Protivim se hajki na Josipovića jer sam novinar

U ponedjeljak 7. rujna smo prenijeli (u rubrici Osvrt dana) komentar Sanje Modrić koji je naslovljen ”Hvala lijepo na politici preko leševa” (a objavljen je na portalu Novoga lista 2. rujna). Učinili smo to jer nas je zagolicala potreba Ive Josipovića da kaže kako, prema onomu što on zna, Tomislav Karamarko nije bio doušnik UDB-e. Naime, postala je to velika tema naše javnosti, a kolegica Modrić je pravilno zaključila da je Josipović postupio na etičan način.

Ustala je u njegovu obranu jer ga kritičari nakon Josipovićeva razgovora za Večernji list optužuju da se sada ulaguje Karamarku uzimajući ga u zaštitu jer – a što bi drugo bio motiv – nakon izbora želi s HDZ-om u koaliciju. Tome se prilaže i ”analiza” Josipovićevog ”mizernog karaktera”. Dijagnoza je ta da je Josipović spreman baš na sve da bi se opet približio vlasti.

Ma, je li?

Ne može ih razuvjeriti ni to što se Josipović u istom intervjuu izričito ograđuje od Karamarka kao od sve desnijeg političara s kojim se sve manje slaže u vrijednosnim i političkim stavovima. Ne uvažavaju ni to da Josipović jasno kaže da neće biti i ne može biti mjesta za koaliciju s HDZ-om.

Ukoliko Ivo Josipović i stranka Naprijed Hrvatska nakon nadolazećih parlamentarnih izbora pretrče u tabor HDZ-a, buketom ruža ću se ispričati svakoj od navedenih kolegica, Ive Josipovića ću se odreći i Autograf.hr će ostati bez važnog suradnika koji i ne bi to postao da ga ja nisam ocijenio kao moralnu osobu

Vidjevši kako se broje primjeri lošega novinarstva i to od strane osoba koje nisu novinarski početnici, a neki imaju i istaknute funkcije u profesiji, zamolio sam Ivu Josipovića da u okviru kolumne ”Allegro Barbaro” četvrtkom još jednom pojasni  ono što je izjavio u intervju koji je s njim za Večernji list od 30. kolovoza vodila Petra Maretić Žonja: da za njega osobno i za stranku koju vodi (Naprijed Hrvatska) ”neće biti koalicije s HDZ-om”.

Josipovićevu vrlo jasnu i kvalitetnu kolumnu s tri razloga zašto neće koalirati s HDZ-om su prenijeli prošlog četvrtka brojni mediji, a među inima i tportal i Večernji list (na čemu im se kao urednik ovoga portala zahvaljujem).

Kao što sam u više navrata istaknuo, to što Josipović piše kolumne za naš portal ne znači da je Autograf.hr megafon ili PR glasilo Josipovićeve stranke. Niti će zbog toga što je Josipović naš kolumnist na ovome portalu biti lišen kritika. Tko nas pažljivo prati može svjedočiti da smo objavili članke u kojima se kritički piše o bivšem predsjedniku RH. Volio bih objaviti, dapače tražim da se kvalitetno kritizira i Josipovića i stranku Naprijed Hrvatska, ali neću pristati na objavljivanje pamfleta, etiketa i članaka u kojima se prakticira nevaljalo novinarstvo.

Možda ovaj portal i propadne, kako to priželjkuju neki koji nas ne podnose i koji nas gađaju prekomjernom artiljerijom, ali nikada, ponavljam, nikada se na ovome portalu neće objaviti neprovjerena informacija, nikada se neće objaviti laž, nikada se neće klevetati.

Ako u ovom komentaru branim Ivu Josipovića ili, bolje rečeno, demontiram laži da se ulizuje Tomislavu Karamarku jer ”je Josipović spreman baš na sve da bi se opet približio vlasti”, to činim ne zato što nam je Josipović suradnik, već zato što prezirem laž, što ne toleriram podmetanja i što me jako obeshrabruje kada inače vrijedne novinarke idu konstrukcijama ili uvredama na račun ozbiljnih osoba našega društva. Ma o bilo komu da je riječ.

Ovdje prozvane novinarke, Helena Puljiz s tportala i Slavica Lukić i Jelena Lovrić iz Jutarnjeg lista, mogu svjedočiti da nismo u zavadi, da imamo vrlo korektan odnos i da si međusobno pomažemo, kako i profesionalnost nalaže, svaki puta kad je to potrebno.

Pretpostavljati moramo da su rečene novinarke pročitale intervju Ive Josipovića dan Večernjem listu 30. kolovoza, pa se stoga imamo čuditi kako to da izmišljaju da Josipović ipak zagovara koaliciju s Karamarkom i HDZ-om. Svaki od njihovih komentara bi moglo osuditi Vijeće časti HND-a.

Kao što sam u više navrata istaknuo, to što Josipović piše kolumne za naš portal ne znači da je Autograf.hr megafon ili PR glasilo Josipovićeve stranke. Niti će zbog toga što je Josipović naš kolumnist na ovome portalu biti lišen kritika. Tko nas pažljivo prati može svjedočiti da smo objavili članke u kojima se kritički piše o bivšem predsjedniku RH. Volio bih objaviti, dapače tražim da se kvalitetno kritizira i Josipovića i stranku Naprijed Hrvatska, ali neću pristati na objavljivanje pamfleta, etiketa i članaka u kojima se prakticira nevaljalo novinarstvo

Hajka je započela 1. rujna na tportalu člankom Ante Sržića ”Pokušava li se Josipović zbližiti s Karamarkom?” Srzić piše: ”U potrazi za političkim opstankom bivši predsjednik Ivo Josipović izgleda da je doista spreman na sve, pa čak i na političku suradnju s dojučerašnjim glavnim protivnicima iz HDZ-a. Naime, preko novinskih stupaca, konkretnije intervjua Večernjem listu u nedjelju, u kojem je otkrio da je, dok je bio predsjednik, vidio listu udbaša i na njoj nije bilo imena Tomislava Karamarka, Josipović otvoreno govori o mogućoj suradnji s HDZ-om. Kako postoji mogućnost da Karamarko bude kratak za mandat ili dva za formiranje vlade, nakon očekivane pobjede na skorim izborima, Josipović uvijeno ostavlja otvorena vrata za takvu kombinaciju.”

Srzića neću komentirati zato jer nije napisao komentar (iako ima pretenziju da komentira, pa izvještava i komentira ujedno, što se ne smije činiti u izvještaju). Ali zato ću komentirati članke Helene Puljiz, Slavice Lukić i Jelene Lovrić.

U osvrtu ”Hrvatski Rodney, Del Boy i Deda u epizodi ‘Veliko izborno trgovišće”’, tportal, 3. rujna, kolegica Puljiz piše da su Rodney i Del Boy (Josipović i Radimir Čačić) ”procijenili kako drugom dobrostojećem kupcu, HDZ-u ipak imaju što ponuditi i to je, kad se zanemari biračka podrška hrvatskim Trotterima, bila dobra procjena. HDZ-u hitno trebaju saveznici koji će ostaviti dojam da je ta stranka odustala od krajnje desnih pozicija kojih se uglavnom čvrsto držala protekle dvije-tri godine te da je opet na desnom centru.”

Kako to? ”Budući da Čačić i Josipović nemaju osobitu biračku bazu, morali su HDZ-u ponuditi i politički rabat u vidu uklanjanja mrlja s dosjea Tomislava Karamarka, pa je ulogu čistača, na savjet Radimira Del Boy Čačića odigrao Ivo Rodney Josipović zaklinjanjem kako Karamarko sigurno nije bio suradnik UDBA-e (što tvrdi Josip Manolić) jer ga nema na ‘popisu udbaša’.”

Josipović, ipak, nije rekao to što mu Helena Puljiz pripisuje već samo to da ga nema na popisu koji je imao pred sobom. I u redu, Helena Puljiz je doživjela traumu od strane špijuna zbog praćenja Pantovčaka, pa je možda osjetljivija na špijunske afere, ali Slavica Lukić i Jelena Lovrić nisu bile kidnapirane od špiclova. Dijagnoza njihova novinarstva je ozbiljnija.

U članku Slavice Lukić ”Da još postoji ta titula, Josipović bi osvojio ‘Ljigu godine’ Zakon o tajnosti treba vrijediti za sve, čak i za njega” (Jutarnji list, 4. rujna) stoji da ”izjava bivšeg predsjednika Ive Josipovića u kojoj kaže da na detaljnijem popisu suradnika UDB-e i KOS-a koji je imao u rukama nije bilo imena Tomislava Karamarka (…) ima predizbornu upotrebnu vrijednost jer ju je teško tumačiti drukčije nego kao nuđenje sebe i svoje stranke Karamarku, u slučaju da ovaj pobijedi na skorašnjim izborima.”

Ovdje prozvane novinarke, Helena Puljiz s tportala i Slavica Lukić i Jelena Lovrić iz Jutarnjeg lista, mogu svjedočiti da nismo u zavadi, da imamo vrlo korektan odnos i da si međusobno pomažemo, kako i profesionalnost nalaže, svaki puta kad je to potrebno. Pretpostavljati moramo da su rečene novinarke pročitale intervju Ive Josipovića dan Večernjem listu 30. kolovoza, pa se stoga imamo čuditi kako to da izmišljaju da Josipović ipak zagovara koaliciju s Karamarkom i HDZ-om. Svaki od njihovih komentara bi moglo osuditi Vijeće časti HND-a

U komentaru ”Zašto Josipović pomaže Karamarku? RH će uskoro birati između fantomske ljevice i avetinjske desnice” (kolumna Linija života, Jutarnji list, 5. rujna) Jelena Lovrić piše: ”Posve iznenađujući javni angažman Ive Josipovića u obrani Tomislava Karamarka od optužbi da je bio doušnik UDB-e više pitanja otvara nego što ih zatvara. Bez obzira na namjere, izjavu bivšeg predsjednika da je vidio detaljan popis suradnika zloglasne tajne policije pokojne jugodržave na kojem nije bilo imena HDZ-ova šefa nemoguće je gledati izvan konteksta nadolazećih parlamentarnih izbora (…) Iz kojih se to razloga, ničim izazvan, javno ponudio Karamarku za advokata ili barem svjedoka obrane? Što je svojim istupom htio postići? (…) U ovom trenutku sigurno je samo jedno: njegovo javno svjedočenje u korist HDZ-ova šefa nikako se nije dogodilo slučajno. Dogodilo se s razlogom, navodno i u dogovoru s Karamarkom. Medijskom scenom raširene sumnje da je taj postupak povezan sa skorim izborima i pokušajem da se odškrinu vrata za postizbornu suradnju s HDZ-om posve su legitimne i djeluju prilično uvjerljivo….”

Bilo je i drugih članaka u kojima se ističe ”pomoć” koju Ivo Josipović navodno daje Tomislavu Karamarku (komentar Dražena Ćurića u Večernjem listu 3. rujna: ”Zašto je Ivo Josipović postao Karamarkov odvjetnik” itd), ali ovdje sam pokazao dovoljno materijala slabog novinarstva.

Prije nego što izvedem logične novinarske zaključke još nešto želim istaknuti. Slavica Lukić u navedenom komentaru iznosi i druge neprovjerene navodne činjenice. Tvrdeći kako Josipović ”nije pojasnio kako dokument koji su izradile tajne službe, čiji sadržaj može teško kompromitirati tko zna koliko živućih osoba, a do kojeg je on došao ne kao običan smrtnik nego kao predsjednik države, može biti ‘neslužbeni dokument”’, kolegica decidirano tvrdi da je popis o kojem je ovdje riječ ”klasificirani dokument”, dakle nešto na što je kao predsjednik države i član Vijeća za nacionalnu sigurnost Josipović imao pristup jer je mogao gledati podatke ”koji nose oznaku tajnosti”.

