Praznovjerje – Praznoslovlje – Virus gluposti

Zove me drug i kaže:

-Hajde čeka kava, a i Mido je tu.

Obradujem se i mislim garant stigla nova tura viceva, kad će Mido mrtav ozbiljan:

-Znaš li da je sad ovo, nakon Hrvata, i Bosna podigla stupanj pripravnosti na korona virus?

Pogledamo se, smješkamo se, pa će moj drug:

-Da to nije kao onda sa svinjskom gripom, kao neće gripa na nas, mi ne jedemo svinjetinu… Ili ne može korona kod nas uspjeti, jer u nas za svaki uspjeh treba štela. Ili ona da kod nas ništa ne uspijeva, nije recesija, nije kriza, pa neće ni korona…

Prvi stupanj pripravnosti bio je ”Akobogda neće”. Sad je na snazi drugi je stupanj ”Neće to na nas, gluho i ćoravo bilo, pu, pu, pu”. A ima i dalje: treći je ”Tobe jarabi, pomakni se mjesta”. Onaj zadnji je, ako sve drugo iznevjeri, ”Aman jarabi, zovi brata Torabija”

Mido se ne obazire nego se smješka i odmahujući glavom tjera svoje:

-Prvi stupanj pripravnosti bio je ”Akobogda neće”. Sad je na snazi drugi je stupanj ”Neće to na nas, gluho i ćoravo bilo, pu, pu, pu”. A ima i dalje: treći je ”Tobe jarabi, pomakni se mjesta”. Onaj zadnji je, ako sve drugo iznevjeri, ”Aman jarabi, zovi brata Torabija”.

Valjamo se od smijeha, jer nam malo treba da nam sve ove gluposti koje nas okružuju budu smiješne. A još nedavno smo se smijali jednoj novinarki na lokalnoj televiziji koja je u kontakt-emisiji rekla u kameru:

-Ostanite s nama, pa se, akobogda, poslije reklama, vraćamo vama i našim gostima…

A to akobogda reći će i kantonalni ministar financija: Akobogda na sljedećoj sjednici Skupštine usvojit ćemo budžet za narednu godinu…

Akobogda, pa akobogda… Tako se jednim hicem ubijaju dva zeca, s akobogda pokazujete da ste pravovjerni (istina skorojević u vjeri), ali i da ništa nije do vas, da niste ni za što odgovorni premda ste političar i o svemu odlučujete.

A, ustvari, najviše pokazujete praznovjerje, praznoslovlje, konkretno šupljoglavlje koje je postalo zaštitni znak svekolike novopolitike.

-Joj šuti – kažem – nisu ni Hrvati daleko odmaknuli. Eno im se predsjednik s rukom na Ustavu kune ”Tako mi Bog pomogao”. Da, da je s rukom na Bibliji, pa da to još ima nekog smisla, ako išta ijedan bog i ijedna politika imaju zajedničko. A ako se već kune šta bog ima s tim, ako ne radiš po Ustavu, tu nije nadležan bog, nego valjda zakon. I najposlije, kome je to neki bog pomogao i odmogao za sve što je uradio u politici?

Toliko praznih riječi i gesta…

-Ma, vidio si i Srbe. Svi smo ti mi u pet deka. I oni ti se za svaku sitnicu i po sto puta krste, a kao i ovi naši ne znaju ni jedne riječi tih svojih molitava jer su im ili na stranim jezicima ili su oni nepismeni. Samo se krste i dižu tri prsta jer se tu ne mora ništa drugo znati.

Akobogda, pa akobogda… Tako se jednim hicem ubijaju dva zeca, s akobogda pokazujete da ste pravovjerni (istina skorojević u vjeri), ali i da ništa nije do vas, da niste ni za što odgovorni premda ste političar i o svemu odlučujete

– Zbog tih stranih jezika su im i nastale te ”hokus-pokus” čarolije i praznovjerja kojima su se u nas, u vrijeme Austrije, još prije 150 godina iščuđavali strani istraživači i putopisci.

Ovo novovjerje s praznovjerjem i praznoslovljem, posebno su ”obogatili” neofiti, postkomunistički neofiti, tj. novokatolici, novopravoslavci, novomuslimani i njihovi mediji s napadnim tzv. religijskim programima, običajima i konzumerističkim običajima.

Bit će da ima pravo nova nobelovka Olga Tokarczuk kad kaže; ”Opisati Boga i njegove namjere to je kao da riba pokušava opisati vodu u kojoj pliva.”

A upravo to, danas više nego ikad, rade hodže i popovi koji hodaju i uokolo govore ono što Bog misli, hoće, želi… A ne mogu pritom i ne žele, jer nisu blesavi, promijeniti ni za mrvu praznovjerje u narodu, čak ga sami šire… Ponajviše praznorječjem. U stopu ih prate političari.

Nekompetentni za tzv. nacionalno pitanje, oni pričaju gluposti o vjeri i naciji kao najveći ignoratni, a što više i ne čudi kad se zna da su loši i u profesiji koju su ”diplomirali”. Otuda su njihova nacija i vjera, u njihovu političkom i privatnom diskursu, notorne gluposti, a vjerski im znalci prešućuju sve te gluposti u sreći i zadovoljstvu da su ih ipak dobili i tobože obratili za vjeru (došli tobe, kažu muslimani; Isus više voli jednu izgubljenu ovcu nego svih onih 99 drugih, kažu katolici).

Doduše, političari to plaćaju nemalim prilozima za vjerske objekte, neoporezivanjem i nekontrolom ogromnih sredstava kojima manipuliraju i javnim manifestacijama vjere u prvim redovima po crkvama i džamijama, naročito ako su tu kamere.

Premda, objektivno govoreći, većina tih vjerskih znalaca jedva da je odmaknula od političara, ako im nerijetko nisu ni do koljena ni intelektualno ni kleptomanski.

Ovdje se ima smisla sjetiti jedne Krausove rečenice koja kaže kako je najgora stvar prava riječ u krivim ustima i Magrisova ilustracija te rečenice po kojoj je najgora izgovorena riječ domovina u ustima jednog nacionalista i Bog u ustima netolerantnog vjerskog zatucanog nazadnjaka.

Ovo kao da je prepisano s naših prostora!

I onda se čovjek, u svoj ružnoći društvene svakodnevice, obraduje još ponekoj dosjetci o korona virusu: Prvi građanin sa simptomima korona virusa u BiH naručen za pregled 1. rujna, dodade poznanik u prolazu, a drugi za njim dodade kako je Vučić izjavio da će za jednog ubijenog Srbina ubiti stotinu korona virusa.

I onda se čovjek, u svoj ružnoći društvene svakodnevice, obraduje još ponekoj dosjetci o korona virusu: Prvi građanin sa simptomima korona virusa u BiH naručen za pregled 1. rujna, dodade poznanik u prolazu, a drugi za njim dodade kako je Vučić izjavio da će za jednog ubijenog Srbina ubiti stotinu korona virusa

No i radost dobre dosjetke se brzo pokvari jer nas malo potom, u moru svih gluposti, rastuži neka novinarka koja se javlja iz Tuzle i uporno nam govori o ”koronarnom virusu” koji se razlikuje od onoga ”aktuelne gripe”. Ovo ”aktuelne” bi trebalo značiti sezonske ili što, a ”koronarno” je u njezinu jeziku, u poplavi opće nepismenosti, postalo pridjev za korona virus.

Malo informiranja o ovome, a već sam na ovim mjestima govorio o potrebi konzultiranja rječnika, dobro bi im došlo barem za strane jezike (ovdje latinski, ili stručni medicinski) kad već misle da znaju svoj jezik. Ili i oni, novinari, misle kao onaj zastupnik što reče: Šta će meni diploma (on ne govori o znanju!?), kad je mene narod izabrao.

I vjerojatno je u pravu, jer ni dan potom, jedan drugi iz njegove stranke u pet minuta pokaza svu raskoš svoga znanja: ”fala Bogu pa tri pacijenta koja su testirana na korona virus nisu zaražena”. I ne biste se, barem u Bosni, začudili da taj čovjek (političar!), uz obaveznu identitarnu legitimaciju tipa ”fala Bogu”, govori štogod pametno, ali on otvara provaliju vlastite ignorancije pa time dodatno identificira i sebe i stranku koja ga je postavila na to mjesto.

Tako za svoga kolegu iz druge stranke kaže da je ”izvršio ostavku”, da će Vlada Kantona izdvojiti ”nekoliko sredstava” za prevenciju korona virusa i da je on ”de franko en de jure” u pravu. Sve u dvije minute, kameri u lice.

O, gdje si, korona viruse, spasi nas od virusa gluposti, primitivizma i nekompetencije koji bujaju svud oko nas. Gdje si, navrati barem u poneku našu skupštinu ili vladu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Ozakonjena diskriminacija
• Patetika naprijed, ostalo stoj!
• Nema panike, kažu
• Obrušavanje – Urušavanje
• Delikt mišljenja – Komfor nemišljenja
• Inat kao politička pragma
• Kad Alah kažnjava
• Korupcija ili pokvarenost
• Legalno, legitimno, licemjerno…
• Holokaust i umjetnost: gdje zaista živi svijet Auschwitza?

» Svi tekstovi ovog autora