Pravnim terorom protiv etičnosti u navođenju izvora ideja

Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju umjesto dostavljanja dokumenta zatraženih na osnovu zaprimljene prijave sa Sveučilišta u Zadru zbog ”nekorektnog navođenja izvora korištenih u znanstvenom radu” stigla je obavijest odvjetničkog društva Mihočević-Bajs iz Zagreba da Odbor za etiku ”nema ovlasti” razmatrati pojedinačne slučajeve o (ne)etičnosti u ”navođenju ideja korištenih u znanstvenim radovima”.

Prema stavku 5 članka 112 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN123/03), međutim, ”mišljenja i stajališta o etičkoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti u razmatranim slučajevima Odbor donosi u obliku preporuka, prijedloga ili primjedbi, većinom glasova”.

A to znači da je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zakonski ovlašten ”razmatrati etičke prihvatljivosti ili neprihvatljivosti” u pojedinim slučajevima.

Odvjetničko društvo Mihočević-Bajs, u javnosti zapamćeno po neuspješnom sudskom zastupanju radi dokazivanja ”autorskih prava” aktera u osobnom porno uratku, u obrazloženju odbijanja dostavljanja dokumentacije sa Sveučilišta u Zadru pozvalo se na Odluku Ustavnog suda U-II-6251/2016 o ukidanju čl. 7, st. 4 Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 46/2017).

Ustavni sud se odlukom o ukidanju čl. 7, st. 4 Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zaletio na ”sklisko” područje do danas u potpunosti nerazriješenih odnosa morala i prava

Međutim, spomenutom ili bilo kojom drugom odlukom Ustavnog suda do danas nije ukinut st. 5, čl. 112 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

No i Ustavni sud se odlukom o ukidanju čl. 7, st. 4 Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zaletio na ”sklisko” područje do danas u potpunosti nerazriješenih odnosa morala i prava.

Nasuprot pravu kojemu je težište urediti postojeće odnose, moralu i etici je primjereno kritičko propitivanje i donošenje vrijednosnih ocjena postojećih odnosa. Za etičara nije težište u opisu i analizi već postojećih odnosa i pravnih normi, nego i u pronalaženju novih moralnih vrijednosti.

Moral se samo dijelom poklapa s pravom, a dijelom ostaje izvan njega, kao što i pravo ima normi koje su izvan morala ili su čak i nemoralne, pri čemu se taj međusobni odnos morala i prava učestalo mijenja.

Pravo je uvijek ispod ili iza morala; u puno slučajeva propisuje ono što moral već odavno osuđuje. Uzrok tome je što je pravo ”alat” u rukama vlasti, odnosno moral je na višoj razini apstrakcije, udaljeniji od vlasti nego pravo.

Zbog toga je dvojbena odluka Ustavnog suda o ukidanju čl. 7, st. 4 Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju usmjerena da spriječi etički kritički stav prema postojećoj sve izraženijoj nemoralnoj praksi nekorektnog navođenja izvora informacija i ideja koje su korištene u znanstvenim radovima.

Moral se samo dijelom poklapa s pravom, a dijelom ostaje izvan njega, kao što i pravo ima normi koje su izvan morala ili su čak i nemoralne, pri čemu se taj međusobni odnos morala i prava učestalo mijenja

Zbunjuje, međutim, činjenica da Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, suprotno akademskoj autonomiji, potpuno bezrazložno imenuje Sabor, a ne neovisna i autonomna akademska zajednica.

Člankom 112 spomenutog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine propisano je da ”Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade, imenuje Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji ima 9 članova, od kojih su šest iz redova istaknutih znanstvenika i sveučilišnih profesora, a tri su osobe primjerenog ugleda u javnosti” (ni jedna osoba iz struktura državnih vlasti ili političkih stranaka).

A onda je nakon 2003. godine uslijedilo, ako sam dobro prebrojio, osam tzv. izmjena i dopuna osnovnog teksta Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i dvije odluke Ustavnoga suda.

Tako je naknadno negdje ”dopisano” i da ”članove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju predlažu Vijeće za znanost i Vijeće za visoko obrazovanje, HAZU, Rektorski zbor, znanstvene organizacije, sveučilišta, itd.”.

Jedna od ”najznačajnija izmjena” objavljena je u NN 45/09 donošenjem”dodatnog ili dopunskog” Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Člankom 15 tog dopunskog Zakona propisana je mogućnost osnivanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, specijalizirane ustanove koju uredbom osniva Vlada Republike Hrvatske.

A onda je odlučeno da administrativne poslove za Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju umjesto osoblja iz Sabora obavlja osoblje iz te Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Pravo je uvijek ispod ili iza morala; u puno slučajeva propisuje ono što moral već odavno osuđuje. Nasuprot pravu, kojemu je težište urediti postojeće odnose, moralu i etici je primjereno kritičko propitivanje i donošenje vrijednosnih ocjena postojećih odnosa

Neizravno je time Odbor za etiku ”spušten” s razine nestranačkog i neovisnog izvanparlamentarnog odbora praktično na razinu jednog od tijela čiji rad uredbama nadzire i određuje izvršna vlast, odnosno Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana uredbom Vlada Republike Hrvatske (neformalna, ali stvarna degradacija).

Je li bila namjera zakonodavca da zakonski propiše imenovanje izvanparlamentarnog i ”nadsveučilišnog tijela” za etičko (!?) ocjenjivanje autonomne akademske čestitosti i poštenja?

Sabor se, međutim, pokušava distancirati od Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, premda ga je imenovao.

Tako pišu Vesna Stanković Benak, službenica za informiranje Hrvatskog sabora, a kasnije slično i Davor Orlović, tajnik Hrvatskog sabora (Klasa: 008-02/17-03/75 Urbroj: 6544-9-17-04): ”Činjenice da Vlada RH raspisuje javni poziv za imenovanje članova Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a Hrvatski sabor donosi odluke o imenovanju i razrješenju članova toga ‘tijela’, nipošto ne znači da Vlada i Sabor korisnicima informacija Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju mogu ili trebaju omogućiti pristup informacijama toga ‘tijela’. To može i treba omogućiti samo vlasnik informacije, to tijelo, dakle, Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju”.

Uzalud se Sabor ograđuje, jer Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju dotad nije imao imenovanog službenika za informiranje.

A ako Vlada i Hrvatski sabor ”ne mogu korisnicima informacija Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju omogućiti pristup informacijama”, onda to znači da zapravo ni nisu nadležni za to ”tijelo”, kao i da je propisivanje osnivanja tog ”tijela” potpuni promašaj.

Za teror prava nad akademskom etikom i moralom ostaju samo sudski postupci za utvrđivanje krađa tuđeg autorskog rada na za to nadležnim trgovačkim sudovima

Jednostavno, etičkim ocjenjivanjem akademske čestitosti ne mogu se baviti ”tijela” vlasti niti sudstva, nego neovisni etičari iz autonomne akademske zajednice.

Pritom je legitimno pitanje treba li pored etičkih povjerenstava na fakultetima i sveučilištima još i neki ”krovni ili nacionalni” Odbor za etiku, pa ako treba, osnivati ga i imenovati mogu iz akademske zajednice, sveučilišta i znanstvenih institucija, a ne iz Vlade i Hrvatskog sabora.

A fiškalske ustavnosudske smicalice sa ”nadležnostima i ovlastima” su nespojive s etičkim i moralnim ocjenama znanstvenih vrijednosti i akademske čestitosti.

Za teror prava nad akademskom etikom i moralom ostaju samo sudski postupci za utvrđivanje krađa tuđeg autorskog rada na za to nadležnim trgovačkim sudovima.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

Još tekstova ovog autora:

• USKOK i ministar Bošnjaković zataškavaju krađu isprava u sudu
• Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti
• Hipoteka ruske SBERBANK-e na Novinarskom domu
• 200 kolumni: Je li besmisleno obraćati se javnosti bez učinaka?
• Istina je ova: cenzuru provode režimski novinari i sudstvo
• Rušenje vjerodostojnosti dužnosnika bez plaćanja poreza
• Ne hvala, gospodine ministre pravosuđa, ”ne pušim” to više
• U vrtlogu birokratske zajebancije ”tijela javnih vlasti”
• Zagrebački kazneni sud prepravlja iskaze svjedoka i stranaka
• Novinare izbacuju iz Zakona o pravu na pristup informacijama

» Svi tekstovi ovog autora