autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pouka prof. Jagodića: nečitanje valja usporediti s kanibalizmom

Autor: Branimir Pofuk / 27.02.2019. 1 Comment

Branimir Pofuk aaBio je slika i prilika smušenog profesora, jednog od onih o kojima se pričaju legende, rastresenih u svemu osim u predmetu koji poučavaju, u koji su vječno zadubljeni i zaljubljeni. Čitavom svojom pojavom uklapao se u stereotipnu sliku takvog profesora: uvijek istim već odavno izlizanim i malo prevelikim odijelom, naočalama, kosom i bradom koji su mu skrivali veći dio blijedog lica.

Tako pamtim profesora Ljubomira Jagodića koji mi je u gimnaziji predavao matematiku.

S tim predmetom baš nisam bio na ti, ali profesora Jagodića sam volio zbog druge zajedničke nam ljubavi – glazbe.

Počelo je s jednom gramofonskom pločom koju sam na satu matematike ostavio na klupi. Zastao je, podigao je, pogledao i rekao mi da je Andrej Gavrilov dobar pijanist, ali da je njemu mnogo draži Giljels i da bih svakako morao poslušati kako on svira taj čuveni Klavirski koncert u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog.

Tako sam postao zadužen da odvlačim profesorove pažnju i ostavljam mamce za njegove elokventne ekskurse o glazbi i njenim majstorima, jer to je svaki put značilo barem nekoliko minuta manje za nasumične prozivke i ispitivanja pred pločom.

Upravo dekretom treba propisivati prave knjige u pravo vrijeme da ljudi ne bi postali ljudožderi (…) sretan sam, ponajprije zbog njega, što nije doživio lektirni kanibalizam ministrice Divjak i uopće ovu današnju raspismenjenu i obesmišljenu Hrvatsku

Ja sam, pak, doista uživao u tim njegovim izletima iz egzaktne znanosti u apstraktnu umjetnost, a pogotovo u njegovim uvjerljivim ukazivanja na duboku povezanost matematike i glazbe. U tu svrhu najsigurnije je bilo na klupi ostaviti neke Bachove note.

Malo pomalo, otkrio sam da je moj profesor matematike imao i predmatematički život u kojem je bio glazbenik. Čudan položaj prstiju njegove lijeve ruke, koje bi stidljivo stavljao pred usta svaki put kada bi ga nešto potaklo na smijeh, bio je objašnjen kada nam je otkrio da je studirao i čak u nekom orkestru svirao violinu.

Ne sjećam se više je li se to razotkrivanje dogodilo pred čitavim razredom, ili smo možda neki od tih razgovora nastavili i izvan učionice, ali duboko me se dojmilo i onako mladog i neiskusnog pomalo zaprepastilo njegovo objašnjenje zašto je raskinuo s notama za račun brojki.

To se dogodilo onog dana kada ga je prva ljubav iznevjerila, kada je shvatio da ta umjetnost neizmjerno brojnih mogućnosti u svojoj slobodi nije apsolutna, nego je podložna ideološkim okovima, zloupotrebi u sasvim neumjetničke i neglazbene svrhe. U potrazi za žuđenim apsolutom, za nečim što nijedna vlast, ideologija ili režim ne mogu staviti u svoje kalupe, okrenuo se matematici.

A onda se na jednom satu matematike dogodio prizor koji mi se najdublje i zauvijek urezao u pamćenje.

Koliko god bio zanesen matematikom, profesor Jagodić nije zabacio sve drugo što ga je, u svoj njegovoj tankoćutnosti, oblikovalo u čovjeka velike kulture i znanja ne samo o glazbi, nego i o književnosti.

Otkako se ovih dana čitava hrvatska javnost uzbunila i uzbudila zbog novog kurikuluma hrvatskog jezika u osnovnim školama i gimnazijama, stalno mi se u pamet vraća pouka mog profesora matematike o važnosti dobre literature koja se otkriva i upoznaje kroz školsku lektiru.

Tog je dana profesoru Jagodiću u šetnji između naših klupa zapela za oko knjiga na klupi mog razrednog kolege. Šenoino “Zlatarevo zlato”.

