Volga Švorinić
Mi, psiholozi ne polažemo Hipokratovu zakletvu, ali imamo jasan etički kodeks, da sve što nam povjere klijenti ostaje zauvijek samo među nama. Osim, naravno pojava, koje smo dužni po zakonu prijaviti, kao što su prijetnje, nasilje, incest…
Etički kodeks jednako su obavezni poštivati “aktivni” psiholozi i psiholozi u mirovini, kao što sam ja, ako mi se netko obrati za pomoć.
Također, možemo pisati o slučajevima iz prakse, ali samo uz dozvolu i na način, koji štiti identitet osoba o čijoj intimi je riječ.
Ja sam dobila dozvolu za ovaj tekst, a sročiti ću ga tako da maksimalno sačuvam privatnost osobe koja mi se obratila za pomoć, jer obje smatramo da je od općeg interesa iznijeti to u javnost.
Radi se o traumi koju upravo, proživljava jedna četrnaestogodišnja djevojčica, učenica 7-og razreda osnovne škole, u jednom mjestu Neretvanske doline.
Proteklih dana, na satu razredne zajednice, razrednica je, u učionici, održala “predavanje” djevojčicama, u prisustvu dječaka, njihovih razrednih kolega.
Tema “predavanja” bila je tzv. dress code za djevojčice u njihovoj dobi. Detaljno im je objasnila, koje odjevne predmete smiju nositi, a koje ne, s obzirom na tjelesne promjene karakteristične za njihovu dob.
Nema kratkih hlaćica, dresova, otkrivenih ramena, majica ni odjeće koje ocrtavaju ženske atribute.
Istovremeno, dečki mogu dolaziti u školu i u potkošuljama – “kanotjerama” i kratkim hlaćicama, to nije nikakav problem.
Nakon navođenja propisane odjeće, profesorica, razrednica, koja, usput ne predaje vjeronauk, već neki sasvim “nevezani” predmet, posvetila je djevojčicama, ponavljam u prisustvu dječaka, moralku o samopoštovanju. Koje se stječe i potvrđuje skrivanjem “ženskih” atributa i izrijekom istaknula:
– djevojčice moraju stalno imati na umu šestu Božju zapovijed: Ne sagriješi bludno!
– djevojčice moraju voditi računa o dječacima, da ih svojim odijevanjem i ponašanjem ne uznemiravaju i ne dekoncentriraju
– djevojčice moraju imati obzira prema dječacima, jer dječake njihove dobi “drmaju” hormoni.
Uputila im je još “mudrih” poruka, ali ovo je sukus.
Djevojčica, o kojoj je riječ, od tada trpi noćne more. Majka i cijela obitelj zbog toga su uznemireni. Ali toliko su zastrašeni, da bi izašli s tim u javnost, da su to povjerili samo meni.
Dali su mi dozvolu, da se obratim novinarima i nadležnim institucijama, pod uvjetom da se ne spominju njihova imena.
Krenula sam u to, sve koja sam kontaktirala pristali su uključiti se, ali na žalost, traže kontakt s majkom, da krenu u postupanje.
Majka, za sada nije spremna javno izložiti sebe i svoju djevojčicu. Svjesna mogućih reakcija, kako škole tako i ostatka javnosti, boji se reperkusija.
Ima pravo na izbor, izbor mora biti samo njen i suzdržavam se od svih nagovaranja i sugestija da to učini.
S obzirom da je “moralka” održana pred cijelim razredom, nadam se da su i drugi roditelji informirani o tome, da će možda pročitati ovu prvu moju kolumnu (izvorno je ovo bio status na FB-u) i reagirati. S par riječi, obratiti ću se i njima i svojim kolegama/icama u školama.
Dragi roditelji, vi čija djeca pohađaju osnovne i srednje škole, osobito vi u manjim sredinama, jeste li svjesni čemu su izloženi, kako ih se zastrašuje, kakve im se poruke upućuju?
Jeste li svjesni, da im umjesto poduke o odrastanju i seksualnom sazrijevanju ispiru mozak porukama o bludu, “grešnosti” ženskog tijela i bazičnoj neravnopravnosti između muškaraca i žena?
Da djevojčice u pubertetu zadužuju, da brinu o seksualnom ponašanju njihovih muških vršnjaka?
Jeste li svjesni kako vaše djevojčice unaprijed okrivljuju zbog mogućih seksualnih ekscesa, uvaljuju krivnju i zadužuju za ćudoređe?
A vaši dječaci prikazani kao bića nesvjesna, nagonska, ponižavajuće primitivna, neodgovorna bića?
Hoćete li pognuti glavu, savjetovati svoje djevojčice i dječake da učine to isto, ili ćete ustati i stati u njihovu obranu?
Hoćete li u ime Boga, konačno reći: DOSTA!
Poštovani kolege/ice u školama diljem Hrvatske, znam koliko ste opterećeni, koliko malobrojni, koliko vam manjka podrške na svim razinama, na kakva sve nerazumijevanja nailazite.
Naš posao je težak, sudaramo se brojnim Scilama i Haridbama, ali moramo slijediti svoj poziv i ne odustati.
Udružite se, nastupajte zajedno, naša djeca nas trebaju, mi smo im često zadnja slamka spasa. Imajmo to na umu.
Ne dopustimo, da se krše integritet i prava djece i mladih, koji su im zagarantirani poveljama i UN-a i EU!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Metastaze društva završavaju s oružjem u dječjim rukama
- ”Gute reise!”, ”Bis bald!”, ”Auf Wiedersehen!” A mi?
- Roditelji djecu predaju trovačima njihovih neiskusnih mozgova
- Nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije
- Kujica Đina zaslužuje više nego samo stasom veliki premijer
- Do kada ćemo svojatati BiH?!
- Zvala se Jugoslavija (čitanje na vlastitu odgovornost)
- Zvala se Ružica
- Nije ti ništa, to ti je (samo) psihički
- Ići s rijekom, je li to naš kraj ili nova prilika?
