Ante Tomić
Sve se plemenite ideje ovdje izopače. Nema dobrote koja se u nas neće okrenuti u nešto pokvareno i nakazno. Netko se jednom dosjetio da bi gradovi mogli za manji, takoreći simboličan novac iznajmljivati svoje stanove zaslužnim, a siromašnijim građanima, i ti jeftini smještaji, nazvani kadrovskim stanovima, očekivano su uskoro dopali podlim liscima koji društvo i državu baš ničim nisu zadužili, a dovoljno su zarađivali da se i sami skuće.
Mnogi su od njih čak i otkupili kadrovske stanove i nisu se za to morali zadužiti s krvoločnom kamatom u švicarskim francima. U mutnim su okolnostima za šaljiv iznos postali vlasnici nekretnine za kakvu pošteni trećinu svojih života stenju pod teretom zajma.
Desetljećima nas ove nepravde ispunjavaju gorkim nezadovoljstvom i vrlo smo se obradovali kad ih je splitska gradska vlast u liku Maje Đerek, nepotkupljive pročelnice Ureda za gradsku imovinu, obećala ispraviti. Gotovo svi internetski portali su prenijeli njezinu odluku da se četiri splitska stana oduzimaju najmoprimcima, jednom sportašu veslaču, jednom opernom pjevaču, jednoj profesorici klavira i jednoj novinarki.
Osupnuto smo vrtjeli glavama čitajući o drznicima koji su uživali u pogodnostima niske stanarine i nakon što su naslijeđem ili kupnjom stekli vlastite stanove, ili su bezobrazno mjesecima i godinama izbjegavali plaćati Gradu. I nije nam mrsko da vlast takve napokon izbacuje iz nekretnina i mijenja brave na vratima. Ali, nakon svega, nešto smo ipak razočarani.
Četiri stana?! Je li to vic? Odvažiti se na akciju ispravljanja nepravdi s dodjelom gradskih stanova i zaustaviti na četiri po prilici je kao da bi neka herojska gardijska brigada u veličanstvenoj vojno-redarstvenoj akciji Oluja krenula osloboditi Knin i na koncu ostala na marendi “Kod Vinka” u Konjevratima.
Znajući tko je sve u povlaštenim uvjetima smjestio guzicu u toplo i suho mjesto u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, progoni nas da je nepotkupljiva Đerek u nekim slučajevima bila čudno popustljiva, a u nekima opet nesvakidašnje stroga. Još jednom nam se javlja sumnja da gradska vlast nema jasna mjerila, već odlučuje pristrano, po osobnim naklonostima i političkim interesima.
I onda se neočekivano ganemo sudbinama izbačenih, opsujemo kurčevu sreću da će upravo oni, a neki drugi, jednog jutra naći svoje stvari na stubištu, pa i ako s nevoljnicima nismo bliski. Stanovnici Geta ustali su tako zaštitnički protiv deložacije Marije Erceg, iako mnogi od njih vjerojatno ne shvaćaju zašto je ona proglašena zaslužnom i važnom i tko ju je takvom proglasio kad joj je jednom u prošlosti predao ključ kadrovskog stana u Kružićevoj ulici.
Jednostavno su navikli na Mare Hinu, kako je svi zovu. Desetljećima je gledajući kako malim koracima, bojažljivo dodirujući zidove, prolazi uskim kamenim kaletama, računali su kako je ona oduvijek tu, skupa s ostatkom Dioklecijanove palače upisana u UNESCO-ov registar svjetske baštine.
Ni dok je radila, ona nije bila osobito utjecajna. Njezini nepotpisani kratki izvještaji državnoj agenciji nisu ni stvarali ni uništavali karijere, izlazili su obično samo kao žunta, da popune desetak centimetara novinskog stupca, a otkako je u penziji ona je samo jedna bolesna, stara gospođa koja živi sama.
Istina, njezin je dug za stanarinu velik, ogroman, svaki bi je privatni stanodavac odavno najurio, ali u ovom osobitom kontekstu čini nam se da će završiti na ulici tek zato što, osim susjeda, nema nikoga da se zauzme za nju.
Kao i ona vlasnica antikvarijata u Varošu, što ga je pročelnica Đerek prošli mjesec maliciozno zatvorila, Mare Hina je prelaka žrtva. Bespomoćno biće koje nema političkog zaštitnika da nazove za nju, ili barem kakvog mlađeg, krupnijeg muškarca, sina ili nećaka koji bi se zbog nje posvađao sa zaštitarima.
Zagledate li se pažljivije, to se splitskoj vlasti često događa. Neće se rado okomiti na bogate i moćne, nego razumno i oprezno biraju protivnika, kao onaj boksač Hrgović, da bude niži, ženskog roda i na zalasku karijere.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Splitska vlast za žrtve bira one bespomoćne, neće se rado okomiti na bogate i moćne).
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
- Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
- Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
- Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha…
- Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
- DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
- Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
- Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
- Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food
- Da je Stepinac poslušao Tita, sve bi bilo drukčije
