Provalija ili epidemija nekompetentnosti

Kaže mi drug:

– Molim te piši sljedeći put o ovim lijekovima za koronu kojima nas zatrpavaju putem društvenih mreža. Te morska sol, te soda bikarbona s limunom… I sve to šalju neki nazovi intelektualci. Pa čovječe, ovaj narod je zreo za novog Torabija.

Midi ovo leglo na volej:

– Dobro si ti ono prošli put ili kadli spomenuo onog kolumbijskog pisca. Valleja, čini mi se. Ovo je provalija, ovo kod nas je veća provalija od njegove Kolumbije. Oni barem imahu praha da se ukokaju i sve lakše podnose. Umre im kolega, zamisli, ugledni epidemiolog, svjetsko ime…

Ma, šta umre. Ubili su ga! Člana Svjetske zdravstvene organizacije! Šta tek nas čeka? Još svi oni tobože potpisali Hipokratovu zakletvu, a ovamo. Neznanje, kupljene diplome, stranački kadrovi, neznalice, dezerteri… Ma Hipokritovu su oni, a ne Hipokratovu zakletvu potpisali.

– Dobro si ovo rekao, ali srećom neće te razumjeti. Glupo je to ko noć – kolega će.

– Ma, ne bojim se ja za pisca – nastavlja ne udahnuvši kao da se boji da će mu tko riječ oduzeti – oni će se pobrinuti za njega… Napravit će on njima književnu večer u bolnici… Doktori su sad ugroženi, oni koji su pošteno završili svoje fakultete… A ove što pišu, pisce i novinare moraju malo pripaziti.

Njima je tri mjeseca pandemije trebalo da shvate da socijalni kontakti i fizička bliskost nisu jedno te isto. Upravo obratno, zbog zabrane fizičkih kontakata učinili su upravo obratno da je socijalnih kontakata više nego ranije. Ali oni ne znaju da je socijalni kontakt nešto što se ostvaruje i putem telefona i svih mogućih društvenih mreža

Nastade gromoglasan smijeh. Ja se zabrinuto smješkam (ne prizivajte belaja, rekli bi u Bosni), mene i dalje zanimaju, kako bi to oni rekli, verbalne gluposti, pa se od njih moram braniti.

Zar vam nije jasno da ništa tako i toliko ne razotkriva glupost, njihovu glupost kao njihov jezik. Ni iz čega ne možete iščitati tu provaliju, u kojoj smo, kao iz njihova neznanja najobičnijeg tzv. materinskog jezika. Znate li vi u čijim smo mi rukama? U rukama nepismena, neobrazovana, nekompetentna, glupa političkog svijeta.

Njima je tri mjeseca pandemije trebalo da shvate, ako su još uvijek, da nisu socijalni kontakti i fizička bliskost jedno te isto. Upravo obratno, zbog zabrane fizičkih kontakata (sve zabrane, kazne, teror, pa i policijski sat!) učinili su upravo obratno da je socijalnih kontakata više nego ranije.

Ali oni ne znaju da je socijalni kontakt nešto što se ostvaruje i putem telefona i svih mogućih društvenih mreža… Nisam ovoliko kontaktirao s ljudima otkako je rat završen.

Ne znaju oni svoj jezik. Oni samo vole neke fraze i tv-kamere: socijalni kontakti, pandemija, panika, klasteri… čija ni značenja ni upotrebu ne znaju.

Čut ćete ih kako govore: Pandemija kod nas i u svijetu… Dodikov potrčko čak zahvaljuje ”novinarima za sve što se uradili da ova pandemija dođe do svakog u kuću.” Jedan drugi kaže kako su (u Bijeljini) ”Višnjićevi dani kulture, dobro posjećena menstruacija”…

 Gradonačelnik Sarajeva se izvinjava ”svima ako je bilo odgovora koje nisam dobro razumio”, a šef Kriznog štaba FBiH-a se hvali kako su ”pustili penzionere iz kuća” da podignu penzije i u ”nabavku nepotrebnih lijekova”…

Pazite, pažljivo čitajte, jer ovo su sve citati. Ovo ni najmaštovitiji tvorac viceva ne može smisliti. Koja je to provalija pameti, koja dubina gluposti.

Jedino je to Einstein znao definirati: Svemir i ljudska glupost su bezgranični. S tim da to za svemir baš i nisam najsigurniji.

I nije problem što su oni glupi, problem su oni koji su ih tu doveli i postavili da slučajno ne bi na nekom mjestu oko njih bio tkogod i mrvu pametniji od njih. Zato su otjerali sve stručne i školovane kadrove, pa, eto, i doktore u Norvešku, Švedsku, Njemačku, Austriju, Švicarsku…

Sjećate se, još jučer se Vučić rugao koronavirusu, a onda mu je došao u kuću, kako bi to rekao Dodikov potrčko. Na sina mu udario. Za jednog njegova ministra, očito najpametnijeg i bez virusa, Erdogan je predsjednik Srbije. Srpski patrijarh Irinej je zabranio jednom svojemu mladom pametnom čovjeku da uopće išta govori.

Čoviću, njegovu HDZ-u i njegovim Hrvatima kao predvodnicima europskih integracija u BiH koronavirus ”uđe sazad” u mostarsku bolnicu, ali i u samostane u Hercegovini.

Neki katolički pop se uživio kao da je sveti Ilija pa zove svoga boga da kazni policiju: ”Bože, je l’ čuješ, kazni ga na moj zahtjev!” A samo je čovjek rekao kako se baš nije pametno okupljati, pa čak ni na misu. Pazite, on zove boga, na njegov zahtjev bi trebao ”Bog ljubavi” kako je maločas govorio s oltara kazniti… Ludilo?!

– Valjda se morala dogoditi ova provalija, kataklizma, pandemija da se vidi na koje su grane doveli ovo društvo, ovu državu, ovu zemlju, da se vidi sva njihova nesposobnost, nekompetencija, glupost… I sav naš jad s njima!

– I onda se mi, nakon svega, čudimo i smijemo nekom polupismenom šefu neke provincijske samoposluge koji je za svoje kupce napisao obavijest: ”Može ući samo 1 kupac istovremeno”.

Propast civilizacije ubrzava bujanje gluposti, a mi upravo tome svjedočimo…

Ne, nećemo o Trumpu, Johnsonu… Evo nam premijer Federacije BiH upravo kaže da su nabavili testove za virus i podijelit će ih u sve kantone. On jadan ne zna da se testom ništa ne rješava ako nemaš laboratorij, a koliko kantona i njihovih bolnica uopće ima takvo što visokosofisticirano…

Zabranjuje se u Republici Srpskoj iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti ili tvrđenja kojima se izaziva panika ili teže narušava javni red ili mir ili onemogućava ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mjera državnih organa i organizacija koji vrše javne ovlasti. Pa, to je Staljinov Kazneni zakon, članak 190

Moj drug ne može više slušati, pa reče:

– Bit će da je u pravu onaj penzioner Fadil (premijerov imenjak) koji je naše liječnike nazvao pravim medicinskim imenom – rahmetolozi. Ali, vidi vraga, oni nisu ni to, jer još u prosekturama nije urađena nijedna autopsija da bi se bilo što otkrilo. Oni i dalje govore o bolesti i smrti kao o Alahovoj volji i božjem davanju.

– Eno nekoliko doktora prozvalo direktoricu Kliničkog centra u Sarajevu da podnese ostavku, jer ”nije sramota ne znati” – umiješam se i ja s netom pročitanom vijesti.

– U jednoj od najnepismenijih i najzaostalijih zemalja u Europi, gdje svi sve znaju o 5G mreži, o Trumpovoj zavjeri, lijekovima protiv korone, gore šume oko Tuzle, jer ne zna glupi Bošnjo da se kad vjetar puše ne pali vatra – Mido će.

– Teška vremena traže teške odluke. Jedna od njih je da počnemo slušati one koji svoje diplome nisu kupili – moj će drug koji se za svoju diplomu školovao kraće od direktorice Kliničkog centra. – No, ne ide. U Republici Srpskoj su donijeli odluku kojom se ”zabranjuje iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti ili tvrđenja kojima se izaziva panika ili teže narušava javni red ili mir ili onemogućava ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mjera državnih organa i organizacija koji vrše javna ovlašćenja” i sve bi možda i bilo uredu, da o tome što jest, a što nije ne odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova, ono isto koje nije uradilo ništa na rješavanju monstruoznih ubojstava i atentata o kojima pišu svjetski mediji. To ne mogu, ne znaju, neće, a ovo, gle, i hoće i mogu i znaju, jer su stručni, pa bi hapsili, kažnjavali, tukli… Ko u Indiji onim toljagama…

– Čovječe – uključim se opet i ja – to je Staljinov zakon, članak 190. Kaznenog zakona ”Širenje izmišljotina koje blate državni i društveni ustroj SSSR-a”, po kojemu su tzv. unutarnji neprijatelji ubijani ili, ako su imali sreće odlazili u sibirske logore i psihijatrijske klinike.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Fašizam, vlastiti ili tuđi?
• Nove političke manipulacije religijom
• Putinov Mein Kampf
• Velikonacionalni imperijalizam
• Neofašizam ili neostaljinizam?
• Rusofobija, rusofilija…
• Milošević je govorio i uradio, Putin je govorio… I, evo
• Novo ruho za stare laži
• Mjesec nacionalnog ludovanja
• Ratne igre, opet?

» Svi tekstovi ovog autora