Prijebračno savjetovanje je učinkovito poput magnetića za kralježnicu

Da budem iskren, barem jedan dio mene s radošću je primio neslužbene najave da bi novi obiteljski zakon u sebi mogao sadržati i obvezu parova da prije vjenčanja prođu prijebračno savjetovanje.

Učinilo mi se to kao lijepa prilika za lagano proširenje svog zakržljalog biznisa i – pošteno govoreći – za koju dodatnu kintu. Jer imam i teorijskog i praktičnog znanja u dijeljenju savjeta budućim bračnim parovima, radio sam to godinama, a i prirodni sam talent za soljenje pameti.

Iako sam to činio u vrijeme dok sam imao potpuno drugačiji svjetonazor od ovog kojeg imam sada, ipak su iza mene stajale godine (sad već i desetljeća) osobnog iskustva u braku i gomila što praktičnih spoznaja, što pročitanih knjiga.

Mogao bih, što se mene tiče, iz ovih stopa otvoriti ured za prijebračno, bračno i poslijebračno savjetovanje kad me u svemu tome ne bi priječila jedna jedina, ali nezgodna činjenica – sav taj proces prenošenja mudrosti nema niti najmanjeg učinka na sudbinu budućeg braka.

Mogao bih, što se mene tiče, iz ovih stopa otvoriti ured za prijebračno, bračno i poslijebračno savjetovanje kad me u svemu tome ne bi priječila jedna jedina, ali nezgodna činjenica – sav taj proces prenošenja mudrosti nema niti najmanjeg učinka na sudbinu budućeg braka

Oni bračni parovi koje sam savjetovao i čiji su brakovi opstali do danas to uopće ne duguju bilo čemu što sam im ja rekao. Niti sam imalo kriv za ikakav brak koji se raspao nakon što su ljudi uz moje savjete uplovili u nesigurne bračne vode.

Kad bih krenuo s takvim konzultantskim biznisom, osjećao bih se pomalo kao astrolog ili općenito kao neki prodavatelj beskorisne robe poput onih magnetića što liječe bolove u kralježnici.

No, eto, takva ideja sa savjetovanjem trenutačno se vrti u glavi bivše časne sestre koja se prije par mjeseci udala u 52-oj godini života i sad zna toliko toga o braku da je spremna to znanje podijeliti svim bračnim parovima.

Još kad joj se bude pridružila vojska svećenika koji o braku znaju samo iz katekizma (a što mislite, za koga se namješta biznis?) – novi će bračni parovi dobiti takvu gomilu savjeta da me ne bi čudilo ako nijedan od njih ne dobaci ni do prve obljetnice braka.

Svejedno, novi obiteljski zakon kani naglasiti razliku između bračne i izvanbračne zajednice i ja jedini povod takvoj distinkciji vidim u činjenici što parovi u izvanbračnoj zajednici ostaju lišeni prednosti da prime genijalne savjete od lumena poput mene ili – kako to lijepo zvuči – ministrice Bernardice.

Tektonske promjene braka i konzervativna Crkva

Glavni problem u cijeloj priči je taj da Crkva uopće ne razumije što se dogodilo u onom periodu od nekih stotinjak godina između vjenčavanja mog djeda i vjenčavanja moje kćeri.

Novi obiteljski zakon kani naglasiti razliku između bračne i izvanbračne zajednice i ja jedini povod takvoj distinkciji vidim u činjenici što parovi u izvanbračnoj zajednici ostaju lišeni prednosti da prime genijalne savjete od lumena poput mene ili – kako to lijepo zvuči – ministrice Bernardice

Mog su djeda oženili sa 16, uvalili mu djevojku koju je on znao samo iz viđenja i, čude se svi neupućeni, taj je brak trajao doživotno – točnije, 68 godina. Ali djed je živio u društvu (i to seoskom) gdje su bile strogo definirane uloge po uzrastu i spolu, moja baka je sav svoj život provela kao domaćica, bez osobnih primanja i bez ikakve mogućnosti da se razvede, pa je njihov brak lagano preživio i raspad Otomanskog imperija, i propast Kraljevine Jugoslavije i dva svjetska rata.

Trebam li pritom spomenuti činjenicu da moji baka i djed nisu prošli nikakvo prijebračno savjetovanje i da je moj djed sveo sve komunikacijske vještine na eliptične rečenice i govor tijela?

No, već u vrijeme kad su se moji roditelji vjenčavali – stvari su izgledale sasvim drugačije. I moja je mama bila zaposlena, čak zarađivala nešto više (i trošila puno manje) od mog oca. Žene su postale ravnopravni članovi društva, ekonomski neovisne, obrazovane za razna područja i više ih nikakva sila – osim zaljubljenosti – nije mogla držati u nekom braku protiv njihove volje.

Bilo je to svega pedesetak godina nakon djedovog vjenčanja, svijet je izgledao potpuno drugačije, bez čvrsto uspostavljenih hijerarhija i takav je i dan-danas.

Crkva i općenito kršćanstvo to nikada nije shvatilo, pa su uvijek nalazili razloge povećanog broja rastava brakova u potpuno nebitnim pojavama, kao što su rock’n’roll s idejom slobodne ljubavi, nemoralni sadržaji na televiziji, smanjen interes naroda za odlazak u crkvu, homoseksualci (nedavno smo na referendumu čak i branili brak od homoseksualne aveti), a sada se konačno netko dosjetio jadu i našao razlog broj 1 problemu suvremenog braka – nedostatak prijebračnog savjetovanja.

