autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pozivanjem na jedinstvo pozivaju na revizionizam

Autor: Sofija Kordić / 08.10.2019. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Jedinstveno društvo je fašistički mit” naslov je članka koji je  nedavno napisao češki politolog, publicist, direktor Njujorškog sveučilišta u Pragu Jiří Pehe. Reagirao je na sve češće jadikovke da su mnoga zapadna, općenito europska društva beznadno podijeljena.

Pehe podsjeća da su zapadna društva oduvijek nejedinstvena i da su se u manjoj ili većoj mjeri uspjela ujediniti jedino za vrijeme ratnih sukoba i određenih historijskih lomova kada je unutarnje političke i društvene sporove prekrio nekakav moćni zajednički etos. Taj bi društveni moral, međutim, vrlo brzo iščezao.

Demokratska društva su postavljena na temeljima različitosti, u njima se susreću i prepliću različiti interesi, svjetonazori, politička rješenja, to je njihova snaga, a ne slabost.

Novinski članci, debate, analize, komentari, međutim, vrve od opaski kako su demokratska društva podijeljena na dvije posvađane polovice. Nedavni izbori ili referendumi taj dojam dodatno pojačavaju; dovoljno se podsjetiti tijesnog rezultata na američkim izborima ili brexita.

Novinski članci, debate, analize, komentari, međutim, vrve od opaski kako su demokratska društva podijeljena na dvije posvađane polovice. Nedavni izbori ili referendumi taj dojam dodatno pojačavaju; dovoljno se podsjetiti tijesnog rezultata na američkim izborima ili brexita

Španjolski El País na engleskom jeziku početkom godine objavio je članak pod naslovom ”The globalization of polarization” iz pera utjecajnog kolumnista Moisésa Naíma navodeći primjere podijeljenih društava.

Naím piše kako se čini da svjetske demokracije pate od svojevrsne političke autoimune bolesti – dio društva ”ratuje” protiv ostatka društvenog tijela.

Polarizacija je postojala i ranije, ali sada dobiva drugačije, ”akutnije i smrtonosnije razmjere”, što rezultira disfunkcijom vlada, nemogućnošću dogovora, sporazuma, kompromisa, ističe autor izražavajući bojazan da će paraliza demokratskog oblika vladanja i kaosa postati norma.

Naím navodi kako su porast ekonomske nejednakosti, nesigurnosti i osjećaja društvene nepravde uz popularnost društvenih mreža, krize novinarstva i tradicionalnih medija kao i  nepovjerenje u tradicionalne političke stranke pridonijele polarizaciji i kaosu.

”Twitter i Instagram platforme su kratkih poruka, a kratkoća pridonosi ekstremizmu. Što je poruka kraća, mora biti radikalnija da bi postala viralna. Na društvenim mrežama nema prostora, ni vremena ni strpljenja za sivo, ambivalencije, nijanse ni mogućnosti da sukobljeni nazori pronađu zajedničku osnovu. Sve je ili vrlo bijelo ili vrlo crno”, naglašava Naím.

Paradoksalno je da su društvene mreže ljude približile jedne drugima toliko da nikad do sad nisu bili udaljeniji. Poljski sociolog Zygmunt Baumann govorio je da većina ljudi koristi društvene mreže ne da bi raširila obzore nego da se zatvori u komforne zone gdje je jedini zvuk koji čuju jeka vlastitog glasa i gdje je jedino što vide odraz vlastitog lika. Društvene mreže, smatrao je Baumann, jesu vrlo korisne, pružaju zadovoljstvo, ali su s druge strane klopka.

Sve spomenute okolnosti, uz pad popularnosti takozvanih tradicionalnih stranaka i krize liberalne demokracije, dovele su do pojednostavljenja stratifikacije u društvima i do pojave populista koji pozivaju na jedinstvo i nude jednostavna rješenja. U takvim rješenjima često leži, smatra Pehe, neizrečena prijetnja da se društvo može ”ujediniti” silom, a takvi pokušaji u pravilu završe nekom vrstom monstruoznog totalitarizma.

Prebacimo li se na hrvatsku političku scenu i zazivanje na jedinstvo, podsjetimo se najprije da je Tomislav Karamarko u svibnju 2015. u svojstvu predsjednika HDZ-a pozvao tadašnjeg premijera Zorana Milanovića na sastanak da ”ublaže podjele u društvu”.

Godinu dana ranije, i to na Svjetski dan slobode medija 3. svibnja, Karamarko je izgovorio: ”Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”.

Polarizacija je postojala i ranije, ali sada dobiva drugačije, ”akutnije i smrtonosnije razmjere”, što rezultira disfunkcijom vlada, nemogućnošću dogovora, sporazuma, kompromisa, ističe autor izražavajući bojazan da će  paraliza demokratskog oblika vladanja i kaosa postati norma

Dakle, ništa antifašizam, ne daj bože partizani, ništa temelji na kojim počiva demokratska Europa. To je vizija Karamarkovog jedinstva.

Pet godina kasnije vrlo je vidljivo kako je Karamarko zamislio ublažavanje podjela u hrvatskom društvu. U komentaru za Telegram Jasmin Klarić piše kako je slučaj Pupovac, ”najjasnija ilustracija toga koliko je, zapravo, puzeći napredovala implementacija Karamarkovih čuvenih rečenica sa Svjetskog dana slobode medija 2014. godine”.

A kada predsjednica Hrvatske u najavi kandidature za novi mandat  kaže da je jednako ”negativno tretirala sve nenarodne režime iz hrvatske prošlosti koji su ubijali ljude i razarali hrvatsko jedinstvo” i da su ”1991. i 1995. jedine godine oko kojih se cijeli hrvatski narod može i treba okupljati”, ona negira antifašističke temelje nastanka hrvatske države, a time i Ustav. Izjednačava ustaše i antifašiste.

Grabar-Kitarović tvrdi da pozivanjem na politiku zajedništva nastavlja politiku pomirbe prvog predsjednika Franje Tuđmana. A politika pomirbe je jedno od najvećih zala što je Tuđman za sobom ostavio. Ako izjednačimo dobro i zlo, izgubili smo temelj na kojem možemo graditi bilo što smisleno.

Jedino zdravo jedinstvo u demokratskom društvu je jedinstvo različitosti, odnosno, kako to kaže politolog Pehe, nalaženje kompromisa između različitih pogleda  i interesa, odnosno političkih programa koji nastaju iz njih u takvom obliku da je moguće stvoriti funkcionalnu vladu. Te različitosti, međutim, ne podrazumijevaju rehabilitaciju fašističkih režima.

Društva u kojima se neprestano poziva na jedinstvo a gdje žive različiti narodi, manjine, posebno u trenucima političko-ekonomskih kriza, mogu se vrlo lako transformirati u masu na koju je upozoravala Hannah Arendt.

U masi koju spaja ili fanatizam ili strah nema individualizma ni različitosti. Masa ne vjeruje ni svojim očima ni ušima, činjenicama, samo svojim predodžbama i osjećajima. Nema više slučajnosti, sve je zavjera i unaprijed pripremljen plan. Prst se upire u nekog drugog, u nekog tko strši iz mase, tko je po nečemu različit, po nacionalnosti, vjeri, svjetonazoru, seksualnom opredjeljenju. Fanatizam i strah rezultiraju mržnjom, mržnja nasiljem.

Prije tri godine sam za portal Lupiga razgovarala s preživjelim iz Auschwitza, neurofiziologom, profesorom Tomášom Radilom koji se cijeli svoj život bavi fenomenom kolektivne mržnje i holokaustom.

Na svojoj koži je osjetio što znači kad narod postigne jedinstvo na temeljima zla. ”Kada sposobni manipulatori uspiju promijeniti smjer mržnje na neku manjinsku skupinu, koja ne mora biti mala, može to biti cijeli jedan narod, a u društvu vlada tjeskoba, tenzija, strah, a povijesno naslijeđe je složeno, onda od nevine biološke pojave nastane nova kvaliteta, ubojita sila, rat, krvoproliće i zločin.”

Zlo će se, prema njegovom mišljenju, ponavljati ukoliko se nakon sukoba ne poduzmu ozbiljne mjere na prosvjećivanju društva, ali ne na propagandnim osnovama, već na socijalnim istraživanjima koja bi objektivno prosudila uzroke sukoba.

Grabar-Kitarović tvrdi da pozivanjem na politiku zajedništva nastavlja politiku pomirbe prvog predsjednika Franje Tuđmana. A politika pomirbe je jedno od najvećih zala što je Tuđman za sobom ostavio. Ako izjednačimo dobro i zlo, izgubili smo temelj na kojem možemo graditi bilo što smisleno

”Ukoliko se ništa u društvu ne napravi protiv toga, ukoliko se stvari ne nazovu pravim imenom, onda će se zlo stalno ponavljati. Eto, kod vas u bivšoj Jugoslaviji, ubijeni u besmislenim ratovima i zločinima devedesetih godina žive intenzivnijim životom nego kad bi bili živi, i njihova smrt je pogonsko gorivo za preživjele u negativnom smislu, podloga za nove ratove.”

U slučaju Hrvatske pojedini političari iza maske jedinstva pozivaju na povijesni revizionizam. Povjesničar Dragan Markovina, ocjenjujući mandat Kolinde Grabar-Kitarović i njezinu ponudu za drugi, piše da predsjednica ”obećava nacionalizam kao strukturalnu činjenicu i sugerira apsolutni povijesni revizionizam u unutrašnjim odnosima”.

Kad god netko poziva na jedinstvo, ideološko ili narodno, u trenucima mira, iza toga stoji nedemokratska namjera. Demokracija nije idila niti će ikad biti smatra češki ekonomist Tomáš Sedláček. Dogovori li se društvo o nečemu – a dogovori se o većini stvari, dio toga je ozakonjeno – već naredni dan će tražiti kontroverznu temu koja će ga podijeliti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
  • Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
  • Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
  • Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
  • Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
  • Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
  • Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
  • Pravo na nasilje kao ustavno pravo
  • Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
  • Situacija u Amazonu, Uberu… Radnici ili moderni robovi?

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: antifašizam, Domovinski rat, Dragan Markovina, El País, Grabar-Kitarović, Hannah Arendt, HDZ, Jasmin Klarić, jedinstvo, Jiri Pehe, Lupiga, Milanović, Moisés Naím, Praška prizma, Pupovac, revizionizam, Sofija Kordić, Šušak, Telegram, Tomáš Radil, Tomáš Sedláček, Tomislav Karamarko, Tuđman, Zygmunt Baumann

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT