autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Priču o Golom otoku još nismo zaključili kao ni onu o Jasenovcu

Autor: Branimir Pofuk / 20.02.2019. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaBila je to jedna od prvih objavljenih knjiga o Golom otoku. Štoviše, Wikipedija na srpskom tvrdi i “prva knjiga memoarske proze koja je, u tadašnjoj Jugoslaviji, progovorila o zverstvima na kamenom ostrvu” kojom je “na svojevrstan način otvorena posleratna komunistička tabu tema – Goli otok”.

U svakom slučaju, “Udri bandu” Miroslava Popovića bila je prva knjiga o toj temi koja je meni igrom slučaja došla u ruke u ljeto 1989., godinu dana nakon što ju je u Beogradu objavio Zavod za izdavačku delatnost Filip Višnjić.

Potaknut čitanjem “Povijesti Golog otoka” i razgovorom s Martinom Previšićem, autorom te velike, važne i prve historiografske studije o komunističko-udbaškom logoru za informbiroovce od 1949. do 1956., poželio sam ponovo pročitati knjigu Miroslava Popovića.

Pored dva-tri primjerka u katalogu zagrebačkih knjižnica, imao sam sreću pronašavši jedan u antikvarijatu, a u knjižnicama sam radi ponovnog čitanja posudio ostatak malog Popovićevog objavljenog opusa: roman “Sudbine” i zbirku priča “Tvrdo nebo”.

Daska s četiri drške zvala se tragač i na njoj se nosio kamen. Gonjeni je bio naprijed, gdje su drške bile kraće, pa ga je zapadao veći dio tereta. Kamen se nosio trkom, goniči su se mijenjali, a za gonjenog čitav dan nije bilo predaha. A biti gonič bila je privilegija koja se zasluživala nemilosrdnošću prema gonjenom

Miroslav Popović rođen je 1926. u Zemunu. S 22 godine uhapšen je kao informbiroovac. U sljedećih sedam godina prošao je ne samo Goli otok, nego i Sveti Grgur, Ugljan, Staru Gradišku i Bileću.

Dugotrajnost njegove kazne znači da je bio čovjek u kojem je teško slomiti i zgaziti čovjeka. Dobro sam još od prvog čitanja njegove nevelike, ali silno snažne i važne knjige “Udri bandu” upamtio poglavlje pod naslovom “Gonjenje” i osnovni primitivni alat torture.

Daska s četiri drške zvala se tragač i na njoj se nosio kamen. Gonjeni je bio naprijed, gdje su drške bile kraće, pa ga je zapadao veći dio tereta. Kamen se nosio trkom, goniči su se mijenjali, a za gonjenog čitav dan nije bilo predaha. A biti gonič bila je privilegija koja se zasluživala nemilosrdnošću prema gonjenom.

Tu je svačija čovječnost bila na ispitu.

O sačuvanom čovještvu Miroslava Popovića najbolje svjedoči njegov roman “Sudbine”, koji je dao u tisak nakon dugog nagovaranja priređivača, pisca i također golootočanina Dragoslava Mihailovića. Knjiga objavljena 1984. u izdanju Nolita dobila je i godišnju nagradu tog izdavača.

Miroslav Popović, po izlasku s robije, završio je studij književnosti i radio neko vrijeme kao gimnazijski profesor. Pisao je za sebe, sve dok objavom “Sudbina” nije i službeno postao književnikom i dobivši priznanja u kojima nije dugo uživao. Umro je 1985. godine, ostavivši Mihailoviću svoje rukopise.

U predgovoru knjige “Udri bandu” Mihailović sjajno rekapitulira i vrednuje Popovićev opus, a o njegovom jedinom romanu kaže upravo ono po čemu ga i ja pamtim: “Malo je u književnosti knjiga u kojima živi toliko dobrih ljudi kao u Popovićevim Sudbinama”.

Također, Mihailović ne pretjeruje kada o Popoviću govori kao jednom od najvećih pripovjedača jugoslavenske književnosti, o njegovom majstorskom vaganju, mjerenju, mirisanju, osluškivanju i upotrebi riječi.

Zaključujem također riječima Dragoslava Mihailovića: “Zato knjiga ‘Udri bandu’ predstavlja i Miroslavljevo objavljivanje mogućnosti nekakvog ljudskog spasa. Ta mogućnost je, svakako, ograničenog dometa i pruža umerenu nadu, ali je bar isto toliko u skladu sa čovekom koliko i zločin”

Tko god posegne za “Sudbinama”, a isto tako i “Tvrdim nebom”, bit će bogato nagrađen vrhunskim i nadasve oplemenjujućim čitateljskim iskustvom.

“Udri bandu” je, uz to, potresno i pouzdano svjedočanstvo.

Osim što potvrđuju njegov spisateljski dar, o tome govori i nekoliko redaka već iz samog uvoda u kojima je Popović vlastitim instinktom došao do brojke koja je prilično blizu onoj koju je, nakon pomnog istraživanja, u “Povijesti Golog otoka” donio Previšić.

Ujedno te rečenice potvrđuju njegov silan spisateljski dar: “Među nama, represiranima, govorilo se također različito o broju ljudi provučenih kroz zatvore. Pretpostavke su se kretale od dvadeset-trideset hiljada do stotinjak hiljada ljudi… Mislim da je kroz zatvore i dva logora prošlo ne više od dvadesetak hiljada ljudi. To je bilo i dovoljno. Oni iza njih videli su provaliju i u punom trku zarili su pete u zemlju, kočeći. Da ne dospeju i sami u nju.”

U misli dolazi naslov “1941. Godina koja se vraća” Slavka Goldsteina kada malo dalje, misleći na nove generacije, Popović piše: “Oni, naravno, ne slute da 1948. uopšte nije prošla. Da se kalendar zaustavio na njoj. Da su ovo sve samo godišnja doba te iste, nesmenjive godine. Proleće, leto, jesen i zima. Podložni večnoj reprizi.”

Nabrajajući Jasenovac, Treblinku, Auschwitz, Kolimu i Goli otok, Mihailović 1988. piše kako oni koji su sve to preživjeli na žalost znaju da se sve to može, i vjerojatno hoće, još mnogo puta ponoviti.

“Optimistička mogućnost ukidanja ovakvih ‘ustanova’ njima mora izgledati smešno, i izgleda im smešno. Takvi su na svojoj ožiljnoj koži osetili da su ljudska nadanja u razum u psihotičnim časovima ljudske zajednice ništavne snage i ne žele niko da ih zavarava niti sami ikog da oblaguju”, piše Mihailović.

Mi ovdje prebrzo smo sve to dočekali. Koji je onda smisao pisanja i čitanja takvih knjiga?

Potaknut Previšićevom studijom “Povijest Golog otoka” vratio sam se opusu Miroslava Popovića (…) Bila je to jedna od prvih objavljenih knjiga o Golom otoku. Štoviše, Wikipedija na srpskom tvrdi i “prva knjiga memoarske proze koja je, u tadašnjoj Jugoslaviji, progovorila o zverstvima na kamenom ostrvu” kojom je “na svojevrstan način otvorena posleratna komunistička tabu tema – Goli otok”

U onome što, prema Mihailovićevim rječima, znaju oni koji su logore ne samo preživjeli, nego ih i u sebi pobijedili, a to je da “u ljudima tu njihovu krvoločnu, demonijačnu stranu treba obeshrabrivati, objavljujući istinu, i punu istinu, o najstrašnijim trenucima ljudske istorije. Ako već neka gnusoba u ljudskoj zajednici, zbog nakazne prirode čovekove, mora da se ponavlja – znaju Solženjicin, Šalamov, Popović – neka se, bar, ne ponavlja kao potpuno ista i neka se ne ponavlja toliko često.

Neka njihovi sumanuti naredbodavci i sadistički izvođači imaju makar tu nevlju da ih svaki put moraju iznova izmišljati i na drugi način skrivati. I neka, poput ovih golootočkih, loše spavaju od straha da će se jednog dana, s punim imenima i prezimenima, sve do tančina saznati, a njihovi se sinovi i unuci pitati koga su imali za pretke.”

Nada je slabašna, ali utoliko je više treba njegovati.

Zaključujem također riječima Dragoslava Mihailovića: “Zato knjiga ‘Udri bandu’ predstavlja i Miroslavljevo objavljivanje mogućnosti nekakvog ljudskog spasa. Ta mogućnost je, svakako, ograničenog dometa i pruža umerenu nadu, ali je bar isto toliko u skladu sa čovekom koliko i zločin.”

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Auschwitz, Branimir Pofuk, Filip Višnjić, Goli Otok, Jasenovac, Kontrapunkt, Miroslav Popović, Previšić, Sveti Grgur, Ugljan

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT