autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Praznik rada i(li) prvomajska pasuljada

Autor: Peter Kuzmič / 01.05.2016. Leave a Comment

AUTOGRAF Peter Kuzmič bSjećate li se vremena kada su progresivni drugovi slavili Prvi maj kao praznik rada, a istovremeno se rugali Uskrsu kao pseudo-blagdanu zatucanih vjernika? Danas gospoda slave Uskrs a rugaju se zaostalim proleterima koji bi 1. svibnja htjeli proslaviti dan radničke solidarnosti. Ne znam tko, što i kako danas slavi u Beogradu jer su se pravoslavni Vaskrs i praznik rada ove godine opet kalendarski poklopili.

Danas mnogi čine sve kako bi se prava povijest i poruka praznika rada zaboravili ili barem sakrili. Stoga valja podsjetiti na neke značajne stvari i upozoriti na česta krivotvorenja.

Prvi maj je oduvijek bio osporavan i mnogobrojnim ideološkim i inim kontroverzama popraćen međunarodni praznik. Često je bio napadan, falsificiran, pa čak i zabranjivan kao dan anarhista i buntovnika. S druge strane su ga mnogi proglašavali praznikom cvijeća i proljeća te ga koristili ne za prosvjede nego za parade i izlete u prirodu.

Obilježava se kao dan svjetske radničke solidarnosti u spomen na masovni radnički štrajk u Chicagu koji je 1. svibnja 1886. završio nasiljem i u krvi. Bilo je to vrijeme rapidne industrijalizacije i bezosjećajnog iskorištavanja i ugnjetavanja radnika.

Uvjeti rada bili su loši, bez ikakvog osiguranja, nadnice niske a radno vrijeme u najboljem slučaju deset a u najgorem čak osamnaest sati dnevno. Iskorištavani i ogorčeni radnici su sve češće izlazili na ulice protestirajući protiv sebičnih kapitalista. Između ostalog tražili su osmosatno radno vrijeme. U tom kontekstu je nastala popularna formula 3×8: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulture.

Prvi maj je oduvijek bio osporavan i mnogobrojnim ideološkim i inim kontroverzama popraćen međunarodni praznik. Često je bio napadan, falsificiran, pa čak i zabranjivan kao dan anarhista i buntovnika. S druge strane su ga mnogi proglašavali praznikom cvijeća i proljeća te ga koristili ne za prosvjede nego za parade i izlete u prirodu

Prvi svibanj 1886. bio je rok do kojeg su vlastodršci trebali odgovoriti na uvjete radnika. Iako se štrajkalo u mnogim američkim gradovima, a proizvodnja bila paralizirana, najveće demonstracije, s više od sedamdeset tisuća radnika, bile su u Chicagu.

Kada je 1. svibnja 1886. u krugu kompanije McCormic Harvester policija silom krenula na razbijanje demonstracija i ubila šest te ranila oko pedeset radnika, među policajce je bačena bomba kojom je ubijeno sedam a ranjeno skoro sedamdeset pripadnika policijskih snaga, na što je odgovoreno žestokom vatrom na demonstrante od kojih su mnogi smrtno stradali.

Bombu je najvjerojatnije bacio policijski agent kao provokaciju kako bi se opravdala upotreba oružja i smrt ubijenih radnika. Mnogi prosvjednici su uhićeni, petero vođa štrajka je osuđeno na smrt, a nekolicina na dugogodišnje zatvorske kazne.

Prvi svibanj se dakle počeo slaviti kao spomendan na krvoproliće u Chicagu, a američka delegacija ga je na kongresu Socijalističke (Druge) internacionale u Parizu 1889. uspješno predložila kao međunarodni dan radničke solidarnosti.

I hrvatski radnici su u to vrijeme održavali štrajkove, i protestne skupove te isticali svoje zahtjeve u znaku tri osmice, te su već od 1890. počeli slaviti Međunarodni praznik rada. Narodne novine izvješćuju da je u zgradi Hrvatskog doma održana velika radnička skupština na kojoj su govornici pred tisuću radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi!”

U vrijeme socijalizma praznik rada je pretvoren u velebne državne priredbe, radničke povorke povremeno praćene limenom glazbom i vojnim paradama, dokazujući veličinu i moć socijalističke države.

Providnost je htjela da u naše vrijeme najžešći kritičar nepravednog gospodarstva i gaženja prava radnika i njihova dostojanstva bude papa Franjo. On hrabro proročki progovara protiv gospodarstva u kojem prevladava zakon jačega, da moćniji uništavaju slabije a ljude se tretira kao potrošnu robu. Ovaj papa-prorok poziva na solidarnost i odnos prema radu utemeljenom na pravednosti. On je uvjeren da “kada ljudska osoba a ne idol-novac bude u središtu djelovanja (…) da će se uspijeti izaći iz gospodarske močvare i teške krize koja pogađa svijet rada”

Kada je u samostalnoj Hrvatskoj u travnju 1996. godine izglasan Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, službeni naziv ovog praznika bio je Blagdan rada. Jezikoslovci su imali prigovora držeći da se imenom blagdan označuju samo dani posvećeni vjerskim spomenima te da je imenica praznik hrvatska oznaka za dane koji obilježavaju druge događaje. Njihovi su argumenti uvaženi kada je u studenom 2001. izmjenama i dopunama Zakona blagdan opet službeno postao praznik rada.

Zanimljivo je da u Hrvatskoj imamo mnogobrojne blagdane, ali je 1. svibanj ostao kao jedini neradni praznik a naširoko je prihvaćen i  jugoslavenski/međunarodni naziv 1. maj.

Papa Pio XII. je u reakciji na sve popularniji “socijalistički praznik” 1955. Prvi svibanj proglasio spomendanom Josipa radnika te se on od onda u čitavom katoličkom svijetu slavi. Isusov nebiološki otac Josip je prema biblijskoj predaji bio tesarski radnik te ga se tradicionalno drži zaštitnikom radnika, posebice stolara i tesara. Ponavljamo da je uvrštenje tog spomendana u liturgijski kalendar bila reakcija Crkve na socijalni pokret.

U Hrvatskoj imamo zadovoljavajuću normativnu (zakonsku) regulativu rada, ali s primjenom i kulturom rada te djelotvornom zaštitom radničkih prava ne stojimo dobro. U svijetu visoko cijenjena protestantska radna etika je kod nas, nasuprot zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, potpuna nepoznanica, a za mnoge zbog pridjeva i nepoželjnica.

Nezaposlenost je izuzetno visoka, mnogi koji rade žale se zbog malih prihoda ili neisplaćenih plaća te je sindrom teško zarađenog kruha postao kolektivno iskustvo. To bolno iskustvo duboko pogađa ne samo (ne)radnike nego i njihove obitelji pa i društvo u cjelini.

Postoje i društveno institucionalizirane podjele i nepravde na području rada. Oni koji rade u državnom i javnom sektoru privilegirana su klasa čija su radna mjesta zajamčena i radnička prava zaštićena kolektivnim ugovorima. Istovremeno je velik dio radne snage u privatnom sektoru bez državnih jamstava i zaštite, a to se posebno odnosi na one koji rade na crnom tržištu ili u nekim manjim poduzećima gdje se radnička prava najmanje poštuju. Sindikalni glasovi se preslabo čuju ili im se premalo vjeruje.

Ne samo dok slavimo prvosvibanjski praznik rada nego trajno bi u središtu našeg zanimanja i zauzimanja trebala biti pitanja prava na rad i pravednu plaću, dostojanstvo radnika i zaštita njihovih prava kao i pravo na zasluženu mirovinu.

Kršćanska crkva od svojih apostolskih početaka upozorava na vrijednost rada kao i obveze i prava radnika (primjerice 2 Sol 3, 7 – 13). Način na koji je Rimokatolička crkva u novije vrijeme Međunarodni dan rad(nika) zamijenila proslavom sv. Josipa radnika je ideološki problematičan, ali je korisno što upozorava da osim društveno-materijalni rad ima i duhovno-obiteljsku dimenziju. Inače se od socijalne enciklike Rerum novarum pape Lava XIII. (1891.) nadalje unutar socijalnog nauka Crkve nalaze mnogobrojni poučni i korisni naputci za cjelovito poimanje i odgovornu praksu rada.

I hrvatski radnici su u to vrijeme održavali štrajkove, i protestne skupove te isticali svoje zahtjeve u znaku tri osmice, te su već od 1890. počeli slaviti Međunarodni praznik rada. Narodne novine izvješćuju da je u zgradi Hrvatskog doma održana velika radnička skupština na kojoj su govornici pred tisuću radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi!”

Providnost je htjela da u naše vrijeme najžešći kritičar nepravednog gospodarstva i gaženja prava radnika i njihova dostojanstva bude papa Franjo. On hrabro proročki progovara protiv gospodarstva u kojem prevladava zakon jačega, da moćniji uništavaju slabije a ljude se tretira kao potrošnu robu.

Ovaj papa-prorok poziva na solidarnost i odnos prema radu utemeljenom na pravednosti. On je uvjeren da “kada ljudska osoba a ne idol-novac bude u središtu djelovanja (…) da će se uspijeti izaći iz gospodarske močvare i teške krize koja pogađa svijet rada”.

Nažalost se Papin glas u nas preslabo, prerijetko i onda samo selektivno čuje. O značajnim pitanjima pravde i solidarnost koja on pokreće se u našoj javnosti premalo govori iako se naši političari povremeno i prigodno znaju razbacivati banalnim frazama o radničkim pravima.

Ali zato nas danas na svoju prvomajsku zabavnu paradu opet poziva najveci manipulator među hrvatskim gradonačelnicima. Bandićeva ludnica u Maksimiru osim prigodnih karanfila u središtu ponude ima 60.000 porcija “gradonačelnikovog graha”. Gradonačelnik časti i doslovno nas poziva da “bacimo sve probleme u zaborav (!)” Lijep način da brinemo za radnička prava!

Bandićev party ce pohoditi ponajviše graha gladni penzioneri i nezaposleni čija je radna mjesta uništio divlji kapitalizam. Uz manji broj ljevičara naći će se tu – nažalost i sramotu našu – i oni koji će dizati ruku u nacistički pozdrav.

Najveća ironija je u tome što Bandić poreznim novcem daruje hranu u funkciji autopromocije i kupovine glasova za buduće izbore. Radi se dakle o višestrukoj prevari i pravoj prvomajskoj post-proleterskoj pasuljadi.

Još tekstova ovog autora:

  • Osječani se ponose svojim Pravednikom među narodima
  • O prolaznosti vremena uz početak nove godine
  • Nogometno navijanje i religioznost imaju slične učinke
  • Treba moliti za progonjene kršćane
  • Otišao je Gordon Fee, velikan duha, riječi i znanosti
  • Visoko obrazovanje bez etike i izvrsnosti?
  • Jože Pogačnik – jedan od najvećih umova na ovim prostorima
  • Ekumensko zvanje mora se ostvarivati u pomirenju
  • Ron Sider: Uvjerljivi borac protiv siromaštva i promotor društvene pravednosti
  • Velika Gospa je blagdan poganskog podrijetla

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Bandić, Chicago, McCormic Harvester, papa Franjo, papa Lav XIII, Papa Pio XII, Peter Kuzmič, Praznik rada, Prvi maj, Rerum novarum, Uskrs, Vaskrs, Vrijeme i vječnost

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT