”Prekomjerno granatiranje” temom turizma

Sezona polako ulazi u svoj vrhunac, a paralelno s tim bombardiraju nas naslovi s portala, slikani računi u raznim ugostiteljskim objektima, izjave turista, političara i iznajmljivača. I diskusije na društvenim mrežama vrve od komentara na ovu temu koji su jednako polarizirani kao i gotovo bilo koja društvena tema u Hrvatskoj.

S jedne strane zloguki najavljivači kraha turizma, s druge strane zagriženi branitelji istog koji ne priznaju ozbiljne i strukturne probleme već samo pokoji izazov.

Tu i tamo, sporadično, nađe se poneka dobra ekonomska analiza ili stručni istup poput onoga direktora Hrvatske udruge turizma Veljka Ostojića koji upozorava na ozbiljne probleme u upravljanju kvalitetom i lošu strukturu smještaja od kojeg je 70 posto u privatnom, više ne zimmer frei domaćinskom obliku iznajmljivanja već u rentijerskom biznisu koji ozbiljno narušava mogućnost rada tijekom cijele sezone, destimulira stručni ugostiteljski kadar i nudi nisku dodatnu vrijednost te sužava ponudu, a time utječe i na strukturu gostiju.

Turizam je definitivno važna gospodarska grana u Hrvatskoj, i kao takav sigurno neće propasti, jer, svaka roba svoga kupca ima.

Pitanje je samo znamo li kakve kupce želimo i kako dosadašnji smjer turizma od pojačane apartmanizacije proteklih petnaestak godina djeluje na nas kulturološki, sociološki i antropološki i, povratno, na tim istim razinama na strukturu gostiju koji nam dolaze.

Prebrojavanje vozila na granici i broja noćenja te putnika na trajektima o ovim, vrlo važnim dimenzijama nam ne govori ništa. A svi znamo, i svjedočimo, bar mi koji imamo svoje kuće na moru ili smo porijeklom iz primorskih krajeva, da se struktura gostiju unatrag desetljeća i pol značajno promijenila.

Promijenile su se i vizure naših dalmatinskih mjesta do neprepoznatljivosti, kamene kuće, vrtovi i zvonici utonuli su u sjenu gigantskih apartmanskih zgrada netipičnih za podneblje, a pitanja tko smo mi, identitetski i kulturološki, kako zaštititi ono malo autohtonog prostora što nam je preostalo i što ćemo postati s turizmom u kojem glavnu riječ ima rentijerstvo, čuju se tek slabo i sporadično.

Svima je jasno da loša smještajna struktura od 70 posto u rentijerskom/ apartmanskom smještaju i 30 posto u hotelima i malim obiteljskim autentičnim domaćinskim smještajima, malim hotelima i kampovima nije održiva, odnosno, nije održiva a da ne ide na uštrb kvalitete života domicilnog stanovništva, prostora, ekologije… Posljedično, to se odražava i na kulturološku i socio-ekonomsku strukturu gostiju koji nam dolaze i biraju destinaciju s takvom smještajnom strukturom.

Raznih izjava na tu temu ima po medijima, a ministrica Nikolina Brnjac spominje nove pravilnike koji će obvezati gradonačelnike i načelnike općina na održivo upravljanje destinacijom, odnosno procjene koliko se obzirom na komunalnu infrastrukturu i broj stanovnika može izgraditi objekata.

Ne spominje i kakvih objekata, ne spominje struku i ozbiljno prostorno planiranje koje bi spriječilo izgradnju zgrada netipičnih za podneblje i očuvalo autentičnu vizuru prostora, na onim rijetkim mjestima na kojima je to još moguće.

Znamo i da su većinu mjesta uspješno devastirali upravo njihovi načelnici u sprezi s investitorima, pa kad je krenuo USKOK, kao u slučaju moje Povljane, potpuno devastirane četverokatnicama s po 16 apartmana, dotični se ispisao iz stranke dobrovoljno i prije pokretanja službene istrage. Neki bliski njemu, mogli su sve, drugima je dolazila inspekcija zbog otvaranja prozora na dvorišnu stranu.

Spominje se i agresivnija digitalna kampanja, ali ne spominje se i digitalna usluga u svrhu kontrole kvalitete. Naime svi problemi, koji se u vezi hrvatskog turizma spominju svodivi su na jednu riječ – stihija. Uz, naravno, omiljeni sport – lov u mutnom.

Ne znam jesmo li svjesni koliko su se razvile digitalne usluge u zemljama u našem okružju, već u Sloveniji, primjerice, da ne spominjem Italiju i Francusku, u kojima stjecajem životnih okolnosti posljednjih godina ljetujem i zimujem.

Razvoj digitalne usluge krenuo je snažno u predsezoni 2020. i u tom sam pandemijskom vremenu provela deset dana na Lido di Venezia, pod pandemijskim mjerama.

Ne samo da je TZ imala svoju aplikaciju sa svim voznim redovima javnog i morskog prijevoza, svim događanjima, ulaznicama i mjerama koje su na snazi, dakle koliki broj gledatelja prima i kako možete preko aplikacije rezervirati mjesto, pa čak i za besplatne događaje poput onog na plaži Alberoni na kojoj je bilo uprizorenje ”Smrti u Veneciji”, nego su postojale i pojedinačne aplikacije za uplatu ležaljki i suncobrana i rezervaciju mjesta na plaži, postojao je, također preko aplikacije i affitto di spiaggia solitaria ponuda plaža gdje nikog nema na 50 metara od tebe, do tamo te doveze električni auto skupa s ležaljkama, suncobranom i steriliziranim ručnicima u vakuum vrećicama, a možeš naručiti i piknik putni frižider s voćem, sendvičima i pićem. Najam je bio na pola dana ili cijeli dan.

Paralelno, narudžbe hrane su se mogle napraviti i uplatiti također preko aplikacije, uz osobno preuzimanje, neki skuplji su imali i lokalne dostavljače.

Također, aplikacije su nudile mogućnost usporedbe cijene u restoranima uz opciju migliore qualita per il prezzo, gdje je aplikacija automatski nakon upisa željenog jela izbacivala ponude s cijenama, i dodatno nudila mogućnost odabira najbolje kvalitete za cijenu.

Naravno, to je Lido di Venezia, rivijera koja se stalno natječe s Azurnom obalom, pa istu uslugu nije bilo realno očekivati u, na primjer, Lido di Jesolo, masovnom odredištu turista i noćištu turoperatora. Ali, osnovnu aplikaciju sa svim bitnim informacijama, cijenama, kupnjom karata pa i digitalnim uputama za željenu lokaciju ili sadržaj od turističke zajednice je bilo normalno skinuti.

Danas uopće o tome nema dvojbe, svaka razvijenija destinacija ima digitalnu uslugu i više specijaliziranih aplikacija, za plaže, muzeje, ugostiteljske sadržaje na kojima je moguće usporediti cijene.

U ovim našim usporedbama, vidim da se brkaju kruške i jabuke, pa se uspoređuje nešto što se ne može usporediti po količini dodane vrijednosti dakle po autentičnosti i očuvanosti okružja, broju spomenika kulture i zaštićene UNESCO baštine, i odnosa lokalne zajednice prema njoj, profesionalnosti i izobrazbi osoblja koje te poslužuje. Unatoč zvjezdicama.

Jer nije isto, poslužuje li te konobar koji je za to vrhunski školovan, stalno je na tom poslu i u čiju se doedukaciju ulaže te ima osim znanja o načinu pripreme jela koje će ti servirati i potrebno znanje jezika kojeg i ti razumiješ, da ti isto objasni.

Restoran u hotelu s 5 zvjezdica u kojem poslužuje konobar za sezonu pokupljen iz lokalnih kafića, ili iz Dalekog istoka, koji nema pojma o pripremi jela koje ti treba poslužiti, a ni jezičnih vještina da ti to objasni, nije isti restoran kao onaj u kojem poslužuje vrhunsko osoblje. Unatoč istoj kategoriji.

Pokušavam zamisliti naše ugostitelje (od kojih je veliki broj priučenih vlasnika d.o.o.-a i j.d.o.o.-a, i isto takvim sezonskim osobljem) kako bi reagirali na aplikaciju koja bi nudila mogućnost usporedbe cijena i kvalitete sastava hrane, odnosno veličine porcija u odnosu na cijenu.

A već sam i ja navikla kupovati i karte za vlak, i iznajmljivati suncobrane i ležaljke, i uspoređivati cijene digitalno, i biram destinacije koje to nude jer ne želim plaćati mačka u vreći. Kako je tek s ljudima koji imaju puno veću platnu moć i koji su puno više proputovali, nije teško zamisliti.

Dakle, naš turizam će svakako opstati, ovakav ili onakav, jer i stihija svoje kupce ima, ima ljudi koji ciljano biraju ne baš uređene destinacije, jer to znači i puno drugih stvari koje su labave, poput komunalnog reda, zagađenja bukom itd.

Pitanje je koliko će naše autentičnosti opstati, a da se potpuno ne pretvorimo u kulisu od zidina za površnu zabavu.

Moglo bi se tu napisati još puno toga, o onim antropološkim, sociološkim i kulturnim odrednicama koje utječu na turizam i turizam povratno na njih, no sve je to puno bolje od mene rekao prof. dr. sc. Ivo Babić, povjesničar umjetnosti i bivši rektor Sveučilišta u Splitu u intervjuu o prekomjernom autogranatiranju turizmom za šibenski Tris portal.

Pročitajte, svakako, a moj tekst, molim vas, shvatite kao skromni uvod u temu.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kad dođeš, pričat ćemo o Slavenki
    •  Matoš i žilavi barbarizam u Hrvata
    •  Thompson kao ideološka ''Vegeta''
    •  Sindikalno proljeće na Europskom trgu
    •  Kako Vlada lažira socijalni dijalog
    •  Slučaj Sandra Vukovića: novinarstvo kao politički aktivizam
    •  Božić u ugljenim zjenama
    •  Zbogom, zagrebački Lever House
    •  Da glasam u Mentonu svoj glas dala bih mladom Sarkozyu
    •  Vlada kao koordinacijsko tijelo između interesnih lobija

> Svi tekstovi ovog autora