Kristijan Grđan
Zagrebačka kriza s (možda nezakonitim) štrajkom radnika Čistoće, izvukla je na površinu ideju gradske vlasti da u nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima radnika preostaje pribjeći uvozu radne snage iz inozemstva ili agencijskom zapošljavanju. Ta je tema u Hrvatskoj aktualna i s obzirom na nedostatak radne snage, a nedostaje ih među ostalima i u djelatnosti čistoće.
Zašto bi se sada zagrebačka gradska vlast pribojavala tu nekih štrajkova ili prosvjeda i udovoljavala zahtjevima radnika? Ima radnika iz Nepala koji će se, uz osmijeh na licu, prihvatiti posla i za plaću nižu od one koju su dobivali radnici Čistoće i problem riješen.
Agencijsko zapošljavanje je oblik rada prema kojem radnik zaključuje ugovor o radu s agencijom za privremeno zapošljavanje, a onda ta agencija radnika upućuje na radno mjesto kod onoga s kim ima ugovor o ustupanju radnika.
Međunarodna organizacija za rad (ILO) poseban fokus stavlja na takve agencije zbog često uočene opasnosti od prisilnog rada, trgovine ljudima i beskrupuloznog pribavljanja radnika.
Istraživanja koje je proveo Europski institut za kontrolu i prevenciju kriminala u Finskoj, Švedskoj, Estoniji i Litvi pokazala su da je uobičajeno da radnici migranti moraju plaćati visoke naknade za uključivanje, putovanja, smještaj i druge usluge, dok su paralelno prevareni o uvjetima zaposlenja.
Ti radnici često završavaju u situacijama iskorištavanja za rad, naročito u sektorima gdje se na prekarnim poslovima zapošljavaju radnici s nižim obrazovanjem za male plaće i za sezonske poslove, kao, na primjer, u čišćenju, izgradnji, ugostiteljstvu i poljoprivredi.[1]
Krajem 2022. godine, Državno odvjetništvo u Berlinu podiglo je optužnicu protiv devetero optuženika koji su prije rata, doveli u Njemačku 1.534 osobe i to uglavnom žena iz Ukrajine da bi one putem agencije za privremeno zapošljavanje obavljale poslove koji su plaćani ispod zakonskog minimuma i time su te radnice i državu oštetili za više od 15 milijuna eura.[2]
Radilo se o poslovima koji su se obavljali za ”poslodavca” koji je radnicama osigurao smještaj, a onda im se na plaći oduzimao novac za taj smještaj tako da im na kraju nije ostalo ništa. Između radnica i ”poslodavca” se tako stvorio odnos ovisnosti, a one nisu napuštale takav ”posao” zato što su cijelo vrijeme tom poslodavcu-kriminalcu bile dužne upravo za taj smještaj.
Optužba tereti optužene da su počinili 306 kaznenih djela, među kojima su između ostalih i kaznena djela krivotvorenja osobnih dokumenata. Kriminalna organizacija ciljala je upravo na osobe koje su živjele u regijama visoke nezaposlenosti.
Na žalost, ovaj primjer nije u Njemačkoj izolirani slučaj i brojni su primjeri iskorištavanja radnika koji rade putem agencija za privremeno zapošljavanje, naročito stranaca sa slabim znanjem njemačkog jezika i nedostatnim poznavanjem njemačkog pravnog sustava. Tu su posrednici izrabljivači često i sami državljani zemalja iz kojih radnici dolaze, pa vrijedi stara narodna izreka ”tko će koga, ako ne svoj svoga”.
Što su to radnici Čistoće tražili da bi agencijsko zapošljavanje i ”uvoz stranaca” bio prihvatljivije rješenje, unatoč naprijed navedenim ozbiljnim rizicima eksploatacije radnika?
Neto plaća jednog od radnika Čistoće, prema dostupnim podacima iz medija, kada se uračunaju svi silni dodaci i naknade za noćni prekovremeni rad i oduzmu doprinosi i porezi, iznosila je otprilike 695 eura.[3] To je onaj iznos koji radnik dobije ”čisto” i od kojeg treba pokriti svoje životne troškove.
Namjerno računam u eurima, zato da izbjegnem efekt optičke varke koju izazivaju cifre u tisućama kuna. Tu optičku varku su, naime, hrvatski građani uočili prelaskom s kune na euro.
Uslijedilo je uspoređivanje cijena u Hrvatskoj i susjednim zemljama pa i šire, da bi se uočilo kako su cijene daleko veće u Hrvatskoj nego, primjerice, u Njemačkoj ili Švedskoj, sve više je bilo govora i o tome kako sada hrvatski građani koji žive u pograničnim mjestima mogu lakše do Slovenije i Mađarske u kupovinu po jeftinijim cijenama, zahvaljujući blagodati schengenskog prostora.
I potom, evo glavne političke teme o zahtjevima radnika Čistoće, koji rade teške fizičke poslove po svim vremenskim uvjetima, pa sada uz sve silne dodatke traže još i veće plaće.
Ako se ovom radniku odozgora oduzmu ti dodaci, plaća bi mu bila manja, a netko tko želi da mu grad miriši i zrači čistoćom pomislio bi kako je to u redu. Što, raditi za 500 eura mjesečno ili manje?
Za usporedbu, najniža plaća za rad radnika na poslovima čišćenja u Njemačkoj iznosi 12 eura po satu, a to je, neovisno o poreznoj klasi i ako ne plaća poseban porez za crkvu, neto iznos od otprilike 1.415 eura. To je dvostruko više od toga što može zaraditi za isti posao u zagrebačkoj Čistoći.
Naravno, netko će reći ”pa nije Hrvatska bogata kao Njemačka”. Točno, osim što su troškovi života u Hrvatskoj jednaki ili veći nego u Njemačkoj, a plaće dvostruko manje.
I da nije postignut dogovor između radnika Čistoće i zagrebačke gradske vlasti o povećanju plaća, da je bio najcrnji mogući scenarij i da su svi dali ili dobili otkaz, za čime bi vlast posegnula? Za agencijskim zapošljavanjem.
Iako se u formalnom smislu to što neka agencija za privremeno zapošljavanje ne plaća svojim radnicima ne bi ticalo zagrebačke gradske vlasti, kada bi s njima ugovorili posao, politička odgovornost vlasti podrazumijeva primarno moralni oblik odgovornosti.
Tu se radi o ispunjavanju obaveza prema doktrini vlastite politike, čime se daje poruka simpatizerima, biračima, političkim istomišljenicima i protivnicima o ozbiljnosti političkog djelovanja.
Stranka europske ljevice u svojem manifestu navodi da oni kao ”politička sila društvene transformacije žele doprinijeti novoj dinamici koja rezolutno napada neoliberalne politike”. Iz odabira riječi ”rezolutno napada” dade se iščitati da je svakako riječ o radikalnom političkom pristupu koji ne vidi kompromis niti alternativu, čak niti u nekakvoj nuždi, popuštanju neoliberalnoj politici.
”Zalažemo se ne samo za obranu prava radnika i sindikata protiv svakog oblika diskriminacije, već i za proširenje radničkih prava, uključujući prava za nezaposlene i radnike na prekarnim poslovima, za povećanje demokracije na radnom mjestu i u demokratskom životu, na svim razinama, uključujući i europskoj“, kaže Stranka europskih ljevičara.[4]
Iz Hrvatske jedino je Radnička fronta članica te europske stranke.
U njemačkom parlamentu Bundestagu, parlamentarna frakcija ljevičara Die Linke navodi da radnici u agencijskom radu zarade u prosjeku 1.418 eura manje nego njihove kolege zaposlene direktno kod poslodavca. Kako kažu, gotovo dvije trećine agencijski zaposlenih radnika prima manje od minimalne plaće, a najteže su pogođene osobe mlađe od 25 godina i stranci.
Za razliku od hrvatskih političara ljevice koji bi tu alternativu vidjeli u trenucima krize kao rješenje, njemački ljevičari zahtijevaju potpunu zabranu takvog oblika rada.[5] Kako je Sahra Wagenknecht, prominentna političarka Die Linke, 2016. konstatirala u svojem govoru u Bundestagu: ”Agencijski rad je moderno ropstvo”.[6]
Nedavno sam u Dublinu, glavnom gradu Republike Irske, posjetio memorijalni spomenik žrtvama Velike gladi (1845.-1849.), kada se zbog smrtnosti i iseljavanja irska populacija prepolovila.
Pomislio sam kako će u budućnosti takav spomenik trebati i za hrvatske građane koji su emigrirali jer svojim radom nisu mogli podmiriti ni osnovne životne troškove.
A kad bolje promislim, trebat će i građanima Nepala i drugih stranih zemalja koje se u Hrvatskoj namjerava iskorištavati za prekarni rad. Jedan sumoran, globalni ciklus spomenika žrtvama neoliberalnog kapitalizma.
__________________________________________________
[1] Sorrentino L., Jokinen A., 2014. ”Guidelines to prevent abusive recruitment, exploitative employment and trafficking of migrant workers in the Baltic Sea region”, European Institute for Crime Prevention and Control.
[2] https://www.berliner-kurier.de/berlin/anklage-gegen-menschenhaendler-im-leiharbeits-geschaeft-li.293100, uvid na 25.01.2023.
[3] https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/radnici-cistoce-i-danas-strajkaju-lazu-o-nasim-placama-evo-pogledajte-moju-platnu-listu-15298798
[4] https://www.european-left.org/manifesto/ uvid na 25.01.2023
[5] https://www.linksfraktion.de/themen/a-z/detailansicht/leiharbeit/ uvid na 25.01.2023
[6] https://www.sahra-wagenknecht.de/de/article/2428.leiharbeit-ist-moderne-sklaverei.html uvid na 25.01.2023
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
- ”Vili, daj ostavku!” Da, zašto ministar ne da ostavku?
- ”Ne lamačite jezičinama” nije standard liječničke komunikacije
- Politička taktika transfobije za povratak u neolitik
- Lažno jamstvo pravne sigurnosti (Slučaj DR Kongo)
- Hrvatska, država kojoj su ljudska prava projektna aktivnost
- Sanader nije kriv. Marija koja je isprosila 1,5 kunu je?
- Zelena politika – kapitalizam vs. socijalna pravda
- Lažno bolovanje i tko tu stvarno laže?
- Građani protiv Hrvatske: pravo na život i zdravstveni sustav
