Na kraju je Prinzregententheater proključao od oduševljenja, i to nisu bili samo Hrvati koji su slavili svoju nacionalnu operu “Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca u vatrenoj, iznimno živahnoj i veličanstveno pjevanoj i sviranoj koncertnoj izvedbi Orkestra Minhenskog radija i Zbora Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Ivana Repušića.
Tako glasi prva rečenica kritike koju je Klaus Kalchschhmid ispjevao u Süddeutsche Zeitungu dan nakon koncerta održanog 19. svibnja na glasovitoj minhenskoj pozornici. Osim dviju kolegica s HRT-a, koje su tamo optutovale s pjevačkim ansamblom svoje kuće, u Münchenu nije bilo drugih glazbenih kritičara iz Hrvatske da bi vas obavijestili o ovom velikom trijumfu hrvatske kulture u bavarskoj prijestolnici.
Ali, neću vam sad dodijavati kuknjavom o žalosnom tretmanu kulture u hrvatskim medijima. Pametnije je svako slovo iskoristiti da bismo zajedno proslavili važan i velik kulturni događaj bez presedana otkako postoji ova samostalna, na svoju nacionalnu kulturu i identitet navodno silno ponosna hrvatska država.
Nakon trijumfa s Gotovcem, maestro Repušić u Münchenu sprema novu senzaciju (…) u objektivnost mojih ocjena ili bilo koga od mojih hrvatskih kolegica i kolega mogli biste posumnjati, pa je utoliko bolje prenijeti oduševljenje uglednog i strogog njemačkog kritičara sa stranica najvećih i najvažnijih novina velikog međunarodnog ugleda i vjerodostojnosti koje izlaze u Münchenu
Uostalom, u objektivnost mojih ocjena ili bilo koga od mojih hrvatskih kolegica i kolega mogli biste posumnjati, pa je utoliko bolje prenijeti oduševljenje uglednog i strogog njemačkog kritičara sa stranica najvećih i najvažnijih novina velikog međunarodnog ugleda i vjerodostojnosti koje izlaze u Münchenu.
Gospodin Kalchschhmid je uz imena svakog od hrvatskih solista u glavnim ulogama ove koncertne izvedbe dodao laskave pridjeve, počevši od “blistavog tenora“ Tomislava Mužeka koji je nakon svih svojih dosadašnjih uspjeha na inozemnih i domaćim pozornicama prvi put zapjevao glavnu ulogu u jednoj operi hrvatskog skladatelja. Mića, glavni lik “Ere“, uloga je samo za velike i srčane pjevače i nakon ovog po svemu sudeći uspješnog debija nadamo se da ćemo Mužeka vidjeti i u scenkoj izvedbi na nekoj od hrvatskih pozornica, a ponajprije u njegovoj matičnoj kući, Operi zagrebačkog HNK.
Pohvaljeni su redom i sopranistica Valentina Fijačko Kobić u ulozi Đule, mezzosopranistica Jelena Kordić kao Doma te bas Ivica Čikeš kao gazda Marko. S obzirom da smo ga već vidjeli i čuli kod kuće u važnoj epizodnoj ulozi mlinara Sime, možemo biti sigurni da je uspjehu izvedbe doprinos dao i bariton Ljubomir Puškarić.
U kritici je navedeno da je opera “Ero s onoga svijeta“ samo u Zagrebu doživjela već preko 700 izvedbi od svoje praizvedbe 1935. godine, a da je u Münchenu izvedena posljednji put 1942. godine, tada na njemačkom jeziku. Mi podsjećamo da je posljednje svoje scensko uprizorenje u zapadnoj Europi Gotovčeva opera imala svojedobno imala u bečkoj Volksoperi, također s hrvatskim solistima i pod ravnanjem našeg dirigentskog velikana Berislava Klobučara.
Što se same Gotovčeve partiture i Begovićeva libreta tiče, njemački kritičar je napisao da opera ponekad zvuči poput Puccinija, a ponekad poput Léhara. Uz pohvalu zanosnom završnom kolu koj je, kako doznajemo, nakon što je sva publika na kraju skočila na noge, moralo biti ponovljeno kao dodatak.
Gostujući po povratku u Hrvatsku u HRT-ovim kasnovečernjim Vijestima iz kulture, Tomislav Mužek je rekao kako još nikada u svojoj dugoj karijeri nije doživio takvo oduševljenje publike i ovacije kao te večeri u Münchenu, dodavši kako su se Nijemci sretnih lica prateći operu na hrvatskom uz pomoć prijevoda na njemčki, dobro zabavljali i često grohotom smijali, što je i cilj komične opere poput “Ere“, dok se Hrvate na kraju u publici najbolje moglo prepoznati po maramicama kojima su brisali suze.
