Referendumom u siromašniju budućnost

Kad sam 1972. emigrirao u Austriju, odahnuo sam: došao sam u slobodnu zemlju. Kad sam 1973. preselio u Britaniju, odahnuo sam od Austrije: tu jedva vidiš policiju, birokracija ima povjerenja u tvoju riječ. Kao nove susjede u ulici Englezi nas pozdravljaju i nude svaku pomoć.

Kad je lipnja 1975. nacionalni referendum velikom većinom potvrdio ostanak Britanije u Europskoj zajednici, što je prvotno bila odlučila konzervativna vlada 1972., mi stranci u zemlji još smo se više osjetili ”kod kuće”. Građani Europe!

Onda je nakon 41 godine došao novi lipanj s referendumom o Europi. Rezultat je bio izlazak iz EU zvan Brexit. Znatno tješnja većina od one prethodne uspjela je preko noći pretvoriti slobodnu, svijetu otvorenu zemlju u otok uskih ljudi uskih grudi, u kojoj više nije ugodno biti stranac.

Bio je to trijumf grupice bogatuna konzervativnoga desnog političkog krila. Izvikivanjem patriotskih parola, razmećući se s nekoliko lažnih fakata i nestvarnih obećanja obmanuli su tu skromnu većinu i vratiti zemlju u vremena za koja se držalo da pripadaju prošlosti.

Posebno efektan argument protueuropskih propagandista bile su zastrašujuće brojke o prijetećoj najezdi useljenika, naravno Europljana

Bila je to orgija populizma. Presudno efektna kod starije i ruralne populacije, u kojoj još očito tinja nostalgično sjećanje na propalu imperijalnu silu. London, svjetsko poslovno i novčarsko središte, premoćno je odbacio Brexit. Tako i sjeverni narod Škota.

Posebno efektan argument protueuropskih propagandista bile su zastrašujuće brojke o prijetećoj najezdi useljenika, naravno Europljana.

Dvojica najbučnijih u grupi čelnih brexitovaca bili su Nigel Farage, francuskog imena, oženjen Njemicom, i nije mu nakon Brexita mrska europska penzija bivšega člana Europarlamenta od 75.000 eura i Boris Johnson, doseljenik iz Amerike, po djedu s očeve strane Turčin (i Turčin eto može postati ”poturica“). Idealna etnička pozadina za buđenje ksenofobije.

Kad je ujutro nakon objavljenih rezultata referenduma među prvim vijestima bila pad vrijednosti funte za 8 posto, ljudima je počelo svitati da su sebi i budućim generacijama izglasali siromašniju budućnost.

Odmah su se podigli glasovi da je to bila prevara, da treba novi referendum. Premijer Cameron, i sam gubitnik, rekao je: ”Novog referenduma neće biti”. Nisu to parlamentarni izbori, gdje se promašena odluka može nakon četiri godine popraviti.

Jedan od vodećih propagatora Brexita Michael Gove, ministar školstva u vladi proeuropskoga Davida Camerona, u referendumskoj kampanji izrugivao je stručnjake – ekonomiste, bankare, industrijalce, politologe koji su  brojkama i logikom stvari predočavali porazne posljedice loma s Europom: ”Opasno je slušati eksperte! Oni su obično u krivu”.

Razumije se: pouzdana je ekspertiza njegove grupe. To jest, ničim obrazložene brojke koje su vozali po cijeloj zemlji ispisane golemim slovima na autobusima i obećanja bez realne osnove.

Cjelokupnom dokazivanju proeuropljana brexitovci su dali ime ”Projekt strah”. Još danas to promptno vade kao protuargument na svaku prognozu stručnjaka.

Medicinska i farmaceutska struka planiraju pravljenje rezervi lijekova za nekoliko mjeseci, jer već sutradan nakon prekida počet će nestašica: Projekt strah.

Jedan od vodećih propagatora Brexita Michael Gove, ministar školstva u vladi proeuropskoga Davida Camerona, u referendumskoj kampanji izrugivao je stručnjake – ekonomiste, bankare, industrijalce, politologe koji su  brojkama i logikom stvari predočavali porazne posljedice loma s Europom: ”Opasno je slušati eksperte! Oni su obično u krivu”

Poljoprivredni proizvođači izvješćuju da već sada nemaju radnika iz Europe za branje plodova: Projekt strah.

Radnički sindikati upozoravaju na porast nezaposlenosti zbog poremećene kooperacije s kontinentom i pada izvoza: Projekt strah.

Uprava prometnih veza i carinici najavljuju zakrčenje luka i cesta od kamiona: Projekt strah.

Znanstveni istraživači, čuvari sigurnosti od terorizma, bankari … najavljuju što nas čeka sutradan nakon prekida: Projekt strah…

Dobra parola, djeluje na masu. Nikome nije lako priznati da je bio u krivu.

Kad su odmah nakon referenduma ljudi pitali kolovođe hoće li onih 350 milijuna funta ispisanih na propagandnim autobusima sada umjesto Uniji ići zdravstvenom sustavu, kao što su uvjeravali, odgovor je bio da to baš nije tako jednostavno. Jedan od vodećih, ministar Liam Fox, priznao je da bez te magične brojke Brexit ne bi bio prošao. Izmislio ju je Boris Johnson.

Isti Fox pred referendum je najavljivao da će pregovori s EU biti najlakši i najbrži u povijesti pregovaranja. Nakon dvije godine pregovori su zapeli u ćorsokaku. Upravo on sada izvješćuje javnost o 50:50 izglednosti da do raskida s EU dođe bez dogovora – ”hard Brexit“. Pa tješi zemljake: zle će posljedice osjetiti i Europa.

Uvertira u referendum bilo je umorstvo mlade žene Jo Cox, majke dvoje djece, laburističke članice Parlamenta, koja je agitirala za ostanak u EU. Protueropski fanatik neonacističke afilijacije pred njezinom je kućom pucao u nju i izbo ju nožem.

U prvim danima nakon referenduma zabilježen je za tristo posto porast uličnih fizičkih i verbalnih napadaja na ljude koji se nisu tu rodili ili su rasno drukčiji. ”Ovo nije vaša zemlja! Go home!” Sunarodnjake koji se odvaže prigovoriti tome egoističnom ušančivanju gorljivi nacionalisti nazivaju izdajicama.

Kad sam 1972. emigrirao u Austriju, odahnuo sam: došao sam u slobodnu zemlju. Kad sam 1973. preselio u Britaniju, odahnuo sam od Austrije: tu jedva vidiš policiju, birokracija ima povjerenja u tvoju riječ. Kao nove susjede u ulici Englezi nas pozdravljaju i nude svaku pomoć

Kako pregovori s EU ne obećavaju dobro, a razlaz s EU je neminovan, Konzervativna stranka u Parlamentu oštro se podvojila: jedni za ”hard Brexit“, drugi za ”soft Brexit“ – tvrdi i meki.

Prvi ne mare za nepoželjne posljedice izlaska bez dogovora i ugovora, samo neka smo ”gospodari svojih granica, svoga novca i svojih zakona”. Drugi bi da se spasi što se spasiti dade – barem prihvaćanjem carinske unije, to jest slobodnoga protoka roba. Neki traže i novi referendum. Mali unutarnji rat.

Najgore prolaze žene, parlamentarne zastupnice na ”soft” krilu. Na udaru su primitivnih mizoginih uvreda brexitovaca: ”luda baba”, ”vještica”, ”mentalno bolesna”.

Posebno biraju invektive za rječitu zastupnicu Annu Soubry: ”otrov u pozlati”, ”kurva”, ”tužnolika”, ”poremećena cendravica”. Jedan kolega poručuje joj na Facebooku: ”Anna, dolazimo, nećeš nam umaći”. Očito najava sudbine ubijene Jo Cox.

Spodobe koje mijenjaju svijet referendumima pune su strasti.

Za krajnju desnicu ”meki brexit”, što uključuje stanovite kompromise, nije ništa manje od nacionalne izdaje.

Da bi spriječila ”meki“ razvod, krajnja desnica izvan Konzervativne stranke pokrenula je akciju nazvanu ”entrizam” (entryism): taktičko masovno infiltriranje u stranku da se ojača krilo ”tvrdoga Brexita”. U nekim izbornim jedinicama broj se članova čak podvostručio. Kad bura prođe, vratit će se otkud su došli. ”Tvrdi” desni u stranci zadovoljno šute.

”Entristi” podupiru ekstremno konzervativno krilo koje želi rušiti premijerku Teresu May, jer vodi pregovore prema ”mekom Brexitu”. Na njezino mjesto pucaju trojica vodećih tvrdolinijaša, prvi među njima buffoon (cirkusant) Boris Johnson.

Ulogu infiltranata komentira londonski Evening Standard: ”Bezdušni ratni zapovjednici zatvaraju oči na okrutnosti neregularnih vojnika, koji operiraju nesputani pravilima redovite vojske. Takav je slučaj s nekima u Konzervativnoj stranci danas … Za vrijeme kampanje naglas su se ograđivali od paralelne operacije koju su vodili ukipovci (Ukip – ime male veoma bučne stranke, začetnice pokreta za izlazak iz EU), a privatno su bili presretni njihovim sijanjem straha u masama …”

Nakon referenduma odmah nam je ponosna funta počela u rukama kopnjeti i ne staje. Osobito za kupnju dobara koja se ovdje ne proizvode ili ne rastu. Voće i povrće u supermarketu valja prije stavljanja u košaricu triput prevrnuti da vidiš nije li počelo trunuti: dugo stoji na policama

***

Kako je usred te gungule na vrhu nama običnima ”dolje”? Uključivši one koji su puni vjere i ufanja svojim glasom pomogli pogurnuti zemlju na put bez povratka.

Nakon referenduma odmah nam je ponosna funta počela u rukama kopnjeti i ne staje. Osobito za kupnju dobara koja se ovdje ne proizvode ili ne rastu. Voće i povrće u supermarketu valja prije stavljanja u košaricu triput prevrnuti da vidiš nije li počelo trunuti: dugo stoji na policama.

Mi iz Hrvatske, koji smo onomad slušali na daljinu kako će određenoga datuma Hrvatskoj svanuti sunce i kako ćemo biti druga Švicarska, ovdje slušamo kako će nam svanuti sunce 29. ožujka 2019. – opet ćemo biti svjetska sila.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Pet zakona ljudske gluposti
• Tuđman zatajio očevo samoubojstvo i krivotvorene dokumente
• Sklonost religiji dio je naše genetske baštine
• Moj prijatelj pater Emanuel nema imena na grobnom križu
• Nepoželjne manjine, genocidi – Ubojice su pobjednici
• Diskretni šarm politike. Kraj povijesti – ili ponavljanje?
• Kultura selektivnoga sjećanja. Hrvati Hercegovine i NDH
• Prijestupi mišljenja nekoć i danas
• Sila kao sredstvo osvajanja zemalja i duša
• Kad laž i korupcija dobivaju izbore

» Svi tekstovi ovog autora