Onih nekoliko susreta gdje savjetnici (koji mogu biti i sasvim pametni ljudi) razgovaraju s parovima, objašnjavaju im neke stvari na području komuniciranja, seksualnosti, međusobnih odnosa, itd. trebali bi, u viziji nekih ljudi, okrenuti kotač povijesti i omogućiti da svi brakovi doguraju do kraja dugog života partnera, baš kao moji djed i baka.

Crkva i općenito kršćanstvo to nikada nije shvatilo, pa su uvijek nalazili razloge povećanog broja rastava brakova u potpuno nebitnim pojavama, kao što su rock’n’roll s idejom slobodne ljubavi, nemoralni sadržaji na televiziji, smanjen interes naroda za odlazak u crkvu, homoseksualci (nedavno smo na referendumu čak i branili brak od homoseksualne aveti), a sada se konačno netko dosjetio jadu i našao razlog broj 1 problemu suvremenog braka – nedostatak prijebračnog savjetovanja

Ne želim više trošiti nijedne riječi na objašnjavanje koliko je to plitko i priglupo, a bit će zanimljivo vidjeti koliko će proračunskih sredstava otići na razne savjetnike, konzultante, astrologe i velečasne koji će već znati naplatiti svoj trud u spašavanju nelijepe slike brakova u Lijepoj našoj.

Naravno, pritom će dobro iskoristiti priliku da ih nitko neće kriviti za to što se ama baš ništa neće promijeniti u bračnim odnosima, što će neki ostajati u braku, a neki se razvoditi upravo kao da nikada nisu ni prošli savjetovanje.

A sredstva će se vjerojatno namaknuti gašenjem neovisnih portala i uskraćivanjem novca vlastima nepoćudnim udrugama (i povećanjem poreza, ako još niste shvatili suštinu hrvatske ekonomije).

Kako da Crkva spasi stvar

Prije no što i ja padnem u kušnju ipak otvoriti neki konzultantski ured (zvao bi se ExPastor), želim dati nekoliko savjeta Crkvi kako da riješi svu bračnu problematiku koja joj zadaje tolike glavobolje:raseliti barem 80% puka na selo.

1.Ukinuti obavezno obrazovanje ili ga svesti na maksimum četiri godine. I to da se uglavnom uče vjeronauk i poljodjelski radovi.
2.Ugasiti sve industrijske grane i djelatnosti u kojima žene mogu raditi i zaraditi.
3.Ukinuti sve strojeve i naprave kojima se i žene mogu koristiti. Drugim riječima, u obzir dolaze samo teški fizički poslovi, tucanje kamena, rudarenje i goloruki obračuni s medvjedima.
4.Nametnuti zabranu rastave brakova na državnoj razini. Tko se razvede – protjerati ga iz države.
5.Uvesti kazne za prijebračne odnose i preljub.
6.Hrvatsku sasvim izolirati kako građani ne bi ni shvatili da izvan granica naše zemlje postoji moderno društvo.

Ne znam trebam li na kraju popisa ovih mjera naznačiti da se radi o mom već kroničnom nedostatku smisla za humor ili da u glave tvoraca budućeg obiteljskog zakona stavim ovu opasnu bubicu, pa što bude – bude.

Savjet za buduće supružnike

Da budem jasan, moji osobni nazori o braku prilično su konzervativni i mene ne raduju statistike o sve rjeđim vjenčanjima i sve češćim razvodima.

Da biste imali dobar brak, i vi i osoba s kojom se vjenčavate trebate biti normalni, savršeno ništa drugo vam tu nije potrebno. A nedostatak ove osobine je potpuno dovoljan da vam se brak raspadne u komadiće

Ipak, ne mogu nasuprot svojoj naravi i dugogodišnjoj profesionalnoj deformaciji, pa ću popustiti napasti da udijelim jedan savjet svima koji se planiraju vjenčati. To je, ustvari, i jedini savjet koji uopće mogu dati – što me dodatno onemogućava da krenem u konzultantski biznis (jer tko će mene plaćati za samo jedan savjet?).

Da biste imali dobar brak, i vi i osoba s kojom se vjenčavate trebate biti normalni, savršeno ništa drugo vam tu nije potrebno.

A nedostatak ove osobine je potpuno dovoljan da vam se brak raspadne u komadiće.

Ako ne znate što znači riječ ”normalan” – pitajte pametne ljude i ne stupajte u bilo kakve odnose – bračne ili izvanbračne – dok joj ne naučite značenja.

Samo se nemojte obraćati za savjet ovoj ekipi napuhanih neznalica koja smišlja novi obiteljski zakon. Više je koristi od onih ultralaganih i vrlo povoljnih magnetića za trajno uklanjanje problema s vašom kralježnicom.

PS: Nisam vas uvjerio da su prijebračna savjetovanja nepotrebno bacanje novca? Onda ću vam rado dostaviti broj svog žiro računa, pa možemo dogovoriti koliko god hoćete termina za moje konzultantske usluge.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
• Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
• Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
• Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
• Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
• Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

» Svi tekstovi ovog autora