autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Prava duhovnost je u umjetnosti

Autor: Branimir Pofuk / 16.06.2015. Leave a Comment

Katarina Livljanić je muzikologinja koja je dobar dio života posvetila proučavanju srednjovjekovne glazbe i pjevanja, osobito sakralnog, kako pučkog, tako i onog kodificiranog u obliku korala. Koliko je cijenjena kao znanstvenica najbolje će reći podatak da je već petnaest godina profesorica navedenih disciplina na pariškom Sveučilištu Sorbonne, a čitave je semestre gostovala i na drugim sveučilištima svjetskoga glasa, između ostalog i na američkom Harvardu.

Međutim, sve teoretsko znanje i predan znanstvenički rad njoj su poslužili kao temelj umjetničkom djelovanju i poslanju koje ostvaruje sa svojim u Parizu osnovanim ansamblom Dialogos, te često u suradnji s hrvatskim glazbenicima, od muzikologa Joška Ćalete i njegovih Kantadura, do nadarenog mladog guslara, diplara, frulaša i gangaša Jure Miloša iz Gruda u Hercegovini.

Katarina Livljanić je, baš kao i većina vrhunskih umjetnika, asketa. Baš kao ni u sportu, tako ni u vrhunskoj umjetnosti nema pravih rezultata bez silnih odricanja, u prvom redu od vremena za sitne ljudske ugodnosti na račun vježbanja. Sviranje na vrhunskoj razini predstavlja fizički vrlo iscrpljujuću aktivnost, a pjevanje još i više. Katarina Livljanić dosegla je onu razinu na kojoj ukida razliku između pjevanja i govorenja

Njezini programi su jedinstvene kreacije, nešto poput suvremenih srednjovjekovnih prikazanja u kojima svojom karizmom oživljava drevne tekstove i napjeve prikupljene širom Europe, od pravoslavne Rusije, preko glagoljaške Dalmacije do katoličke Irske.

Jednim je projektom po čitavom svijetu, sve do New Yorka i hvalospjeva u New York Timesu, kao nitko prije nje, predstavila nama važno, a drugdje ipak nepoznato ime Marka Marulića. Uglazbila je u jedinstvenu mono-operu Marulićevu ”Juditu” koju sama pjeva i glumi, odlično surađujući s redateljicom Sandom Hržić.

Nikada dosta pisanja o Katarini Livljanić. Ona je jedan od bisera hrvatske kulture, a dragocjenosti te vrste u današnjem su svijetu skrivene pod silnom bukom i drekom koju podiže mnoštvo banalnih, plitkih, prolaznih i potrošnih ljudi i pojava. Na dan kada je ovaj tekst izašao u tiskanom izdanju Večernjeg lista, u subotu 13. lipnja, Katarina Livljanić u 20 sati nastupila je u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Taj nastup u ciklusu Molto cantabile, koji na elitistički promišljen i pametan način spaja riječ i glazbu, već smo neki dan najavili u Večernjakovoj kulturnoj rubrici. Ali, iz svakog razgovora s Katarinom Livljanić pretekne blaga za još barem dva-tri novinska teksta. A ja ću je u ovom, ni krivu ni dužnu, ali svakako kao zaslužnu jer potiče na razmišljanje, iskoristiti kao temu koju u kontrapunktu valja suprotstaviti nečem sasvim drugačijem.

Naime, Katarina Livljanić je, baš kao i većina vrhunskih umjetnika, asketa. Baš kao ni u sportu, tako ni u vrhunskoj umjetnosti nema pravih rezultata bez silnih odricanja, u prvom redu od vremena za sitne ljudske ugodnosti na račun vježbanja. Sviranje na vrhunskoj razini predstavlja fizički vrlo iscrpljujuću aktivnost, a pjevanje još i više. Katarina Livljanić dosegla je onu razinu na kojoj ukida razliku između pjevanja i govorenja.

Glazba i riječi kakvima se čitav život bavi Katarina Livljanić međusobno se posvećuju i jedno drugome predaju svoju snagu da bi pijev bio još uzvišeniji i plemenitiji, a riječ doprla dublje i izravnije do slušatelja. Čovjek ne mora biti religiozan, ne mora uopće biti ni vjernik da bi ga duboko dirnuli nastupi umjetnika poput Katarine Livljanić. Kako to ona postiže?

“Bitno je nešto reći, nešto izraziti. Ne sebe! Briga ljude za mene!” Tako svoje poslanje tumači temperamentna Zadranka, odrasla na Forumu, u neposrednom susjedstvu i mnogovrsnoj bliskosti s crkvom i samostanom sv. Marije i redovničkom zajednicom sestara benediktinki. Baš u benediktinskom duhu, njena molitva je njen rad i ona ne treba nikomu pričati o svojoj vjeri i svom kršćanstvu.

“Fascinira me korištenje tijela u pjevanju i što na koncu dolazimo do nečeg nevjerojatno fluidnog, nečeg duhovnog, nečeg neuhvatljivog”, zbori Katarina Livljanić. “Ali, da bi to bilo tako neuhvatljivo, tako direktno i krhko, da bi to imalo paletu milijuna boja iz koje mi pjevači možemo odabrati koju boju u danom trenutku želimo dati upravo toj publici koja je pred nama, da bi to bilo moguće naši mišići moraju biti savršeno koordinirani. Tijelo mora biti vrhunski istrenirano, kao u plesu ili sportu. Iza svega toga stoji tehnika, ali ta tehnika u trenutku izvedbe mora postati potpuno neprimjetljiva”

Koralno pjevanje, to divno naslijeđe europske kršćanske i katoličke kulture, Katarina Livljanić ne predstavlja kao odumrli relikt, njeno pjevanje nije fosilni ostatak nekadašnjih oblika (duhovnog) života. Njeno znanje i pjevanje živo su zlato i srebro, jedna čitava Škrinja svetog Šimuna koja se rastaljena umjetničkom strašću ulijeva u nove kalupe.

“Fascinira me korištenje tijela u pjevanju i što na koncu dolazimo do nečeg nevjerojatno fluidnog, nečeg duhovnog, nečeg neuhvatljivog”, zbori Katarina Livljanić. “Ali, da bi to bilo tako neuhvatljivo, tako direktno i krhko, da bi to imalo paletu milijuna boja iz koje mi pjevači možemo odabrati koju boju u danom trenutku želimo dati upravo toj publici koja je pred nama, da bi to bilo moguće naši mišići moraju biti savršeno koordinirani. Tijelo mora biti vrhunski istrenirano, kao u plesu ili sportu. Iza svega toga stoji tehnika, ali ta tehnika u trenutku izvedbe mora postati potpuno neprimjetljiva.”

Dok pjeva koral, poput onog iz 9. stoljeća na početku subotnjeg koncerta, za nju je glazba fina rukavica na ruci latinskog teksta starozavjetnog psalma “Gospodine, usliši molitvu moju”. Vrlo lijepe riječi izrekla mi je i o Danijelu Detoniju s kojim ovaj put nastupa: “Ne moram nikome u Zagrebu govoriti koliko je on fantastičan pijanist. Ali, on je i osoba koja za svoje mlade godine ima veliku zrelost, ima neku čistoću u sebi i ima nešto što jedino može spasiti čovjeka u ovom ludom svijetu. To je jedna pustinjačka crta koja čovjeka čuva da ne potone u blato trućanja i tračanja. On je jedno blago.”

Ponavljam, čovjek ne mora biti vjernik da bi prepoznao snagu vjere pohranjenu i u srednjovjekovnom koralu, i u Biblijskim pjesmama Antonina Dvořaka, i u zapisima Ive Andrića u zbirci Ex Ponto koje je za Katarinu Livljanić uglazbio Davorin Kempf.

Ali, ako je vjernik, onda će njegova vjera i duhovnost zahvaljujući predanosti Katarine Livljanić biti dodatno obogaćene i oplemenjene.

A što imamo danas u toj istoj Crkvi koja je u svojim njedrima sačuvala tako dragocjenu baštinu?

Međugorska Gospa poštarica, kako se tom “fenomenu” ruga čak i Papa Franjo, nije najveći problem. Za ljude u mukama i tjeskobama već sam čin hodočašća može biti iscjeljujući. Međutim, ljudi hrle fratrima koji na sasvim drugi način oživljavaju srednji vijek i promiču praznovjerje. U ime Isusa Krista, kojeg su pretvorili u vrača, sve u jednom dahu izgone duhove epilepsije, komunizma, joge, samoubojstva, dijabetesa, reikija, homeopatije, mokrenja u krevet, bioenergije, hodžinih zapisa, žučnih i bubrežnih kamenaca i svakojakih uroka.

U ono mračno vrijeme kada sam ja bio odgajan kao katolik, Crkva je vrlo jasno poučavala da je vjerovanje u uroke obično praznovjerje za malovjerne i lakovjerne ljude. Međutim, neki današnji fratri, poput fra Smiljana Kožula, utjeruju strah od uroka ne bi li se, sve u ime Isusa Krista, predstavili kao nadmoćna konkurencija gatarama i vidovnjacima. I nije da me ne brine to što ćete hrvatsku desnu političku elitu i vlast češće sresti u društvu takvih fratara nego na koncertima Katarine Livljanić

Nažalost, ovo nije ni karikiranje, ni ruganje. Samo prenosim nabrajanja iz “molitava otklinjanja” kakve po hrvatskim crkvama, a vjerojatno i šire, moli fra Ivo Pavić. Pun ga je YouTube.

U ono mračno vrijeme kada sam ja bio odgajan kao katolik, Crkva je vrlo jasno poučavala da je vjerovanje u uroke obično praznovjerje za malovjerne i lakovjerne ljude. Međutim, neki današnji fratri, poput fra Smiljana Kožula, utjeruju strah od uroka ne bi li se, sve u ime Isusa Krista, predstavili kao nadmoćna konkurencija gatarama i vidovnjacima.

I nije da me ne brine to što ćete hrvatsku desnu političku elitu i vlast češće sresti u društvu takvih fratara nego na koncertima Katarine Livljanić.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, duhovnost, fra Ivo Pavić, fra Smiljan Kožul, Harvard, hodočašće, Judita, Katarina Livljanić, Kontrapunkt, koralna pjevanje, Marko Marulić, Međugorska gospa, molitva otklijanje, Pariz, Sorbonne, srednji vjek, srednjovjekovna glazba, umjetnost

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT