‘‘U razdoru sa samim sobom i svime oko sebe, 1951. sam počeo, gotovo iz osobne razonode, pisati “Raspolovljenog viskonta”… potpuno fantastičnu pripovijest… što se odigrava u dalekim epohama i u izmišljenim krajevima… Već duže vrijeme mislio sam o jednom uzdužno raspolovljenom čovjeku čiji bi se svaki dio kretao za sebe. Dakle jedna polovica preživi, a druga će se pojaviti tek u drugom dijelu… Sistem sigurnog uspjeha bio bi stvoriti jednu dobru i jednu lošu polovicu, kontrast u duhu dra Jekylla i gosp. Hydea… no moja je namjera bila suzbijati sva ljudska raspolovljenja, založiti se za potpuna čovjeka…
Spontani unutarnji razvoj priče ponovo me vodio onome što je uvijek bila i ostaje moja prava pripovjedačka tema: neka osoba sebi dobrovoljno nametne neko teško pravilo i slijedi ga do krajnjih posljedica, jer bez njega to ne bi bila ona, ni sama za sebe, ni u odnosu prema drugima… Tako je raspolovljenom viskontu dano manje slobode nego drugima, a kretanje mu je predodređeno samim zapletom.
Pa ipak, i tako ograničen, uspio je dovesti do izražaja svoju osnovnu dvoličnost koja odgovara nečemu što se u autorovoj pameti još nije sasvim razjasnilo…“
Eto, tako je Calvino, bolje od bilo kojeg kritičara ili teoretičara, ponajbolje predstavio svojeg ‘‘Raspolovljenog viskonta“.
Naslov: Raspolovljeni viskont
Autor: Italo Calvino
Prijevod: Mladen Machiedo
Književnost
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 136
Uvez: meki
ISBN 9789533200675
Izdavač: Šareni dućan
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Još tekstova ovog autora:
- Nina Simone: Roman
- Knjiga mojih života
- Gabrijela ne smije umrijeti
- Alikvot
- Aktovka
- Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
- Sarina druga ljubav
- Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)
- Saznanje i politika
- Prijateljstvo
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.