autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Premijer Plenković: Tragedija, očaj i glupost

Autor: Marko Vučetić / 21.01.2021. Leave a Comment

Marko Vučetić

Marko Vučetić

Ljudski životi su ograničeni životi obilježeni s mnogim težnjama. Dobro je da je tako.

No ljudski život je ujedno i povlašteni život mogućnosti autorefleksije, mogućnosti da budemo svjesni našeg položaja, onoga što jesmo i onoga što možemo biti. Tek tada naše težnje imaju smisla jer postaju težnje bića koje traži načine da te težnje ostvari.

Aktualno prijepodne u Hrvatskom saboru, održano ovog tjedna, nudi sasvim drugu sliku čovjeka, čovjeka s tuđim težnjama, čovjeka bez mogućnosti autorefleksije, čovjeka koji je upao u stupicu afirmacije onoga što navodno poriče.

Sve dok je tome tako, mi ćemo ostati država koja postavlja stupice za vlastite građane.

U psihoanalizi poznat je fenomen afirmacije onoga što se poriče. Primjerice, većina građana, kako to navodi Žižek, smatra da novac nema nikakvu humanu vrijednost, da novac nema vrijednost u sebi, ali je, isto tako, nesumnjivo jasno da većina ljudi želi imati novaca što je moguće više.

Dakle, nečemu se poriče vrijednost, ali se djeluje na način afirmacije onoga što se poriče ili, drugačije rečeno, ljudi često nešto kritiziraju samo zato što to nije u njihovom posjedu ili zato što oni nisu na mjestu onoga koga kritiziraju.

Ova pozicija je, recimo to sasvim jasno, potpuno lišena svakog razumskog sadržaja, ona je, recimo to otvoreno, glupa, ona je pozicija nerealiziranih očajnika koji nešto ili nekoga proglašavaju bezvrijednim, da bi, potom, djelovali s isključivom namjerom da to što su proglasili bezvrijednim postane njihovo ili da zauzmu mjesto onoga koga su proglasili bezvrijednim.

Očajnici se, naime, bore za bezvrijednost, i kada osvoje neku bezvrijednost, osjećaju se posebno i, što je osobito tužno, osjećaju se vrijedno.

Hrvatska politika prepuna je očajnika.

Jedan od njih je premijer Plenković koji neprestano ponavlja da je on nekoga porazio i pobijedio.

Aktualno prijepodne u Hrvatskom saboru, održano ovog tjedna, nudi sasvim drugu sliku čovjeka, čovjeka s tuđim težnjama, čovjeka bez mogućnosti autorefleksije, čovjeka koji je upao u stupicu afirmacije onoga što navodno poriče

On smatra da je Milanović bio bezvrijedan premijer, a da je on pobjednik jer je osvojio njegov posjed bezvrijednosti. Plenković ne shvaća da je došao na, uvjetno rečeno, Milanovićev posjed i da igra ulogu koju je igrao Milanović.

Plenković tu premijersku bezvrijednost toliko čuva, da se neskriveno veseli što nije ostao bez nje, što ju je afirmirao kao vlastitu vrijednost i što ga je premijerska uloga – koju je toliko karikaturalna da ju je bez ikakvih problema obnašao i čovjek koji je natucao hrvatski jezik, a u hrvatskim građanima je vidio građevine – afirmirala kao političara i kao čovjeka.

Mnogi oporbeni političari se, nadalje, neprestano nadmeću s premijerom Plenkovićem, zato što je on na mjestu premijera, a to mjesto, u njihovoj imaginaciji, pripada njima, zato ne nadilaze razinu doskočica i nisu u stanju igrati igru, nego igraju samo bezvrijednu ulogu nametanja vlastite nerealizirane osobnosti.

Oni sebe nude kao političko rješenje i ne shvaćaju da nude političku bezvrijednost, da se bore za političku bezvrijednost i da su u funkciji opstanka političke bezvrijednosti.

Politika se ne iscrpljuje u igranju uloga, to je bezvrijednost, politika je mogućnost stvaranja igre koja će nadilaziti svaku ulogu i koja će svima omogućavati da igraju neku ulogu.

Ako igraju pozitivnu ulogu, bit će nagrađeni, a ako igraju negativnu ulogu, bit će kažnjeni, i to zato što se te uloge igraju u igri koja se naziva demokratska država s vladavinom prava.

Demokracija je igra, pravedna država je igra, politička stranka nije igra nego glumački ansambl koji okuplja one koji igraju neke posebne uloge u funkciji igre koja ih nužno nadilazi.

No naši političari to ne znaju, oni nisu dorasli igri, njih nadilazi uloga koju igraju, zato su, ako netko drugi igra ulogu koja je predmet njihovih nezrelih i nepromišljenih želja, ili ako netko želi igrati ulogu koju oni trenutno igraju, silno nesretni i očajni.

Čovjek bez mogućnosti autorefleksije je očajan čovjek.

Kada takav čovjek igra neku političku ulogu, on nudi politike očaja iza kojih nikada ne stoji neka velika igra, nego je riječ isključivo o sitnom, nesvjesnom mehanizmu poricanja nečega, kako bi se potom djelovalo na način afirmacije onoga što se poriče, a sve zbog najprizemnije želje da se to posjeduje ili osvoji.

Politika nadmetanja sa suparnikom na razini doskočica nikada nije dio velike igre u korist građana. Tome smo svjedočili u Saboru ovaj tjedan, tome svjedočimo u svim tjednima Sabora, tome smo svjedočili u svim vladama.

Zbog toga živimo stvarnost javnog života koji je podložan politikama očaja u kojima se samo smjenjuju očajnici koji su se za neku bezvrijednu ulogu izborili pukim doskočicama.

Hrvatski sabor sam već opisao kao bezvrijedni, poniženi akvarij u kojem plutaju politički neplivači, krajnje nesposobni za stvaranje igre koja će nadilaziti njihovu ulogu. Oni smatraju da se u akvariju odigrava sva igra. Pogrešno.

Akvarij treba spoznati kao akvarij i nadigrati tvorce sustava koji su Sabor pretvorili u akvarij. U ovakvom akvariju i s ovakvom razinom političke svijesti, Plenković će uvijek dominirati.

Konkretno, uzmimo postavljanje zastupničkih pitanja: kada se pitanje postavi na razini nadmetanja, a uglavnom se takva pitanja postavljaju, Plenković odgovara na razini nadmetanja s onim tko je to pitanje postavio, da bi potom oni koji su pitanje Plenkoviću postavili, počeli odgovarati na ono što je on njima rekao.

Dakle, u ovakvom sustavu akvarija, i s ovakvom razinom političke svijesti, bez mogućnosti autorefleksije, afirmira se Plenković jer on određuje pravila bezvrijedne igre.

Pogledajmo samo njegov prigovor da zastupnici čitaju s papira, te odgovor-doskočicu, da je on toliko čitao, ne bi bio samo magistar nego bi postao doktor znanosti.

Ovo može dobro zvučati, ali samo u akvariju. Ovaj odgovor je zapravo afirmirao Plenkovića i približio ga narodu.

On, koji je elitist, prestaje biti elitist i ulogu elitizma preuzima zastupnica koja je čitanjem doktorirala i zbog doktorata je iznad Plenkovića, ali i birača koji čak nisu ni ”samo magistri” kao Plenković.

Elitizmom se ne djeluje u korist građana, nego se odvaja od građana.

Dakle, u bezvrijednom i poniženom akvariju kojeg zovemo Hrvatski sabor, afirmiran je Plenković, i to ne zato što je politički vrijedan, nego zato što je u posjedu nečeg bezvrijednog – premijerske uloge koja nije u funkciji igre demokracije i vladavine prava, a tu bezvrijednu ulogu žele mnogi koji, kao neplivači, plutaju u bezvrijednosti i poniženosti političkog akvarija kojega nazivamo Hrvatski sabor.

Nama treba igra demokracije i vladavine prava, a ne nadmetanja i doskočice političkih očajnika koji nešto proglase bezvrijednim, da bi, potom, tu bezvrijednost afirmirali kao jedinu vrijednost za koju se oni bore. Sve je to tragedija, očaj i glupost.

Plenkovića je trebalo suočiti s njegovom bezvrijednom ulogom i ne postaviti mu niti jedno pitanje. Trebao je šutke, potpuno izolirano gledati i slušati kako njegovi ministri odgovaraju na postavljena pitanja koja se ne postavljaju bezvrijednoj ulozi premijera.

Tako se igra prava igra, a ovako se pluta u bezvrijednom akvariju koji afirmira bezvrijednu ulogu premijera kao jedinu vrijednost.

Tragedija, očaj i glupost.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • HDZ je nastao kao pokret političkih konvertita, i ostao je
  • Kalmeta u ovoj kampanji sada radi sve što ja želim da radi
  • Zadar je danas utvrda nihilističke utopije
  • Svodnicima Domovinskog rata trebaju novi branitelji
  • Laž je da je naša sloboda izvojevana pod ustaškim znakovljem
  • Ja biram demontažu ovakve države, i to ne krijem
  • Manipulatori sa stradalnicima žele bezvrijednu državu
  • Nažalost razorena područja obnovit će se po mjeri siromaštva
  • U Boga don Branka Sbutege lako je vjerovati
  • Glas Koncila provodi religijski teror

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: PRESUMPCIJA UMNOSTI Tagged With: Marko Vučetić, Milanović, očaj, Plenković, Presumpcija umnosti, Sabor, Žižek

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu postupka

    Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu...

    m-bacic
  2. Šeks & drugs

    Šeks & drugs

    viktor-ivancic
  3. Štepinčevo

    Štepinčevo

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.