji u hramu Preobraženja Gospodnjega u srcu Zagreba nadahnuto izgovorio zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije – ”Vaskrs je poziv na ljubav prema svim ljudima”.
Protekle nedjelje su takozvani zapadni kršćani, to jest katolici i protestanti širom svijeta, svečanim misama i prikladnim bogoslužjima proslavili Kristovo uskrsnuće pjesmama radosti i afirmacijom da je Isus doista uskrsnuo.
Proslava ovogodišnjeg Uskrsa je, nažalost, ozbiljno zasjenjena svirepim terorističkim napadima u Šri Lanki. Ovaj Uskrs je opet obilježilo ciljano nasilje i jezivo ubojstvo više stotina ljudi u tri crkve i luksuznim hotelima bivšeg Ceylona
Svi mi koji se zovemo nasljedovateljima Isusa Krista, (izvorno krist-ijani po Kristu, a ne kršć-ani po krstu) bez obzira na konfesionalne i denominacijske kategorije, zahvalni smo što Isusova osobna povijest nije završila na križu, iako je upravo ta smrt (zato Veliki petak) otkupiteljski iznimno važna za naše spasenje.
Isusova smrt je presuda smrti, a njegovo uskrsnuće pobjeda života. Uskrs je naime pobjedonosno finale one kozmičke drame koja je otpočela u Betlehemu ulaskom vječnosti na igralište naše ljudske prolaznosti.
Isusovim životom, smrću i uskrsnućem se jednom zauvijek dogodilo nešto uzvišeno i ključno što označava početak trajnoga, jer je Bog srušio granice vremena i vječnosti te predvodnički ušao u za nas do tada neosvojive prostore s onu stranu smrtnosti.
Zato je u središtu Evanđelja poruka nade, jer je Isus svojim uskrsnućem probio prolaz kroz zid ljudske prolaznosti i tako nas pozvao na susret sa živim Bogom.
Proslava ovogodišnjeg Uskrsa je, nažalost, ozbiljno zasjenjena svirepim terorističkim napadima u Šri Lanki. Ovaj Uskrs je opet obilježilo ciljano nasilje i jezivo ubojstvo više stotina ljudi u tri crkve i luksuznim hotelima bivšeg Ceylona.
Kažem opet, jer se još prisjećamo krvavog (pred)Uskrsa u Egiptu prije dvije godine kada su eksplodirale bombe u dvije koptske crkve te raznijele i(li) ozbiljno ozlijedile brojne kršćane. O tom antikršćanskom terorističkom aktu egipatskih džihadista i njegovim reperkusijama smo pisali na ovom mjestu.
Treba se također prisjetiti krvavog Uskrsa u Nigeriji kada je bombaš samoubojica ušetao u jednu kršćansku crkvu i pobio veći broj vjernika.
Ne znam da li je Bozanić nedovoljno informiran ili se radi o nedostatku ekumenskog senzibiliteta koji priznaje isključivo ”nasilje na katoličku zajednicu”, a ignorira činjenicu da se osim napada na dvije (rimo)katoličke crkve istovremeno strahovito krvoproliće dogodilo i u jednoj evanđeosko-pentekostalnoj zajednici.
Islamski ekstremisti povezani s krvoločnim pokretom Boko Haram nekoliko godina zaredom upravo za božićnih i uskrsnih blagdana napadaju crkve i zvjerski ubijaju kršćane raznih denominacija.
Cijeli svijet je ovih dana vidio zastrašujuću snimku iz Šri Lanke koja prikazuje bombaša samoubojicu koji je ušetao u punu crkvu u vrijeme dok su vjernici slavili Uskrs i aktivirao eksploziv koji je nosio u torbi na leđima.
Radikalne ubojice koje su koordiniranim bombaškim napadima pobile stotine kršćana u dvije rimokatoličke i jednoj evanđeosko-pentekostnoj crkvi u Šri Lanki nisu stale na tome.
Istovremeno i na isti način napadnuta su tri luksuzna hotela u glavnom gradu Colombu. Radi se o napadima sa smišljenim ciljevima i jasnom ideološkom svrhom. U mašti bolesnih džihadista su ”zapadni” kršćani i zapadni liberalni individualizam nerazdvojno povezani neprijatelji njihove željene religijske utopije, totalitarističke verzije islama.
Za njih turisti i misionari, Coca-Cola i Katolička Crkva predstavljaju istog zapadnog kršćanskog neprijatelja koji je još od vremena kolonijalne vlasti okupator njihove zemlje te stoga treba biti uništen, odnosno protjeran.