U kritici je navedeno da je opera “Ero s onoga svijeta“ samo u Zagrebu doživjela već preko 700 izvedbi od svoje praizvedbe 1935. godine, a da je u Münchenu izvedena posljednji put 1942. godine, tada na njemačkom jeziku. Mi podsjećamo da je posljednje svoje scensko uprizorenje u zapadnoj Europi Gotovčeva opera imala svojedobno imala u bečkoj Volksoperi, također s hrvatskim solistima i pod ravnanjem našeg dirigentskog velikana Berislava Klobučara
Poznat nam je taj osjećaj i to ganuće kad mi mali nekim djelom naše kulture i našeg naroda barem na trenutak dobijemo zasluženu pažnju na velikoj svjetskoj pozornici. Osobito kada, kao u ovom slučaju, dužnu pažnju takvom sjajnom djelu kao što je “Ero“ posveti jedan sjajan inozemni ansambl kakav je Orkestar Minhenskog radija kojem je Ivan Repušić šef-dirigent.
Upravo nam je Repušić nedavno priuštio takav doživljaj u Zagrebu kada je na kraju koncerta u Lisinskom sa svojim njemačkim orkestrom i s vrhunskim Zborom Bavarskog radija izveo Gotovčevu i Gundulićevu “Himnu slobode“, ponovivši je i u Münchenu, u istom ovom popularnom nedjeljnom koncertnom ciklusu.
Uz to, ova minhenska koncertna izvedba “Ere“ bila je u Süddeutsche Zeitungu najavljena velikim člankom o samoj operi i Jakovu Gotovcu pod naslovom “Ljubavni pozdrav iz Dalmacije“ i izvrsnoj jednosatnoj emisiji u programu radijske postaje BR Klassik, koja je koncert i prenosila.
A za sljedeću sezonu maestro Repušić priprema predstavljanje još jednog remek-djela hrvatske glazbene kulture koje će biti još senzacionalnije jer će, uz Orkestar Minhenskog radija, Hrvatski glagoljaški rekvijem Igora Kuljerića pjevati već spomenuti Zbor Bavarskog radija.
Osim izvedbe u minhenskoj novoj i modernoj crkvi Srca Isusovog (Herz-Jesu-Kirche), s tim će programom na našu veliku radost Repušić ponovo gostovati i u Zagrebu u ciklusu Lisinski subotom.
Povrh svega, a zahvaljujući čudesnom i neumornom zalaganju vlasnika njemačke diskografske kuće CPO Burkharda Schmilguna za predstavljanje glazbenih rariteta svjetskoj publici, u Münchena je napokon napravljena i nova snimka “Ere“ koja će biti objavljena na CD-u. Najmanje čime se naša država može odužiti maestru Repušiću jest da mu smjesta izradi i uruči hrvatsku diplomatsku putovnicu.
Povrh svega, a zahvaljujući čudesnom i neumornom zalaganju vlasnika njemačke diskografske kuće CPO Burkharda Schmilguna za predstavljanje glazbenih rariteta svjetskoj publici, u Münchena je napokon napravljena i nova snimka “Ere“ koja će biti objavljena na CD-u. Najmanje čime se naša država može odužiti maestru Repušiću jest da mu smjesta izradi i uruči hrvatsku diplomatsku putovnicu
Hrvatski konzul u Münchenu Vladimir Duvnjak bio je silno angažiran oko ovog projekta, između ostalog i u ulozi ponosnog i presretnog domaćina domjenka nakon koncerta.
Nažalost, oni koji su se oglušili na sve njegove pozive da te za hrvatsku kulturu tako važne večeri budu u Münchenu, bili su hrvatski političari.
No, to je samo potvrda da naš identitet i ponos ne gradi politika nego djela poput “Ere“ i umjetnici poput maestra Repušića.
Uostalom, “Ero“ je vitalan i još uvijek itekako živ, za razliku od tri države koje je već nadživio, pa nema razloga ne vjerovati i nadati se da će preživjeti i ovu koja je, kao i sve što izgradi politika, prolazna.
U svakom slučaju prolaznija i krhkija od velikih umjetničkih djela.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Torcida provodi ono što desnica potiče: domoljubno nasilje
- S Beethovenom se i danas borimo za Europu
- Neka se država ugleda u riječku i zagrebačku operu
- Lažu li oni koji kažu da je svaki zločin zločin?
- Većina govornika nad grobovima kosture ponovo šalje u rat
- Lako vam je s nesretnicom u Obrovcu, hajde rešetajte Brkića
- Bez Žige Hirschlera naša kultura je nepotpuna
- Bonhoefferova pouka: glupost je veći neprijatelj dobra nego zlo
- Koliko postrojenih ustaša našu državu čini fašističkom?
- Pogrešno je nacionalizirati križni put
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.