Jadranka Brnčić
Vjerojatno nema čovjeka koji ne želi mir, život bez sukoba i nasilja. Barem u vlastitom, osobnom, obiteljskom i svakodnevnom životu.
Najčešće mislimo da naš mir uglavnom ovisi o drugima, odnosno da su drugi ti koji ga mogu narušiti.
Što su nam prostorno i vremenski bliži ljudi čiji je mir razoren sukobima i nasiljem, to intenzivnije osjećamo strah da bi i naš mogao biti ugrožen. Prema udaljenima smo najčešće, iako možda govorimo drukčije, zapravo ravnodušni.
Nije potrebno poznavati detalje povijesnih previranja, da vidimo kako u našem stoljeću ratove ne vode politike, nego interesi. Interesi velikih korporacija koje kreiraju, bili toga svjesni ili ne, i naš svijet potreba i želja. Još smo u starom svijetu koji se opire radikalnoj promjeni.
Pravi mir ide u korijen nasilja i beskompromisan je.
Biti za mir svakako ne znači to deklarirati, a onda, bez obzira na to što nam je biti na strani žrtve, navijati da jedna strana u sukobu pobijedi takvim oružjem kakvim je napadnuta. Time samo perpetuiramo svijet nasilja.
Ne bismo li trebali početi od toga: da svatko u punom posjedu svojih sposobnosti ne dopusti da ga ponese spirala straha i prosuđivanja kako bi se nasilju suprotstavio nečim drugim, a ne nasiljem?
Radije se suprotstavimo hrabrošću savjesti, utjelovljenom svijesti, preferirajući da radije budemo ozlijeđeni nego da pozljeđujemo. Nepobjediva i ranjiva sila ponizne ljubavi stoji uspravno bez obzira na rane.
Mir ne treba tražiti, ne treba ga stvarati. Prvo ga treba otkriti u nama samima.
Mir nije nešto što se može imati ili dobiti. Mir je naša prava priroda, zaboravljena, potisnuta, zanijekana.
Riječ je o pomirenju s našim nutarnjim mirom, prepoznavanju ga kao dubljeg od straha, straha koji je njegova suprotnost i porijeklo svakog nasilja.
Tko, dakle, može zaustaviti sukobe i rat? Samo svatko od nas. Mir u svijetu ovisi o svakom od nas. Bez obzira na to koliko dug put bio da bi on bio prepoznat i zaživljen.
Ratovi u svijetu ne bi nas trebali obeshrabriti, nego potaknuti da neumorno slijedimo želju da rastemo u ljudskosti i da njegujemo najbolje od sebe kako bismo bili akteri radikalne promjene paradigme: prelaska s dominacije na služenje, s nasilja na poštovanje i s natjecanja na suradnju.
Želim nam svima, bez obzira na izvanjske okolnosti, nutarnju smirenost, mir koji pronalazi svoj put u naše odgovore i na smrt i na život.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Papa Franjo nas poziva: ”Činimo sve dobro koje možemo!”
- Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
- S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
- Želim li da se svijet promijeni?
- Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
- Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
- Susret s Irinom iz Mariupolja
- Bio nam dobar Prelazak!
- Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
- Sretna još jedna ili nova 2.0 godina