Predsjednica Republike kao Veliki inkvizitor

U kontekstu europskih zbivanja, kada je konačno formirana nova Europska komisija i kada su isplivala i takva groteskna rješenja kao što je imenovanje Mađara  Lászla Trócsanyja za povjerenika s portfeljom ”susjedstva i proširenja” i Hrvatice Dubravke Šuice za povjerenicu s portfeljom ”demokracija i demografija”, a Talijana Paola Gentilonija za povjerenika za ”ekonomiju”, moramo se zaista upitati s kakvim osjećajem za humor je predsjednica Komisije sastavila ovaj tim?

Na primjer, za ekonomiju će biti zadužen Paolo Gentiloni koji dolazi iz zemlje koja se nalazi u recesiji, ali ona još to ne zna, gdje je gospodarski rast na nuli i gdje su jedva izbjegli neofašistički puč i preuzimanje vlasti od strane novog, malog Ducea, Mattea Salvinija.

U kontekstu europskih zbivanja, kada je konačno formirana nova Europska komisija i kada su isplivala i takva groteskna rješenja kao što je imenovanje Mađara Lászla Trócsanyja za povjerenika s portfeljom ”susjedstva i proširenja” i Hrvatice Dubravke Šuice za povjerenicu s portfeljom ”demokracija i demografija”, a Talijana Paola Gentilonija za povjerenika za ”ekonomiju”, moramo se zaista upitati s kakvim osjećajem za humor je predsjednica Komisije sastavila ovaj tim?

Gentiloni je pristojan političar, s titulom grofa, koji živi od iznajmljivanja svoje plemićke palače u centru Rima i drugim posjedima u pokrajini Marche, pa mu je valjda to dobra referenca za portfelj ekonomije.

Mađar Trócsany nije član Orbanove stranke, ali je ”vrlo blizak” mađarskom premijeru koji se dobro iskazao u politici susjedstva – gradeći ogradu od bodljikave žice prema Hrvatskoj i drugim zemljama da bi tako spriječio migrantski val, ali i zatvorio svoju zemlju i napravio od nje tvrđavu u srcu Europe, suzio i suspendirao demokratske slobode i najavio vladavinu ”iliberalne demokracije”, oksimorona koji završava kao i slični u povijesti – narodna demokracija u komunističkim zemljama, vladavina narodnih masa i njenih vođa između kojih nema posrednika kao u fašističkim zemljama.

I takav će bliski prijatelj Orbana krojiti politiku dobrosusjedsva i proširenja, s kojim se – proširenjem i dobrim susjedstvom – možemo pozdraviti za dugi niz godina.

I na kraju, šećer dolazi na kraju, hrvatska povjerenica Dubravka Šuica, vjerna Karamarkova sljedbenica koja dolazi iz zemlje ne samo nekonsolidirane, već sada i dubiozne demokracije, koja bi morala kao prvi svoj zadatak intervenirati baš u Hrvatskoj gdje se demokracija sve više sužava, a fašizam nije više samo puzajući kako tvrdi biši državni tužilac Krunoslav Olujić, već je i galopirajući.

Ne samo da državna politika kojoj su na čelu licemjerni političari koji poput Janusa okreću jedno od svojia dva lica prema vrsti publike koja naiđe, već sada sustavno ohrabruju proustaške snage u zemlji i potiču atmosferu netolerancije i progona svih onih koji im se ne sviđaju.

U ovakvom kontekstu valja analizirati i jedno pismo koje je paradigmatično za hrvatsku politiku. Riječ je o pismu hrvatske predsjednice Republike profesoru (dr. sc. – namjerno to ističem) Miloradu Pupovcu, lideru srpske manjine u Hrvatskoj koji se već mjesecima nalazi pod medijskom i političkom torturom hrvatskih najviših političara, ali, naravno, i profašističkih snaga kamufliranim u raznim veteranskim udrugama, sluganskim političkim partijama, oportunističkim političarima treće lige i jednog dijela medija, onih koji jašu na valu nacionalizma, rasizma, ksenofobije i fašizma.

Kao prvo, predsjednica izjavljuje da ”s pozornošću prati njegove javne istupe u kojima na potpuno neprimjeren, neprihvatljiv i zlonamjeran način kritizira Repulbiku Hrvatsku”.

Već je entrée ovog pisma ne samo skandalozan, već i monstruozan: predsjednica ocjenjuje – dakle presuđuje, jer autoritetom svoje funkcije izriče vrijednosni sud, koji je za tu njenu funkciju u prvom redu – neprimjeren, neprihvatljiv i zlonamjeran.

U ovakvom kontekstu valja analizirati i jedno pismo koje je paradigmatično za hrvatsku politiku. Riječ je o pismu hrvatske predsjednice Republike profesoru (dr. sc. – namjerno to ističem) Miloradu Pupovcu, lideru srpske manjine u Hrvatskoj koji se već mjesecima nalazi pod medijskom i političkom torturom hrvatskih najviših političara, ali, naravno, i profašističkih snaga kamufliranim u raznim veteranskim udrugama

Baš to što ona predbacuje Pupovcu i sama čini, ne shvaćajući da je takva gesta neprimjerena za predsjednicu Republike, jer u opisu njenog posla ne stoji izricanje presuda – što ovakav izričaj pisma poprima.

Pogotovo što znamo kako funkcioniraju mehanizmi javnosti u Hrvatskoj, gdje će njenu ocjenu ”neprimjerenosti, neprihvatljivosti i zlonamjernosti” jurišne sturm-truppen režima odmah prevesti u djelo – i što možemo očekivati?

Samo eskalaciju verbalnog nasilja, koje lako može prerasti i u fizičko nasilje. Dizanje emotivne tenzije nije nimalo primjereno šefu države, državnom poglavaru koji, naprotiv, mora nastojati smirivati tenzije, a ne dolijevati ulje na vatru – ili, kako još bolje kaže bivša premijerka Jadranka Kosor – kerozin na vatru.

A što to uopće znači atribut ”neprihvatljiv”? Za koga je nešto neprihvatljivo, a nešto prihvatljivo? Tko to u demokratskom društvu određuje?

Pogotovo u društvu koje se poziva na slobodu mišljenja i slobodu tiska, ili je pak ustavno načelo o slobodi mišljenja rezervirano samo za one koji imaju ”prihvatljiva” mišljenja?

A što znači uopće ”zlonamjernost”? U demokratskoj povijesti i tradiciji uobičajen je i kritički diskurs u kojem je zlonamjernost pripisana samo onome, tko želi srušiti demokratski sustav i zamijeniti ga autoritarnim ili totalitarnim.

Samo ove, uvodne premise koje navodi predsjednica Republike dovoljne su da ju usporedimo s Velikim inkvizitorom iz romana Dostojevskoga, paradigmatičnu figuru za koju smo mislili da je s dvadesetim stoljećom otišla u ropotarnicu povijesti.

Predsjednica Republike ovim pismom iskazuje svoju ambiciju da arbitrira urbi et orbi, da određuje što je ispravno, a što krivo, što je dobronamjerno a što je zlonamjerno, što je prihvatljivo a što je neprihvatljivo.

To još donekle možemo razumijeti kod neobrazovanih članova našeg društva, koji su odrasli u patrijarhalnim, autoritarnim, konzervativnom sredinama i kontekstu, i koji misle da vlast po prirodi stvari mora biti arbitar svega i svačega.

Predsjednica Republike ovim pismom iskazuje svoju ambiciju da arbitrira urbi et orbi, da određuje što je ispravno, a što krivo, što je dobronamjerno a što je zlonamjerno, što je prihvatljivo a što je neprihvatljivo.To još donekle možemo razumijeti kod neobrazovanih članova našeg društva, koji su odrasli u patrijarhalnim, autoritarnim, konzervativnom sredinama i kontekstu, i koji misle da vlast po prirodi stvari mora biti arbitar svega i svačega

Nažalost, kako vidimo to nije samo nasljeđe totalitarnog režima iz najbliže prošlosti, već i uopće totalitarnih režima koje ovakav pristup priziva.

A iza svega toga se krije doista onaj puzajući, odnosno galopirajući fašizam, istočni grijeh hrvatskog društva koji je, nažalost, ugrađen u samu konstituciju hrvatske države, koja se od početka nije decidirano ogradila od ustaške prošlosti.

Dakle, sve je to maska iza koje se skrivaju i predsjednica, i premijer, i ministri, vlada i vodstvo stranke na vlasti, koji uporno odbijaju da osude ustaštvo i fašizam iz prošlosti, kao i onaj današnji, bez ”ako i ali”, bez relativizacije i vrdanja.

Sve dok oni to ne učine, množit će se takvi slučajevi suvremene ideološke inkvizicije, a predsjednica će opet iskoristiti svoj položaj i autoritet svoje funkcije da izriče presude dostojne Velikog inkvizitora.

Što se tiče ovog pisma, ono zaslužuje stihove Tamare Obrovac: ”pišem pismo, tinta mi se proli…”.

Bolje bi bilo da KGK nastavi čitati pripovijesti o Pipi Dugoj Čarapi, i to na primjerenoj razini: u osnovnoj školi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Gdje je nestala retorika mira za Ukrajinu?
• Što hitnija europeizacija Ukrajine
• Status kandidata za članstvo u EU neće Ukrajini donijeti mir
• Ispada da će zemlje EU-a financirati rat Rusije u Ukrajini
• Opasnost od proširenja NATO-a
• Papa Franjo i Budimir Lončar na istoj mirotvornoj liniji
• Ukrajina ali i BiH zaslužuju EU ubrzanu proceduru
• Kraj mira i početak novog svjetskog rata
• Cenzurirani papa Franjo i jednoumlje koje se širi svijetom
• Putinov gambit i bijeda ratne diplomacije

» Svi tekstovi ovog autora