Slavica Lukić optužuje Ivu Josipovića da je kao predsjednik države dužan poštovati odredbe Zakona o tajnosti podataka i da to nije činio, da je povrijedio Zakon. ”Taj zakon ga jasno obavezuje da klasificirane podatke koje je imao prilike vidjeti kao predsjednik ne otkriva i to ne samo za trajanja te dužnosti, nego i nakon isteka mandata”, piše Lukić.

Kolegica Lukić, koja nije, kako mi je rekla, kontaktirala Ivu Josipovića kako bi provjerila to o čemu će pisati komentar (komentari su slobodni, ali moraju poštivati činjenice), konstruira zaključak na temu dojma ili političke poruke koja bi odgovarala SDP-u (nije valjda to u pitanju?!): ”Josipović očito misli da je dovoljno povjerljiv dokument, koji mu je kao predsjedniku iz nekih razloga dan na uvid, proglasiti ‘neslužbenim’ da bi ga mogao koristiti za potrebe predizborne kampanje.”

Elem, zaključuje novinarka Lukić: ”Nuditi se Karamarku za suradnju makar na ‘pojedinim projektima’ pitanje je Josipovićeva političkog izbora i uvjerljivosti, ali šutnja o klasificiranim podacima njegova je zakonska obaveza. O čuvanju digniteta funkcije predsjednika da i ne govorimo.”

Kolegica Lukić, koja nije, kako mi je rekla, kontaktirala Ivu Josipovića kako bi provjerila to o čemu će pisati komentar (komentari su slobodni, ali moraju poštivati činjenice jer su inače znak lošega novinarstva), konstruira zaključak na temu dojma ili političke poruke koja bi odgovarala SDP-u (nije valjda to u pitanju?!): ”Josipović očito misli da je dovoljno povjerljiv dokument, koji mu je kao predsjedniku iz nekih razloga dan na uvid, proglasiti ‘neslužbenim’ da bi ga mogao koristiti za potrebe predizborne kampanje”

Ovaj se moj komentar odužio jer je bilo potrebno obilato citirati primjere klevetničkih konstrukcija, ali neću dužiti sa zaključcima. Ipak trebam, jer nisu svi pročitali što je Josipović rekao u inkriminiranom intervju Večernjem listu, kazati što je bio tekst, a što je kontekst.

Novinarka Večernjaka propitkuje Josipovića u vezi navodne raspoloživosti njegova partnera Radimira Čačića za koaliciju s Karamarkom (iako je Čačić kod potpisivanja koalicijskog ugovora s Josipovićem jasno rekao i ja na svoje uši čuo da nema šanse da Reformisti i Naprijed Hrvatska koaliraju s HDZ-om). Josipović odgovara: ”Čitao sam taj intervju g. Čačića. Naslov, bombastičan, ozbiljno odudara od sadržaja.” Zatim govori o općenitoj mogućnosti da se pozicija i opozicija nađu na istim projektima (”politička kultura koju još mi nemamo”), ali da ”od takve suradnje treba razlikovati koaliciju”.

Josipović je jasan da jasniji ne može biti. Večernjakova novinarka pita, a on odgovara: ”… s HDZ-om nema gotovo ništa zajedničkog. Za stranku Naprijed Hrvatska, mogu sada reći, neće biti koalicije s HDZ-om”.

Sada u vezi Karamarka i UDB-e. Josipović kaže, odgovarajući na prijedlog Karamarka da se uvede lustracija, da o tome je li Karamarko radio za UDB-u ”nema vlastitih saznanja”. Imao je pak Josipović ”prilike čuti i vidjeti neke informacije vezane za suradnike UDB-e. One ponajbolje govore o besmislenosti lustracije (…) Vjerujem da u politici mora biti barem malo etike i da nije baš sve dopušteno. Zato ću sada reći istinu o onome što znam. Istinu koja će, nadam se, Karamarku pomoći da razumije besmislenost lustracije i hajki koje bi se po HDZ-u trebale otvarati.”