Moglo bi se zaključiti da se radi o novoj, iako uvelike izvitoperenoj, verziji starog križarstva te o još jednoj konkretnoj aktualizaciji Huntingtonovog ”sukoba civilizacija”.
Većina tragično ubijenih u napadima na uskrsna bogoslužja su državljani Šri Lanke, dok je u pokolju u hotelima stradalo 38 stranaca, a najtužnije je što je među ubijenima 45 djece.
Isusova smrt je presuda smrti, a njegovo uskrsnuće pobjeda života. Uskrs je naime pobjedonosno finale one kozmičke drame koja je otpočela u Betlehemu ulaskom vječnosti na igralište naše ljudske prolaznosti.
Nadbiskup Colomba kardinal Malcom Ranjith je u jednom zapaženom intervjuu oštro osudio bombaške napade na crkve i hotele te pozvao kršćane da ne uzimaju pravdu u svoje ruke nego da slijede primjer Isusa Krista koji je na križu oprostio onima koji su ga razapeli.
Kardinal Ranjith je sa suzama u očima izjavio kako mu je teško naći prave riječi utjehe, a duboko dirljiva je njegova izjava nakon posjete bolnica u kojima leže ranjenici. ”Nažalost, neke obitelji su sve izgubile: oca, majku, djecu . . . svi su umrli u istom napadu. Ove su stvari uistinu jako, jako tužne. Nije jednostavno znati što reći ljudima”, dodavši kako među mnogima postoji još ”dosta straha i nesigurnosti zato što nema konačnih informacija: kažu da postoje malene skupine koje žele nastaviti ubijati.”
Solidarnost i sućut je kardinalu Ranjithu poslao i zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić: ”U ovim danima progona i mučeništva Crkve u Šri Lanki izražavam (…) svoju duhovnu blizinu i molitveno zajedništvo. Nezamislivo nasilje na katoličku zajednicu, okupljenu u molitvi na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, ostavlja jedino prostor za molitvu i suosjećanje.”
Ne znam da li je Bozanić nedovoljno informiran ili se radi o nedostatku ekumenskog senzibiliteta koji priznaje isključivo ”nasilje na katoličku zajednicu”, a ignorira činjenicu da se osim napada na dvije (rimo)katoličke crkve istovremeno strahovito krvoproliće dogodilo i u jednoj evanđeosko-pentekostalnoj zajednici.
Zar progonjeni protestanti i njihovi mučenici nemaju istu vrijednost pred Bogom i njegovim ovozemaljskim zastupnicima kao i oni povezani s Rimom? Vrijeme je da kardinal Bozanić i u tim pitanjima počne slijediti primjer pape Franje.
Vlasti Šri Lanke su uhitile veći broj pripadnika radikalne islamističke skupine NTJ koja je od ranije poznata po tome što je prošle godine vandalizirala budističke spomenike.
U mojim ušima i srcu još uvijek odjekuju smjerodavne riječi koje je na prošlogodišnjoj svečanoj arhijerejskoj liturgiji u hramu Preobraženja Gospodnjega u srcu Zagreba nadahnuto izgovorio zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije – ”Vaskrs je poziv na ljubav prema svim ljudima”.
Treba istaći da su u ovoj etnički i religijski složenoj i povijesno konfliktnoj zemlji od 22 milijuna stanovnika budisti većina, dok hinduisti, muslimani i kršćani predstavljaju manjine.
Napadi su očito izvršeni u koordinaciji i uz podršku snažnijih islamističkih grupacija u inozemstvu. U posljednje vrijeme je u tom dijelu svijeta registrirano pojačano udruživanje islamista u međunarodnim okvirima.
Jedna skupina povezana s Islamskom državom je na Filipinima 2017. pet mjeseci ratovala s vojskom oko grada Maravija. Druga je u Bangladešu 2016. godine napala strance u jednom kafiću.
Uskrsni napad u Šri Lanki najviše podsjeća na onaj koji su pakistanski ekstremisti izveli u indijskom Mumbaju 2008. godine simultano na 12 lokacija, uključujući i luksuzne hotele za koje se znalo da su puni stranaca iz zapadnih zemalja.
Teško je odgonetnuti sve motive islamistički motiviranih terorista. Jedno je sigurno: kršćanske crkve se ciljano napadaju zbog memorije kolonijalnih okupacija te zato što su one danas simboli zapadne civilizacije i njezine neželjene prisutnosti, te se stoga percipiraju kao ugroza vlastitog etno-religijskog identiteta.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
- Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima
- Amerika: zemlja upitne slobode i nekontroliranog nasilja
- Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo
- Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog
- Borka i njezin veliki otac Vuko Pavićević
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.