Jasmin Klarić
Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.
A to je šteta. Jer ono što se posljednjih tjedana pomalja iz izjava i čina predsjednice Republike je teški, elementarni prezir prema pravosuđu, posebno domaćem. Kad se zna da hrvatska predsjednica kao ustavnu ovlast ima brigu o redovitom i usklađenom djelovanju te stabilnosti državne vlasti, jasno je da imamo ogroman problem.
Predsjedničin odnos prema Zdravku Mamiću prethodio je svemu. Bijeg kontroverznog nogometnog djelatnika (koji, usput, i danas povlači strateške poteze u klubu koji je prvak Hrvatske u nogometu i “lijepa priča” u Ligi prvaka) preko granice u BiH zbog nepravomoćne sudske presude za ozbiljan gospodarski kriminal dovoljan je šamar institucijama države iz koje je Mamić klisnuo. No, kad predsjednica Republike uporno odbija osuditi takvo izrugivanje s državom koju vodi – jer je Mamić njen stari frend – onda je to mnogo veći problem. “Nije na meni da procjenjujem bilo kakve osobne odluke”, lapidarno je otpilila pitanje voditelja o tom slučaju lani na RTL-u.
Ono što se posljednjih tjedana pomalja iz izjava i čina predsjednice Republike je teški, elementarni prezir prema pravosuđu
Kako se kampanja posljednjih tjedana zakuhala, Grabar-Kitarović se, očekivano i nimalo sporno, uhvatila u klinč s jednim od najozbiljnijih protukandidata – Zoranom Milanovićem. Ali, usput je u stisak primila i – domaće pravosuđe.
Govoreći o remontu MiG-ova u Ukrajini iz vremena kad je Milanović bio premijer, Grabar-Kitarović se dotaknula DORH-a. Kazala je kako je s tom institucijom “više puta razgovarala”, ali nije “dobila zadovoljavajući odgovor”. Kako je taj razgovor predsjednice države i institucije koja bi morala biti potpuno neovisna od političke vlasti tekao i kakav bi odgovor neovisne institucije u slučaju koji je u tijeku zadovoljio predstavnicu političke vlasti može se samo zamisliti.
Pa je, 29. studenog, na svom Facebooku objavila In memoriam Slobodanu Praljku, generalu Hrvatske vojske i HVO-a osuđenom za ratne zločine u BiH pred sudom u Haagu, koji se ubio odmah nakon izricanja presude.
Haški sud i njegove presude su, podsjetimo, važeće i u Hrvatskoj. “On se borio za prava hrvatskoga naroda, za ono što je osuđen to je i odslužio. Dogodilo se što se dogodilo. Velika tragedija i veliki propust Haškoga suda. Neću to dalje komentirati”, narogušeno je odgovarala na pitanja Mediaservisa prošlog tjedna predsjednica RH.
Kako točno “borba za prava hrvatskog naroda” apstrahira u njoj počinjene ratne zločine zasad nismo čuli, ali s obzirom na to da kampanja traje još dva tjedna (pa onda još dva za one koji uđu u drugi krug) – sve je moguće.
Na kraju dosadašnje priče o elementarnom preziru koje prema pravosuđu isijava s Pantovčaka imamo i već čuvene kolače za Milana Bandića.
Ovo je predsjednica kazala u spomenutom razgovoru za Mediaservis: “I ono što ja najviše cijenim u životu je lojalnost i odanost. Lojalnost prema državi, narodu, zajednici, obitelji i svojim prijateljima, pa čak i ako su optuženi. A ako su osuđeni, onda ću gospodinu Bandiću u zatvor nositi kolače ili što je već dopušteno u zatvor. Ali vjerujem da se to neće dogoditi”.
Govoreći o remontu MiG-ova u Ukrajini iz vremena kad je Milanović bio premijer, Grabar-Kitarović se dotaknula DORH-a. Kazala je kako je s tom institucijom “više puta razgovarala”, ali nije “dobila zadovoljavajući odgovor”. Kako je taj razgovor predsjednice države i institucije koja bi morala biti potpuno neovisna od političke vlasti tekao i kakav bi odgovor neovisne institucije u slučaju koji je u tijeku zadovoljio predstavnicu političke vlasti može se samo zamisliti
Sve je, dakle, tu. I lojalnost, i odanost, i prkos prema (eventualnoj) sudskoj presudi – baš kao u pravoj organizaciji s ruba zakona, koja iznad svega cijeni solidarnost među svojim pripadnicima i prezir prema paragrafima i onima koji ih provode.
Toliko je zastrašujuće čuti takve rečenice iz usta osobe koja je formalno na čelu države da čak nekako lakše padaju amaterski i narogušeni pokušaji uvjeravanja javnosti da smo čuli nešto drugo od onog što je rekla i da je, eto, svatko nevin dok mu ne bude dokazana krivnja.
No, bez obzira na očiti pritisak kojim joj se sugeriralo da je ovaj put s Bandićem pretjerala (Plenković je u prvoj reakciji kazao kako vjeruje da se šalila) prezir prema pravosuđu postala je konstanta javnih nastupa političarke s vrha državne vlasti.
Kad se to upari s prezirom prema javnosti koji je konstanta cijelog mandata provedenog uglavnom u javnim istupima u kontroliranim uvjetima i koji, uostalom, isijava iz izvjesnog odbijanja dolaska na sučeljavanja u prvom krugu predsjedničkih izbora, dobijamo vrlo eksplozivnu kombinaciju buntovne neodgovornosti na samom političkom vrhu.
I kojoj nedostaje samo još jedna izborna potvrda da se pred nama pruži u svoj svojoj raskoši.
(Prenosimo s portala Telegram).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Milanović je jači od Grabar-Kitarović
- Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
- Potezi KGK: strah od poraza ili gubitak kontrole?
- Može li Dario Hrebak oživjeti HSLS? Kako je počeo – teško
- Mrtva djeca, silovane žene i ćirilica. Isplativ Penavin svijet
- ”Hrvatska do Kupresa” nije samo još jedna besmislica KGK
- Plenković ide s moćnim adutom – mijenjanjem rasporeda blagdana
- Najopasniji protivnik KGK je Škoro, a ne Milanović
- HVIDRA previše podsjeća na mržnju s početka 90-ih
- Šalje li Plenković napredovanjem Kuščevića poruku DORH-u?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.