Zatim ga novinarka pita: ”Kakve su vaše informacije o Karamarkovoj ulozi?” Josipović odgovara: ”Imao sam prilike vidjeti vrlo detaljan popis suradnika UDB-e i KOS-a, s imenima i prezimenima, kodnim nazivima, vezama i drugim detaljima. Bilo je tu profesora, biskupa, svećenika, danas istaknutih boraca za ljudska prava, ljevičara i desničara, HDZ-ovaca i SDP-ovaca, kulturnjaka i sportaša (…) Tko zna zašto su pristali surađivati (…) Na tom vrlo detaljnom popisu nije bilo Karamarka (…) Dok sam bio predsjednik sam razgovarao s čovjekom koji je ’90-tih bio pripadnik tajnih službi a u bivšoj državi zadužen za vrbovanje i vođenje suradnika u Zagrebu. Izričito je rekao da nisu točne optužbe da je Karamarko bio jedan od njih…”.

Kontekst je vrlo jasan: Josipović želi pokazati besmislenu ideju provedbe lustracije i nada se da će suđenje koje je isprovocirao Josip Manolić optužbom da je Karamarko bio doušnik UDB-e pomoći šefu HDZ-a da ”nauči kamo nas mogu odvesti optužbe i hajke”.

Meni je Ivo Josipović rekao ključnu informaciju; tu su informaciju, da su se bavile novinarstvom, a ne etiketiranjem i klevetama, mogle dobiti i prozvane kolegice:

”Nisam iznio sadržaj nikakvog klasificiranog dokumenta. Dokument koji sam citirao samo u mjeri da kažem da se u njemu ne spominje Karamarko uopće nije službeni dokument i nije klasificiran”, kazao mi je Josipović.

Kako vrlo dobro ističe Sanja Modrić u Novom listu (zato smo taj tekst i prenijeli), bilo bi nemoralno znati da je netko lažno optužen kao udbaš, a to ne reći. Kakav je moral novinarki koje smatraju da je dopušteno prešutjeti istinu samo zato jer je riječ o političkom protivniku? Posebno je takav stav iznenađujući za kolegicu koju je cijela javnost branila od obavještajnih spletki

Rekao sam da neću dužiti. Kako vrlo dobro ističe Sanja Modrić u Novom listu (zato smo taj tekst i prenijeli), bilo bi nemoralno znati da je netko lažno optužen kao udbaš, a to ne reći. Kakav je moral novinarki koje smatraju da je dopušteno prešutjeti istinu samo zato jer je riječ o političkom protivniku? Posebno je takav stav iznenađujući za kolegicu koju je cijela javnost branila od obavještajnih spletki.

Nije li upravo principijelnost u zalaganju za ljudska prava kod lažnih optužbi (a meni su ljudska prava svjetonazor i religija) sposobnost da stanemo na stranu čak i političkom protivniku?

Ukoliko Ivo Josipović i stranka Naprijed Hrvatska nakon nadolazećih parlamentarnih izbora pretrče u tabor HDZ-a, buketom ruža ću se ispričati svakoj od navedenih kolegica, Ive Josipovića ću se odreći i Autograf.hr će ostati bez važnog suradnika koji i ne bi to postao da ga ja nisam ocijenio kao moralnu osobu.

Još tekstova ovog autora:

• Što bi Konstrakta rekla Tuđmanu osim ”šta ćemo sad”?
• Što bih, da mogu, rekao neoustašama u lice?
• Sedlar vam neće kazati o čemu su razgovarali Tito i Stepinac
• Vaskrs je. Želim svjedočiti o Porfiriju, vjesniku smisla
• Što želim za Uskrs? Hrvatsku bez laži. Ukrajinu bez bombi
• Naš problem nisu Skejo i Raos, već Plenković i Bozanić
• Viktor Ivančić, pročelnik Kongregacije za kauze novinara?
• Ivančićev manifest neprofesionalizma i nehumanosti
• Kurija je reformirana. Pođimo sada k 3. vatikanskom koncilu
• Porfirijev stav: U mom srcu neću stvarati neprijatelje

» Svi tekstovi ovog autora