Prešućeni Jakovina i Lončar: povijesni revizionizam na djelu

Zanimljivo je promatrati povijesni revizionizam na djelu u Hrvatskoj. Ne samo prekrajanje povijesti kojim se 45 godina postojanja Jugoslavije, od 1945. do 1991., prikazuje kao ”crna rupa u svemiru”, već i kako se prešućuje sve ono što bi moglo demantirati reviziju koja je u tijeku, u režiji raznih orvelovskih ”ministarstava istine”.

Mislim ovdje, u prvom redu, na dva događaja koja su privukla pažnju publike, ali koji nisu naišli u glavnostrujaškim medijima na publicitet, baš zbog toga što demantiraju prefabriciranu istinu o ”mraku” u kojem smo navodno živjeli 45 godina.

Riječ je o predstavljanju knjige zagrebačkog profesora Tvrtka Jakovine, zapravo o dva predstavljanja, u Zagrebu i Rijeci, knjige koja nosi naslov ”Budimir Lončar: od Preka do vrha svijeta”.

Prvo predstavljanje održano je u Zagrebu, u hotelu Westin, i to 2. listopada ove godine, u organizaciji izdavača knjige, zagrebačke Frakture, zacijelo jednog od najagilnijih hrvatskih izdavača danas.

Drugo predstavljanje održano je u Rijeci 20. listopada, u suorganizaciji izdavača i Grada Rijeke, u prostorijama Hrvatskog kulturnog doma, u takozvanom ”sušačkom neboderu”.

Glavni hrvatski mediji nisu o tome pisali, s časnim izuzecima tjednika Nacional i Novosti, potom dnevnika Glasa Istre, Novog lista i La Voce del popolo, i nekoliko portala, među kojima je i naš, Autograf.

Zanimljivo je promatrati povijesni revizionizam na djelu u Hrvatskoj. Ne samo prekrajanje povijesti kojim se 45 godina postojanja Jugoslavije, od 1945. do 1991., prikazuje kao ”crna rupa u svemiru”, već i kako se prešućuje sve ono što bi moglo demantirati reviziju koja je u tijeku, u režiji raznih orvelovskih ”ministarstava istine”

Zašto ta šutnja? Upravo zato, jer je u hrvatskoj javnosti stvorena predodžba da sve ono što dolazi iz onog razdoblja trajanja ”socijalističke Jugoslavije” zaslužuje damnatio memoriae – prokletstvo sjećanja, kako su Rimljani izmislili metodu da razdoblje starih vladara, koje aktualni vladari ne žele da se spominju kako se ne bi uspoređivalo s njihovim, osude na zaborav i izbrišu iz sjećanja.

Slično se događa i u Hrvatskoj, već gotovo trideset godina: pokušava se izbrisati recentna povijest iz sjećanja ljudi, iz školskih udžbenika, iz medija. Zapravo, na taj način se briše iz svijesti cijelo jedno razdoblje sa svim njegovim negativnim, ali i pozitivnim aspektima, s događajima koji čine sastavni dio svjetske povijesti.

No to nije samo hrvatski specijalitet. To je, nažalost, sastavni dio svjetskog trenda, započetog nakon pada Berlinskog zida i adventa demokracije, koja se danas, u nekim zemljama, razotkriva kao ”iliberalna demokracija”, kao nacional-demokracija – koja s pojmom liberalne demokracije baš i nema mnogo sličnosti.

Na taj način rehabilitiraju se ona povijesna razdoblja koja prethode takvim stvorenim ”crnim rupama”, a to je razdoblje, u nas, Drugog svjetskog rata i kvislinške tvorevine poznate pod imenom NDH – Nezavisna Država Hrvatska, koja je bila najmanje nezavisna, kao država bila je zločinačka, a nije bila ni hrvatska, jer je bila izdajnička prema svom vlastitom narodu.

No vratimo se ovom aktualnom predmetu prešućivanja, knjizi Tvrtka Jakovine o Budimiru Lončaru. Jakovina je ozbiljni povjesničar, jedan od najozbiljnijih i najrigoroznijih znanstvenika koje Hrvatska na tom području ima.

O tome svjedoče njegova dosadašnja djela, među kojima se ističu knjige ”Socijalizam na američkoj pšenici”, ”Američki komunistički saveznik: Hrvati, Titova Jugoslavija i SAD 1945-1955”, ”Trenuci katarze: prijelomni događaji XX. stoljeća”, za koje je dobio i mnoge nagrade, čak i državne nagrade koje su se, izgleda, dogodile tako da su izbjegle pažnji aktualnih nacionalističkih ždanova.

Takva je, ozbiljna i rigorozna, i ova posljednja knjiga Tvrtka Jakovine o Budimiru Lončaru, posljednjem ministru vanjskih poslova socijalističke Jugoslavije i svjetskom diplomatu.

I zato nije slučajno što su o ovoj knjizi rekli ljudi, koji spadaju u sam vrh svjetske diplomacije, kreatori povijesti dvadesetog stoljeća. Među njima su i Henry Kissinger, isto toliko dugovječni američki diplomat koji kaže da ova knjiga o Lončarevoj ”impresivnoj karijeri i razdoblju promjena u kojima je sudjelovao stiže u pravom trenutku”.

Mihail Gorbačov kaže za Lončara da je on ”jedan od veterana svjetske politike” koji je prošao fascinantni životni put, i koji nas poziva da se vratimo multilateralnom pristupu svjetskoj politici.

Roland Dumas, nekadašnji francuski ministar vanjskih poslova, ističe da se pamte Lončareve intervencije s kraja hladnoratovskog razdoblja, kada je htio izbjeći izbijanje ratnog sukoba, založivši se za očuvanje mira, a legendarni lider Arapske lige Amr Musa ističe Lončara kao jednog od lidera nesvrstanog pokreta, koji je uvelike pridonio miru u svijetu.

Tvrtko Jakovina je petnaest godina radio na toj svojevrsnoj biografiji Budimira Lončara, koja je ujedno i povijest jednog vremena i jedne zemlje, i to njenog najboljeg dijela – vanjske politike koja je težila prevladavanju blokovskih konfrontacija i izgradnji trajnog mira u svijetu.

To se ne može nikako izbrisati iz sjećanja, ma koliko se sada, iz ove perspektive, trude ideolozi ovoga, najnovijeg, hrvatskog režima. Jakovina je u opsežnom djelu od gotovo 800 stranica naveo čak petnaest stranica bogate bibliografije, izvora koji obuhvaćaju arhivske dokumente, knjige, članke, a među njima su najvrjednija i svjedočenja pedesetak ljudi koji su poznavali Lončara i njegov rad.

U ovoj knjizi Tvrtko Jakovina uspješno kombinira svoj nesumnjivi pripovjedački talent s akribijom dostojnom najviših vrhova ne samo hrvatske, već i svjetske historiografije.

Ova knjiga ima tri sloja, tri sastavna elementa: prvi je dio romanizirana pripovijest o Lončaru, koji je krenuo s otoka Ugljana u svijet i došao do vrhova svjetske diplomacije, drugi sloj je diplomatska povijest jedne zemlje, a treći dio je povijest svijeta viđena kroz prizmu jedne ličnosti, i to nije samo pripovijest o jednom čovjeku, već o jednoj zemlji i jednom svijetu kojeg više nema.

U hrvatskoj javnosti stvorena je predodžba da sve ono što dolazi iz onog razdoblja trajanja ”socijalističke Jugoslavije” zaslužuje damnatio memoriae – prokletstvo sjećanja, kako su Rimljani izmislili metodu da razdoblje starih vladara, koje aktualni vladari ne žele da se spominju da se ne bi uspoređivalo s njihovim, osude na zaborav i izbrišu iz sjećanja

U njoj je iznesena i pripovijest o jednoj zemlji, napisana lege artis, po svim najvišim kriterijima struke, a vanjskopolitički aspekt postojanja Jugoslavije iznesen je objektivno, kritički i izvan svake apologetske primisli.

Ali, govoriti objektivno o tom razdoblju, znači sagledati sine ira et studio, sve negativne, ali i pozitivne manifestacije te države, koja je na svjetskoj šahovnici igrala jednu od glavnih uloga.

Najžalosnije u svemu to je što Tvrtko Jakovina nije mogao doći do transkripata razgovora Budimira Lončara s Franjom Tuđmanom. Unatoč tomu što je Hrvatska deklarativno demokratska zemlja, baš su mu ti arhivi – ostali zatvoreni!

No sve je to protumačeno epizodom, kada Hrvoje Šarinić, Tuđmanov factotum, hoće podmititi i vrbuje Lončara da radi u interesu Hrvatske, nudeći mu milijunske svote!

Sve je to, nažalost, dio beščašća jednog razdoblja hrvatske povijesti, u kojemu je stanovništvo stradalo zbog rata, dok su vrhovi države baratali crnim fondovima o kojima borci na frontu, branitelji Domovinskog rata, nisu mogli ni sanjati, i koji nam zorno objašnjavaju korupciju u kojoj je danas ogrezla postjugoslavenska Hrvatska.

Zato, valjda, i prešućivanje ovih događaja, i ove knjige. Metode znanstvenog istraživanja kojima se poslužio Jakovina, rigorozne znanstvene metode i objektivnost kao sakrosanktno načelo slobode znanstvenog istraživanja, odlike su ovoga djela.

Njemu i njegovim kolegama – Hrvoju Klasiću, Draganu Markovini, Damiru Agičiću, Ivi Goldsteinu i drugim njihovim kolegama koji se hrabro odupiru revizionističkoj agresiji ne samo u povijesti već i šire, dugujemo zahvalnost na njihovom osobnom i znanstvenom integritetu.

Oni i njihova djela se mogu prešućivati u svakodnevnoj komunikaciji, ali njihov opus ostaje, zapisan u djelima koji će preživjeti i ovu generaciju hrvatskih vlastodržaca.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kako bi hrvatski europarlamentarci glasali protiv neofašizma
• Lice i naličje hrvatske korupcije
• Hrvatska je zbog migranata već na zlu glasu u svijetu
• Angeli Merkel počasni doktorat?!
• Je li atentat na Maju Danon antisrpski ili antižidovski čin?
• Milanovićevo nerazumijevanje Europe
• Rijeka pod baražnom vatrom nacionalista
• Popis stanovništva i višestruki nacionalni identiteti
• Neka Plenković prijeđe na djela: valja zabraniti ustaški ZDS
• Slučaj ministra Marića: ne postoji besplatni provod na jahti

» Svi tekstovi ovog autora