Damir Grubiša
Pojam ”gambit” udomaćio se među šahistima u značenju potez, pokret figurama. U izvornom značenju on dolazi od talijanskog pojma sgambetto, što znači nekome podmetnuti nogu, navesti nekoga da se spotakne.
Upravo to je učinio Putin, i zato ovaj rat zaslužuje da se nazove imenom ”Putinov gambit”. Ali taj sgambetto Putin je, u ovom slučaju, napravio samom sebi. Doduše, i cijelom svijetu, jer je svijet agresijom na Ukrajinu doveden na rub nuklearnog rata.
A nuklearni rat nije samo onaj koji se vodi nuklearnim oružjem kao što su atomske i hidrogenske bombe, već i drugim taktičkim nuklearnim oružjem kao što su gravitacijske bombe, projektili i posebna atomska municija za uništavanje manjih ciljeva.
Svega toga su svjesni, izgleda, samo znanstvenici, dok političari još uvijek ne vide dubinu i dosege ”Putinovog gambita”. Putin je doista doveo svijet na ivicu rata, i to termonuklearnog rata.
Taj se rat u Ukrajini, koja donosi neizrecivu patnju nevinog civilnog stanovništva, ne može dobiti vojnim operacijama, bez obzira na moguću eskalaciju sukoba i uključivanje drugih aktera na strani Ukrajinaca, u pravednoj namjeri da im se olakšaju patnje i stradanja.
Paradoksalno je da dosadašnji diplomatski napori odražavaju bijedu ratne diplomacije, a da je mirovna diplomacija još daleko na horizontu.
Već su propale tri runde pregovora, od kojih je posljednja završena neuspjehom turskog posredovanja u Antaliji. Tradicionalni diplomati, oni koji su u službi svojih država, ne vide da se ovako zamišljenim pregovorima nikuda ne dolazi.
Svakako je plemenita namjera turskog ministra Mevlüta Çavuşoğlua da pokuša posredovati između dvaju ministara vanjskih poslova, onoga ruskog, Sergeja Lavrova i ukrajinskoga, Dmytra Kulebe. Ali pregovarači su ostali ušančeni u rovovima svoje propagandističke retorike i nikakav rezultat nije postignut.
U čemu je problem? Zašto klasična diplomacija ne može uspjeti, u ovom slučaju?
U prvom redu zato, jer pozicije pregovarača nisu jednake. Takvu situaciju opisuje Carl von Clausewitz, teoretičar ratovanja: dvije strane drže isti nož u ruci, samo jedna od njih drži ručku, a druga oštricu. I kad se nož okreće, jasno je da boli onoga koji drži nož za oštricu.
A to su upravo Ukrajinci. Za to je potrebno što prije primijeniti diplomatsko rješenje koje će, kao prvo, prekinuti vatru. Ali za to je potrebno mnogo više od bilateralnih pregovora agresora i žrtve.
Za to je potrebno da se u pregovorima angažiraju svi svjetski čimbenici, od onih koji su bili uključeni, posredno ili ne, u dosadašnja ukrajinska zbivanja do onih koji imaju veliku specifičnu težinu na svjetskoj šahovnici.
To znači da jedino mirovna diplomatska akcija može pridonijeti prekidu vatre i uspostavljanju prekarnog, nestabilnog mira, da bi se bar bez daljnjeg uništavanja i ubijanja civila mogli nastaviti pregovori koji će, htjeli mi to ili ne, završiti nužnim kompromisima.
Da bi se to postiglo, potrebno je da se pregovori vode uz sudjelovanje svih članica Vijeća sigurnosti, i to ne samo onih relikta prošlosti, koje predstavljaju pobjednici iz Drugog svjetskog rata, petorice stalnih članica Vijeća sigurnosti.
Doduše, ta petorica bi morala započeti prvi korak prema jednoj široj međunarodnoj konferenciji o Ukrajini. To znači da pregovori o miru nisu mogući bez direktnog uključenja sadašnjih članica Vijeća sigurnosti, da bi se postupno ovaj krug širio, jer od uspostave mira u Ukrajini zavisi i mir u cijelom svijetu.
To vrlo dobro znaju aktivisti Pagvaškog pokreta za mir, koji su se oglasili apelom i pozivom na hitni prekid rata i vojne intervencije u Ukrajini, tražeći hitno povlačenje ruske vojske s teritorija Ukrajine.
Hrvatski ogranak Pagvaške konferencije za mir i razoružanje, koju su osnovali Bertrand Russell i Joseph Rotblat 1955. u Kanadi, ističu da je mir jedini i apsolutni prioritet, a dijalog je sredstvo njegovog postizanja.
Pagvaška konferencija je za svoje napore da pridonese miru i razoružanju dobila Nobelovu nagradu za mir 1995., a jedan od njenih suosnivača je i legendarni hrvatski fizičar i filozof Ivan Supek, koji se do kraja života borio za mir i suprotstavljanje ratu i agresiji u bivšoj Jugoslaviji, Vijetnamu i svim drugim ratnim žarištima.
Danas Supekovo poslanje u Hrvatskoj nastavljaju akademik Ivo Šlaus, Vlatko Silobrčić, Krunoslav Pisk i drugi poznati znanstvenici i stručnjaci koji su potpisali apel za prekid rata u Ukrajini.
Njihova zabrinutost izazvana je, posebno, najavama o stavljanju u pripravnost nuklearnog oružja. Slično kao i kod nas, i u svijetu su se pokrenule pacifističke organizacije i manifestacijama za mir traže odlučnu akciju svjetskih čimbenika, a ne isprazna diplomatska nadmudrivanja.
Ruski vođa Vladimir Putin je izravni krivac za agresiju na Ukrajinu, ali su svojim nečinjenjem pridonijeli ovom ratu i mnogi drugi svjetski lideri i svjetske diplomacije.
Zato je potreban maksimalni angažman civilnog društva, koje mora izvršiti pritisak na svjetske lidere da pokrenu široke, multilateralne pregovore o prekidu vatre i završetku ruskog napada na Ukrajinu.
Klasični diplomati, naravno s prezirom gledaju na aktivnosti mirovnih organizacija, uvjereni da je mirotvorstvo ekvidistanca između agresora i žrtve. Da to nije tako, vidimo već na primjeru ruskih pacifista koji bivaju hapšeni, pretučeni i zatočeni kao nekada u doba carističke Rusije.
Pacifizam u ovom slučaju nije neutralnost u odnosu na agresora i žrtve, već jedini put da pokrene učmalu diplomaciju svjetskih sila u jedinstvenom, zajedničkom naporu da se spriječe i daljnje žrtve i razaranja, kao i eskalacija prema nuklearnom ratu.
Apel Hrvatskog pagvaškog društva, objavljen na ovom portalu, prošao je nezapaženo u hrvatskim medijima, kao što prosvjedi pacifista u svijetu isto tako bivaju izloženi podsmijehu i preziru.
No jedino tako može se mobilizirati svjetsko javno mnijenje i izbjeći katastrofa nuklearnog rata.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
- Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
- Crni val koji prijeti Italiji
- Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
- Diktatura naftnih kartela: velika pljačka europskih građana
- Političari kakve, očito, zaslužujemo
- Finska premijerka Sanna Marin: hm, ta nova politička kasta
- Tri hrvatska europska uspjeha i njihovo naličje
- Gdje je nestala retorika mira za Ukrajinu?
- Što hitnija europeizacija Ukrajine
