Tomislav Šola
Baštinski sektor će biti prijeko potrebno umrežiti radi zajedničke strategije i kumulativnih efekata. Baština, u smislu javne, zajedničke društvene memorije ugrožena je sa svih strana. Zaštititi je može organizirana profesija.
Profesije su nada u neku državu koju ne vode samo političari u ime korporacijskih i financijskih oligarha. Profesije su nositelji znanstvenog uvida i sistematiziranog kolektivnog iskustva.
Primijetili ste, dakako, da se neke profesije sistem(at)ski uništavaju. Recimo novinari, koji samostalnim, objektivnim i javno korisnim izvještavanjem ili uvidom, ometaju privatni interes.
Nestaju i druge profesije, upravo u mjeri u kojoj nestaje njihovo društveno poslanje, ona dimenzija njihovog bavljenja koja ih trans-generacijski povezuje u nastojanju da što bolje obave svoj društveni zadatak. To jest zavjera u mjeri u kojoj se, što namjerno (”da se Turci ne dosjete”), a što spontanim trijumfalizmom Pohlepe, taj tragičan društveni trend gura u stranu.
Svaka budućnost podrazumijeva izvjesnu razinu privatizacije, ali budućnost nije moguće osnovati na isključivom privatnom interesu. Potreba koju privatni interes nije u stanju realizirati jest racionalno i efikasno poslovanje javnih ustanova i neka prihvatljiva razina realizacije njihovog (idealnog) poslanja.
Morat će nastati novi tipovi baštinskih ustanova od kojih neke kao hibridi po mjeri sasvim specifičnih okolnosti. Neke od tih ustanova bit će alternativnog karaktera, a neke će dobiti nestalne, promjenjive oblike.
Mogućnost totalnog muzeja, odnosno interpretacije cijelog teritorija identiteta nije više iluzija ni tehnološki, a ne bi trebala biti ni konceptualno, a jest iluzija u svojoj plemenitoj biti.
Privatizirani svijet će dopustiti potpunu interpretaciju samo kao izvor moći i novca, a ne, recimo, samospoznaje i mudrosti. A, sve jest u javnoj memoriji, kao što sve jest muzej, bar u mjeri u kojoj sadrži zabilježeno kolektivno iskustvo.
Transfer tog iskustva jest uvjet našeg kontinuiranja. Mi živimo u memorijskim strukturama: sela, gradovi, okoliš, sve je satkano od procesa promjena koje je dobro poznavati da bi se sačuvalo sve što predstavlja vrijednost koju valja nastaviti, produžiti, održati u životu…
To je proces prepoznavanja, proučavanja, pohrane i komuniciranja baštine. Eh, baš tu i propada jednostavnost zadatka. Komu povjeriti kontrolu nad tako utjecajnim i, potencijalno, unosnim procesima?
Baštinu ćemo morati nastaviti ujedinjavati. Strategijom. Vizijom. Kad se objedine potencijali institucija, ostaje da se u strategiju sektora i njegove komunikacijske funkcije ubaci baština u vlasništvu pojedinaca i pravnih osoba (u mjeri njihove volje da pristanu na stroge kriterije struke) i na opredjeljenja zajednice, kako tko i na kojoj razini.
Vremena u koja smo ušli, davat će nove mogućnosti (mreže, digitalizacija, hipermedija, oblici zajedničkog djelovanja), ali predstavljati i nove izazove.
U uvjetima globalizacije, baština će biti stalan podsjetnik na realnost i specifičnost. Ako smo do sada pretežno sakupljali, sad ćemo pretežno vraćati: na razne što izravne što simboličke načine. O tome rječito govori sve češće vraćanje opljačkane baštine nekadašnjim koloniziranim narodima i njihovim kulturama.
Ma, duga je to pripovijest, sada već i skandalozna. Među nama koji se bavimo baštinom u međunarodnim okolnostima, rijetki su oni koji su tvrdili da je je javna memorija mahom ukaljana svjedočanstvima osvajanja prirode ili drugih i drugačijih.
Zato, ne bez uživanja, gledamo kako se kolonijalne sile posipaju pepelom po glavi i nevoljko, ali sve više, priznaju sramnu činjenicu da su im muzeji, arhivi, biblioteke prepuni opljačkanog blaga, a s pijedestala po trgovima i pločama na pročeljima zgrada, nas još uvijek gledaju mramornim očima osorni osvajači i bivši vlasnici svijeta, sve ujedno: ponižavajuća, optužujuća, često i zastrašujuća svjedočanstva nekad slavljenih vremena i njihovih slavnih protagonista.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kustosi baštine – elementi profesije koja nije stigla stasati (1)
- O duhovnom i o strahu od nestajanja
- Stare vrijednosti i nova značenja – You do You
- Nepostojeći čuvari iskustva u ugroženom svijetu
- Profit je iskušenje, zarazno i razorno za baštinu
- Pledoaje za nepostojeću profesiju
- Savršen primjer temeljite strukovne i građanske kulture
- Vrijednost inovacije – ”Zagreb dok ga još nije bilo”
- Prošlost je koristan pratilac, ali zlokoban vođa
- Javna memorija uči nas o građenju i razaranju, ratu i miru