Ja sam, pak, doista uživao u tim njegovim izletima iz egzaktne znanosti u apstraktnu umjetnost, a pogotovo u njegovim uvjerljivim ukazivanja na duboku povezanost matematike i glazbe. U tu svrhu najsigurnije je bilo na klupi ostaviti neke Bachove note

“Hm, zar niste vi već malo prestari za Šenou?”, upitao je naglas.

“To je lektira”, odgovorio je moj kolega, nizak i snažan Slavonac.

Još više podigavši obrve i nehajno listajući knjigu koju je uzeo u ruke, profesor se začudio zašto se taj sladunjavi roman propisuje gimnazijalcima kada je prikladniji uzrastu viših razreda osnovne škole.

“Vi biste sad već trebali čitati Jamesa Joycea”, poentirao je profesor, na što je moj razredni drug Mato, prostodušan, a pomalo i nabusit i drzak kakav je već bio, lakonski ispalio: “Nikad čuo”.

Profesor se ukipio, a zakleo bih se da moja mašta ništa ne dodaje ako kažem da se u mjesto malo i zaljuljao od tih riječi, kao čovjek koji je dobio nenadani udarac u trbhu.

Došavši do zraka i naglašavajući registar čuđenja s primjesom zgražanja u glasu, izgovorio je retoričko pitanje: “Vi nikada niste čuli za Joycea?!”

I onda je slijedila legendarna rečenica profesora matematike Ljubomira Jagodića koju je upamtio i još dugo prepričavao čitav razred, a ja evo to činim i danas: “Da učenik klasične gimnazije tako nešto kaže, da nikad nije čuo za Jamesa Joycea, u moje vrijeme to bi bio takav skandal kao da… kao da…” – zastao je profesor tražeći dovoljno dramatičnu usporedbu i onda, drhtavim glasom punim očaja i skrhan do ruba plača nastavio – “kao da ja sada otvorim ladicu u vašoj klupi i unutra pronađem ljudsko meso!”

Sada je na nama bio red da ostanemo bez daha i da nam se zavrti u glavi od grozomorne pomisli.

Spominjao sam već u svojim kolumnama svog divnog profesora hrvatskog jezika i književnosti Grgu Pejnovića čiji glas također vrlo dobro pamtim kako nam utuvljuje u glavu i dočarava ljepote i divote jezika velikih pisaca, hrvatskih i svjetskih. Ali nitko kao profesor Jagodić tog dana nije mi tako snažno demonstrirao koliko se ozbiljno može i mora shvaćati važnost književnosti, ne samo u odgoju i obrazovanju mladih ljudi, nego i u životu.

Otkako se ovih dana čitava hrvatska javnost uzbunila i uzbudila zbog novog kurikuluma hrvatskog jezika u osnovnim školama i gimnazijama, stalno mi se u pamet vraća pouka mog profesora matematike o važnosti dobre literature koja se otkriva i upoznaje kroz školsku lektiru

Tek danas shvaćam kako prizivanje slike krvavog komada ljudskog mesa u ladici đačke klupe uopće nije bilo pretjerano, jer ljudi ne moraju jesti ljude da bi bili i gori od kanibala.

Primitivna ljudožderska plemena barem imaju opravdanje da tim kršenjem tabua nad tabuima utažuju glad. A koje opravdanje imaju ljudi koji i dan danas jedni drugima raznose tijela, režu glave, kidaju udove i onda slave takva klanja kao svoja najveća postignuća i svetinje?

Baš zato se dekretom zvanim školska lektira moraju propisivati prave knjige u pravo vrijeme ljudima u nastajanju, da ne bi postali ljudožderi i gori od ljudoždera.

Koliko god bih volio da danas mogu napokon ozbiljno o svemu tome popričati sa svojim dragim profesorom Jagodićem, sretan sam, ponajprije zbog njega, što nije doživio lektirni kanibalizam ministrice Divjak i uopće ovu današnju raspismenjenu i obesmišljenu Hrvatsku.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Andrej Gavrilov, Branimir Pofuk, Divjak, Giljels, Jagodić, Joyce, kanibalizam, Kontrapunkt

Comments

  1. Ivan Žignić says

    02.03.2019. at 00:17

    Šteta što takvih svestranih predavača, poput našeg profesora matematike, nema više.

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT