autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Precizna i neukrašena proza

Autor: Joanna Bourke / 21.08.2014. Leave a Comment

Stevenson 1914-1918Traume Prvog svjetskog rata jednostavno ne žele nestati. Većina muškaraca i žena koji su se borili u tom sukobu više nije među nama (2003. godine živućih je bilo samo 37 pripadnika britanskog veteranskog ekspedicijskog korpusa), međutim njihova su iskustva bila presudna u stvaranju modernoga svijeta.

 

Borba je zahtijevala ubijanje i umiranje za svoju zemlju i za svoje drugove. Potpukovnik J. W. Barnett bio je jedan od milijuna boraca kojima je užas rata bio gotovo nepodnošljiv. Kao što je ukratko zapisao u svome dnevniku na dan 29. travnja 1915., “Granatiranje se nastavlja … Crkva sv. Jeana je u plamenu i cijelo je selo pretvoreno u ništavilo. Gurkha zaglavljen ispod greda kuće koja gori. Morao sam ga ustrijelati u glavu, nije mogao izaći. Strašno. Prokleti rat – ovo je ubojstvo. Svi momci izgledaju pokošeni – kao da im je iscrpljena duša.”

 

Svatko tko piše povijest ove svjetske kataklizme mora se suočiti s pogledom u oči ljudi poput Barnetta. David Stevenson, profesor međunarodne povijesti na London School of Economics, pisao je upravo o tome i još mnogočemu drugome.

Ova je knjiga sjajna politička, strateška i vojna analiza rata 1914.-1918. To je prva doista globalna povijest sukoba. U svojoj preciznoj, neukrašenoj prozi Stevenson pripovijeda o ratu koji nije imao premca u povijesti

 

Recenzenti uglavnom ne pretjeruju, ali ipak, ta povijest sukoba 1914.-1918. nadilazi sve ostale. Teška je – pronicljiva do srži, učena, sveobuhvatna. Stevensona će opovrgavati. Ima osjećajne osakaćenosti u dugom popisu žrtava, a muškaraci i žene prestravljeni pod baražnom vatrom jezivo su tihi. Unatoč svemu, ova je knjiga sjajna politička, strateška i vojna analiza rata 1914.-1918.

 

To je prva doista globalna povijest sukoba. U svojoj preciznoj, neukrašenoj prozi Stevenson pripovijeda o ratu koji nije imao premca povijesti. Njemačka sklonost ograničenom balkanskom ratu ili, u slučaju neuspjeha, kontinentalnom vrlo brzo se pokazala neostvarivom. Sukob se proširio na sve strane svijeta.

 

Stevenson odbacuje zapadnoeuropsko gledište. Između 1914. i 1917. na Istočnom bojištu borilo se ito toliko ljudi kao i u Francuskoj ili Belgiji, a jedno je vrijeme Istočno bojište bilo više nego dvostruko duže od Zapadnog. Nije iznenađujuće, u ovom globalnom kontekstu smrt je dolazila u mnogim oblicima. U Alpama su se vojnici smrzavali ili gušili na velikim visinama, a na Bliskom istoku i u Africi pržilo ih je sunce u očajničkoj potrazi za neprijateljem.

 

Bio je to “totalni rat” i Stevenson ne zanemaruje njegov učinak na civile. Pokušaj da bude sveobuhvatan dovodi do vrtoglavih nagomilavanje slojeva i slojeva činjenica, ali ukupni učinak je dojmljiv.

Knjiga počinje prigodnim pitanjem: “Zašto se još uvijek sjećati 11. studenoga?” Stevenson daje mnoge odgovore, ali jedan od najvažnijih začuđujuće je jednostavan: kataklizmu je prouzročio čovjek. Klanje je bila namjerna politika vlada

 

Knjiga počinje prigodnim pitanjem: “Zašto se još uvijek sjećati 11. studenoga?” Stevenson daje mnoge odgovore, ali jedan od najvažnijih začuđujuće je jednostavan: kataklizmu je prouzročio čovjek. Klanje je bila namjerna politika vlada.

 

Time se ne poriče da su građani u početku željeli ući u sukob. Protivljenje ratu je, osim u ruralnoj Rusiji, bilo prigušeno. Svi su narodi, uključujući Njemačku, podržavali pravedni rat i potrebu obrane od vanjske agresije. Sami po sebi, međutim, općeprihvaćeni stavovi nisu učinili rat neizbježnim.

 

Velikim je silama, ukoliko su se željele upustiti u rat, trebala podrška njihovih građana, ali im je bilo potrebno i oružje i “dobra volja”. Već za Božić 1914, i u istočnoj i zapadnoj Europi, zaraćene vojske našle su se zarobljene u okrutnome novome svijetu.

 

Uz samo jednu iznimku (njemačko povlačenje na Hindenburg liniju) 765 kilometara rovova na Zapadnom bojištu pomaklo se jedva nešto više od 8 kilometara u razdoblju od 1914. i 1918. Ipak su obje strane odbile pregovarati. Kada je sukob počeo, bilo je nekih staroratovskih elemenata. Kao u ratovima u 19. stoljeću, konjica je imala svoju ulogu (Nijemci su rasporedili 77.000 konjanika), britanski časnici nosili su mačeve u borbi, a zapovjednici su bili ovisni o kuririrma za uspostavu veze budući da je bežična komunikacija bila rijetka, a poruke su se lako mogle presresti.

 

Unatoč svemu, to će postati rat kojim upravlja tehnologija i rat koji vodi potreba za masovnim klanjem. Tehnološke promjene ne samo da su se pobrinule za dugotrajnost rata, već su i pomogle da bude posebno zastrašujući za sudionike. Mitraljezi i topništvo bili su najistaknutije ubojice, ali strah od bacača plamena (posebice kod Verduna, gdje su ih Nijemci obilato koristili), otrovnog plina (odgovornog za pola milijuna žrtava na Zapadnom frontu) i tenkova ne mogu biti precijenjeni.

Tehnološke promjene ne samo da su se pobrinule za dugotrajnost rata već su i pomogle da bude posebno zastrašujući za sudionike. Mitraljezi i topništvo bili su najistaknutije ubojice, ali strah od bacača plamena (…) otrovnog plina (…) i tenkova ne mogu biti precijenjeni

 

U svjetlu takvog užasnog sukoba između tehnologije i čovječanstva nije ni čudo da se vojska ukopavala. Tijekom nekih okršaja razmak između neprijateljskih rovova bio je samo 5 metara. Kako nam kaže Stevenson, rovovi su “pružali najbolju zaštitu od eksplozija i metaka”. Nijemci su se pokazali osobito vještim u ovom obliku obrane: svojim rovovima tijekom velikih bitaka u Champagni, na Sommi i na Arrasu prikazali su dojmljiv građevinarski podvig.

 

Ponekad je bilo trenutaka olakšanja od užasa. Stevenson dokumentira poznato “Božićno primirje” 1914. kada su britanski i njemački vojnici položili oružje i družili se na ničijoj zemlji.

 

U rijetkim prilikama mogli su se opaziti i pojedinačni pokušaji pomirenja. Tijekom kampanje u sjevernoj Italiji mladi britanski vojnik imenom Cecil H. Cox sjeća se da je gledao u oči svog neprijatelja i nije mogao pucati.

 

“Vidio sam mladog Nijemca kako dolazi prema meni i tog ga trenutke jednostavno nisam mogao ubiti, spustio sam pušku, on je to vidio, slijedio je moj primjer, vikao je: ‘Zašto me, k vragu, želiš ubiti, ja tebe ne želim ubiti’. Vratio se sa mnom i pitao me imam li što za pojesti? Najednom je olakšanje u meni postalo neopisivo, dao sam mu svoj obrok i svoj vojnički dvopek.”

Stevensonova povijest rata 1914.-1918. buja detaljima sukoba, a povremeno se udaljava da bi nam skrenula pažnju na širu sliku. Rezultat toga je suptilan uvid u mnoge događaje, kao i manje suptilan podsjetnik na ludosti rata

 

Nedostatak prilika, vojna disciplina i odanost drugovima, mrtvima i živima suprotstavljali su se mnogim takvim akcijama. No prema jednoj procjeni oko jedne trećine britanskih jedinica na Zapadnom frontu poštovala je misao “živi i pusti živjeti”. Možda više iznenađuje činjenica da su mnogi vojnici smatrali (često se i sami čudeći) da su se u stanju nositi s užasom i nepopustljivom odvratnošću borbe.

 

Rat je završio bolno nenadano. Tek u proljeće i ljeto 1918. Nijemci su uspjeli osvojiti 10 puta više teritorija od saveznika. No, njihovi su gubici bili golemi i američki pojačanja počela su utjecati na ishod. Mirovni ugovori, potpisani između Njemačke, Austrije, Belgije, Mađarske i Turske između 28. lipnja 1919. i 10. kolovoza 1920. došli su prekasno za 10 milijuna poginulih vojnika.

 

Stevensona povijest rata 1914.-1918. buja detaljima sukoba, a povremeno se udaljava da bi nam skrenula pažnju na širu sliku. Rezultat toga je suptilan uvid u mnoge događaje, kao i manje suptilan podsjetnik na ludosti rata.

 

(Joanna Bourke, profesorica povijesti na Birkbeck Collegeu u Londonu, autorica ”An Intimate History of Killing” (Granta). Recenzija je objavljena u listu The Independent; za Autograf.hr preveo Igor Meden).

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: autograf.hr, autor, Birkbeck College, David Stevenson, Igor Meden, J. W. Barnett, Joanna Bourke, knjiga, lektira, list, London, medij, neukrašena, potpukovnik, povijest, precizna, proza, rat, recenzija, The Independent

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT