Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog

Alen Kristić, ”Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog’’, Synopsis, Sarajevo–Zagreb, 2015.

Gotovo je cijelo desetljeće, prvo desetljeće dvadeset i prvoga stoljeća, mladi teolog Alen Kristić ispisivao rubriku ”Upoznajmo druge“ u tada iznimno prestižnoj sarajevskoj mjesečnoj reviji ”Svjetlo riječi“.

Već i naslov rubrike, a osobito raznoliko i intrigantno tematizirana područja obećavala su zanimljive intelektualne pustolovine koje su, evo, sad kad više nema ni onog ”Svjetla riječi“, ni otvorenosti za drugost kakvu je taj list nekoć imao, postala knjiga Prognani u zaborav s podnaslovom Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog (Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2016., str. 682).

U 78 priloga u deset godina (2001.-2010.) Kristić se bavio raznim oblicima religijskog življenja: od zoroastrizma, hinduizma, preko raznih denominacija kršćanskog ili islamskog religijskog svijeta, do suvremenih religijskih fenomena tipa new agea ili scijentologije.

Tolika imena, manje poznati likovi (mi smo ovdje pobrojali tek one najmarkantnije), najednom u Kristićevim tekstovima isplivavaju pred nas kao neka vrsta alternativne povijesti, alternativne religioznosti, autentične vjere, sjajnih socijalnih pokreta, ideja koje jednako žive i jednako su aktualni

Bavio se manjinskim i marginalnim, onim što su nevidljivi ili jedva vidljivi na rubovima velikih društvenh tokova: Romima ili Eskimima, Bušmanima ili Laponcima; ljudima koji su osobnom gestom činili povijesne mijene: od svetog Franje do Martina Luthera Kinga, od Ghandija i Hammarskjolda do Romera ili Abdul Ghaffar Kahna; o fenomenima Isusa u islamskoj mistici, ili Mariji u islamu, življenju mirotvorne ideje kroz povijest i u različitim religijskim denominacijama.

O onome što bi se moglo nazvati alternativno kršćanstvo kroz povijest, a što ustvari jest jedino pravo i autentično kršćanstvo, kakvo danas npr. zagovara i živi papa Franjo, pogotovu u odnosu na ono u suvremenom svijetu ideološki etablirano, a tako udaljeno od svoga osnivača, od autentičnosti ideje.

O hrabrim i neobičnim filozofima i teolozima, koji su svoju vjeru živjeli angažirano, ozbiljno i odgovorno, i ostali u povijesti kao svjetionici misli i djela: Simone Weil i Camara ili Bonhoefer i Shirin Ebadi, o socijalnoj dimenziji velikih religija i onima koji su je živjeli nasuprot ideologiziranom življenju religije i njezina podaništva ideologijskome.

Tako odčitavanje povijesti, mladom je teologu poslužilo da svima nama otkrije doista sav pozitivni potencijal religija na koji se namjero kroz povijest zaboravlja, jer bi on obvezivao na izvorne vrijednosti religijskog, one od kojih su se svi tako silno udaljili, a o čemu nam i sva povijest i suvremeni svijest tako krvavo svjedoče.

Upoznavanjem tih ljudi, tih ideja, fenomena o kojima se jedva što ozbiljnije zna, postaje jasno zašto su oni gurnuti na marginu, a u prvom su planu moćnici svijeta, oni koji imaju svu moć i vlast i tako je krvavo demonstriraju.

Tolika imena, manje poznati likovi (mi smo ovdje pobrojali tek one najmarkantnije), najednom u Kristićevim tekstovima isplivavaju pred nas kao neka vrsta alternativne povijesti, alternativne religioznosti, autentične vjere, sjajnih socijalnih pokreta, ideja koje jednako žive i jednako su aktualni.

Govorimo, nažalost, alteranitvni, a svi bi oni trebali biti magistralni, jer su se kao takvi u svojoj autentičnosti i pojavili na pozornici svijeta, kao takvi snažno utjecali na povijest čovjekove misli, povijest ideja.

Ova knjiga bi bila praznik duha i u zemljama bogatije i disperziranije izdavačke djelatnosti, a kamoli u nas. Okupljeni tekstovi na jednom mjestu najednom počinju više obvezivati nego su u deset godina izlaženja, makar i redovitog, u časopisu, kad su plutali svijetom formirajući jedan disperzivni arhipelag

Knjiga kakva nam je trebala i kakvu dobivamo, ne samo za jednokratno čitanje nego kao posve ozbiljnu čitanku o historiji religija, u religiologiji ili sociologiji religije, a čega na našem intelektualnom nebu naprosto nema, ozbiljno nedostaje.

Ova knjiga bi bila praznik duha i u zemljama bogatije i disperziranije izdavačke djelatnosti, a kamoli u nas.

Okupljeni tekstovi na jednom mjestu najednom počinju više obvezivati nego su u deset godina izlaženja, makar i redovitog, u časopisu, kad su plutali svijetom formirajući jedan disperzivni arhipelag.

Oni su, ti tekstovi, sad u cjelini knjige, gromada, cjelina, o koju bi se mogao razbiti bilo koji, ustvari svaki Titanik političke religioznosti i religizirane politike.

Ali to su već fenomeni o kojima otvorenije i transparentnije Alen Kristić piše u drugim svojim knjigama. Ova ipak ukazuje ”samo“ na pozitivni potencijal religijskoga.

Svi su tekstovi, za one radoznalije i otvorene za vlastite avanture duha, opremljeni respektabilnom referentnom literaturom, putem koje se otvaraju mogućnosti u dublje i temeljitije uvide.

Dodajemo i tekst uz knjigu Dr. Günthera Gebhardta, voditelja za područje dijaloga religija Zaklade svjetskog etosa

Otimanje zaboravu

Ova se knjiga pojavljuje točno u pravom trenutku. U vrijeme kad se na različitim mjestima u svijetu vrši stravično nasilje uz pozivanje na pervertiranu religiju. U situaciji kad se religija i religije smatraju na višestruk način izvorom razdora, sukoba i nasilja – kao dio problema a ne kao dio rješenja.

I upravo u to vrijeme dolazi teolog i publicist Alen Kristić iz Bosne i omogućuje čuti snažne protivne glasove: mnoštvo ljudi iz različitih religija i različitih stoljeća koji su se na temelju snage svoje vlastite religije zauzimali za mir, ljudsko dostojanstvo i ljudska prava.

Sam je Kristić graditelj mostova: već se godinama u svojoj domovini publicistički i posve praktičnim pedagoškim projektima zauzima za dijalog i razumijevanje, za pomirenje i izgradnju kulture miroljubivog suživota u pluralističkom i demokratskom društvu

U dojmljivim pričama o životima tih ljudi postaje očigledno da religija odnosno da sve religije mogu posjedovati mirotvornu snagu.

I da to nije samo teorijska mogućnost, neostvariva želja, nego da to u mnogim konfliktnim situacijama uvijek iznova postaje stvarnošću.

Primjer tih ljudi pokazuje i ovo: ustrajati u svom vlastitom religioznom identitetu ne mora značiti opredijeliti se protiv religije drugog. Naprotiv, upravo iz vlastite religije može doći poziv da se približimo drugima i tražimo zajedničko kako bismo zajednički gradili ljudsko društvo. Religije kao mirovne snage: tu sposobnost religije ovaj autor otima zaboravu.

Alen Kristić dobro zna o čemu govori. On živi i piše u složenoj i rastrganoj zemlji. Poput mnogih njegovih sugrađanki i sugrađana doživio je kako religije mogu poticati razdore, čak i rat.

No, on je unatoč tome duboko uvjeren da religije mogu i trebaju ne dijeliti nego graditi mostove.

Sam je Kristić graditelj mostova: već se godinama u svojoj domovini publicistički i posve praktičnim pedagoškim projektima zauzima za dijalog i razumijevanje, za pomirenje i izgradnju kulture miroljubivog suživota u pluralističkom i demokratskom društvu.

Da, on je i pedagog: on zna da je dobro i korektno poznavanje drugog, njegove religije i kulture, nužno kad se jedni drugima približavamo i jedni s drugima želimo graditi budućnost.

Iz tog razloga ova knjiga sadržava i više poglavlja u kojima se predstavljaju pojedine religije i središnje teme tih religija.

Tijekom promatranja različitih religija i njihovog doprinosa miru postaje očigledno i to koliko toga religije posjeduju zajedničkog unatoč svojim razlikama, nadasve ako je riječ o odgovornom djelovanju za društvo i svijet, o angažmanu za mir.

Uvjerenje da religije prije svega na razini etosa dijele mnoge motivirajuće vrijednosti i norme nalazi se u temelju ideje “svjetskog etosa”.

Zahvala se odnosi i na ravnatelja izdavačke kuće “Synopsis” iz Sarajeva koja objavljivanjem ove knjige bosansko–hercegovačkom društvu čini važnu uslugu

S obzirom na njegovo zalaganje za dijalog i mir, to za Alena Kristića predstavlja središnju ideju. Za to smo u Zakladi svjetskog etosa naročito zahvalni a otuda je i naša Zaklada rado pružila financijsku podršku za ovu knjigu.

Zahvala se odnosi i na ravnatelja izdavačke kuće “Synopsis” iz Sarajeva koja objavljivanjem ove knjige bosansko-hercegovačkom društvu čini važnu uslugu.

Ova knjiga može ohrabriti sve one koji se na temelju snage svoje religije zalažu za razumijevanje i mir.

Da se takvim ljudima i skupinama u svim religijama podari glas kako bi se mogli čuti nasuprot buke ekstremista i fundamentalista, to je danas važnije nego bilo kad do sada.

Da se religije ne pokazuju prvenstveno dijelom problema nego sve više i više kao dio rješenja sukoba.

Ovo je važna knjiga za Bosnu i Hercegovinu i za čitavu regiju. Želim joj veliku rasprostranjenost u školama, u obrazovnim ustanovama, u religijskim zajednicama i kod onih koji se zalažu za pomirenje, dijalog i miroljubiv suživot.

Još tekstova ovog autora:

• Holokaust i umjetnost: gdje zaista živi svijet Auschwitza?
• Protiv religijske laži
• Hommage jednom klasiku
• Ne religijskoj hipokriziji
• ”Meša” za najbolji roman
• Identitarni omnibus
• Došlo na red i Društvo pisaca?
• Odred za nered
• Udari na PEN Centar BiH
• Sarajevo i (ne)kultura

» Svi tekstovi ovog autora