Drago Pilsel
Pošto je valjda alkohol ispario iz žila gospođe predsjednice, jer je bilo evidentno da se na kninskoj tvrđavi slabo kontrolirala, da je malo plakala, a malo pjevala (vrištala zapravo), nešto pokušavala kazati hrvatski, nešto engleski, da je govorila nebuloze i da joj se jezik zaplitao, te pošto je prošla proslava Oluje, parada kiča i pijanstva (Jelena Lovrić, Nacional), mogu pretpostaviti da će netko ovo pročitati i uputiti Kolindu Grabar-Kitarović da se, dok se odmara i priprema za svetkovinu Velike Gospe, uhvati Katekizma Katoličke crkve i pročita sve ono što ne poznaje.
A puno toga tvrdi da zna, ali nije savladala, od toga gdje je Hrvatska bila u doba hladnog rata, s koje strane ”željezne zavjese”, pa sve do toga gdje je ”rođeno kršćanstvo”.
Kolinda Grabar-Kitarović inzistira da su njena vjera i duhovnost ”njena privatna stvar”, ali cijelo vrijeme o vlastitoj vjeri i duhovnosti, kao sada u Nazaretu, govori s pozicije šefice države brkajući ingerencije države, koju predstavlja, i Crkve, čija je ona članica po krštenju
Naime, prilikom nedavne posjete Izraelu KGK je pohodila i Nazaret, odnosno Baziliku Navještenja. Vrijedi citirati što je predsjednica, dječjim rukopisom koji bi svakako zaslužio osvrt psihologa i grafologa, a ne samo ovog teologa i novinara, upisala u knjizi dojmova: ”Na ovom svetom mjestu gdje je rođeno kršćanstvo i gdje je anđeo Gabrijel navijestio našoj voljenoj Gospi, Kraljici Hrvata, bezgrješno začeće, osjećam posebnu poniznost, zahvalnost za sve ovosvjetsko što nam je dao Gospodin Bog i nadu u zajedništvo i svijetlu budućnost hrvatskog naroda. Majko Božja, čuvaj nam Hrvatsku, čuvaj mi obitelj i zagovaraj sve nas kod Gospodina! Tvoja vjerna Kolinda (slijedi njen potpis, op. D.P.). Predsjednica Republike Hrvatske, 30. srpnja 2019.”
Ovdje vidimo puno problema. S jedne strane Kolinda Grabar-Kitarović inzistira da su njena vjera i duhovnost ”njena privatna stvar”, ali cijelo vrijeme o vlastitoj vjeri i duhovnosti, kao sada u Nazaretu, govori s pozicije šefice države brkajući ingerencije države, koju predstavlja, i Crkve, čija je ona članica po krštenju. S druge strane evidentno demonstrira da je temeljito religiološki nepismena. Kaže da joj ne treba savjetnik za odnose s vjerskim zajednicama, što je oholost velika, jer ne poznaje ni osnove Katekizma Katoličke crkve.
Pokazat ću.
U knjizi dojmova je napisala da je tu gdje se našla (Bazilika Navještenja u Nazaretu) ”rođeno kršćanstvo”.
Netočno!
U Nazaretu je začet Marijin sin Isus. Ako se o trenutku rođenja kršćanstva uopće može govoriti, premda znamo da je to bio proces u kojem je ključnu ulogu odigrao sveti Pavao, onda treba kazati kako slijedi: rano kršćanstvo je nastalo kao vjerski pokret, odnosno sljedba unutar judaizma Drugog hrama.
Nakon Isusove smrti njegovi sljedbenici – poznati kao nazarenci – tvrdili su da je on bio Mesija prorokovan u hebrejskim spisima. S vremenom je taj mali židovski vjerski pokret prerastao u kršćansku vjeru.
Prvobitnu kršćansku crkvu (grč. eklezija = zajednica) formirali su nakon Isusove smrti njegovi učenici i apostoli u Jeruzalemu na Dan pedesetnice silaskom Duha Svetoga na njih, Isusovu majku Mariju i druge. Već u drugoj polovini 1. stoljeća, zahvaljujući misijskoj i spisateljskoj djelatnosti apostola Pavla, kršćanski pokret postaje pretežno nežidovski. No to je viša matematika za KGK.
Prijeđimo na temeljitiju pogrešku koju je obznanila u spisu iz Nazareta. Kaže KGK da je u Nazaretu ”anđeo Gabrijel navijestio našoj voljenoj Gospi, Kraljici Hrvata, bezgrješno začeće…”. Eh sad, je li Gospa ”Kraljica Hrvata”, Poljaka ili Iraca, Španjolaca, Talijana ili Meksikanaca, Filipinaca ili navijača Boca Juniorsa, ne bi se štel mešat’. Ono što pouzdano znamo je da valja razlikovati ”Bezgrešno začeće” od ”Navještenja Marijinog”.
KGK evidentno demonstrira da je temeljito religiološki nepismena osoba. Ona kaže da joj ne treba savjetnik za odnose s vjerskim zajednicama, što je oholost velika, jer ne poznaje ni osnove Katekizma Katoličke crkve
Gospođo predsjednice, nije vam to jako teško. Skoncentrirajte se par minuta i pokušajte zapamtiti.
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije katolička je dogma koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, kaže dogma, Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali izuzeta od grijeha. Blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g., ali je dogmu svečano proglasio papa Pio IX. u apostolskom pismu Ineffabilis Deus, 8. prosinca 1854. g.
Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel (kod navještenja) nazvao je Mariju “punom milosti”, a crkveni oci nazivali su je – Blaženom Djevicom. Prema patristici, pa zatim i prema katoličkoj, pravoslavnoj i drugoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha da bi mogla začeti Isusa po Duhu Svetom.
Dakle, teologija, znači crkveni nauk (patristika, koncili, katekizam, itd.) tumače da na Mariju nije prešao istočni, praroditeljski grijeh. Bog ju je od ”istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusa Krista.
Sve to gospođa predsjednica može provjeriti u Katekizmu (ja koristim prvo izdanje Hrvatske biskupske konferencije od 1994. s prijevodom i slogom Glasa Koncila gdje, by the way, stoji ”bezgrešno začeće”, kako je preporučeno reći, a ne ”bezgriješno začeće” kako govore Josip Bozanić i KGK) od članka 484. do članka 511.
Što se pak odigralo u Nazaretu u Bazilici Navještenja?
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ”Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: ”Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja”.
Nato će Marija anđelu: ”Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: ”Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 1,26-38).
Ako već misli da u poslove predsjednice Republike Hrvatske spada i evangelizacija, neka Kolinda Grabar-Kitarović ne zaboravi nakanu svetog Ivana Pavla II. kada je odobrio Katekizam: čuvati polog vjere tako da svjetlo vjere ”oslobodi ljude od neznanja” (Apostolska konstitucija Fidei depositum, 11. listopada 1992., na 30. godišnjicu otvorenja Drugog vatikanskog sabora)
Svetkovina Navještenja Gospodinova ili Blagovijest pak redovito se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, te samim time označava da je riječ o Isusovu začeću (ne o Marijinom!), koje se zbilo po Duhu Svetomu. Kako je riječ o blagdanu koji pada u korizmeno vrijeme, ponekad se dogodi da na taj nadnevak Crkva slavi neki drugi važniji dan, pa se zbog toga Navještenje Gospodinovo prebacuje na prvi slobodan dan.
Eto, nisam želio ponuditi teološki traktat, nije mjesto za to, nije ovo ni forma. Želio sam ukazati gospođi predsjednici da bi bilo vrijeme da se prestane sramotiti, kada već paradira kao velika katolkinja, i da zaista, premda već u ozbiljnim godinama, nauči osnove katekizma, a to valja kazati i mnogim kršćanima koji misle da znaju, a ne znaju.
Budimo pošteni, mnogi vjernici sadržajno ne razlikuju ili krivo govore, pa brkaju svetkovinu Bezgrešnog začeća (8. prosinca, odnosno devet mjeseci prije blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe, 8. rujna) s blagdanom, svetkovinom Blagovijesti (25. ožujka).
Ali, ako već misli da u poslove predsjednice Republike Hrvatske spada i evangelizacija, neka Kolinda Grabar-Kitarović ne zaboravi nakanu svetog Ivana Pavla II. kada je odobrio Katekizam: čuvati polog vjere tako da svjetlo vjere ”oslobodi ljude od neznanja” (Apostolska konstitucija Fidei depositum, 11. listopada 1992., na 30. godišnjicu otvorenja Drugog vatikanskog sabora).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Godinama sam slavio uspostavu NDH. Kajem se i ispričavam se!
- Hans Küng: Hitno nam treba Treći vatikanski koncil
- Tužni smo, ljuti, ali se iz bolnice u Klaićevoj vinuo anđeo
- Milanoviću, sad je čas: Povedi rulju i napadni parlament!
- Da li bih kao svećenik dao blagoslov gay parovima? Svakako!
- Nekoliko opaski o profesionalnosti, Senade Hadžifejzoviću!
- Čitatelj: Šteta što ti Glasnović nije sprašio metak u glavu
- Porfirije ”ostaje s nama” jer mu zaista značimo mnogo
- Vidim sličnost između pape Franje i patrijarha Porfirija
- Pismo budućem patrijarhu srpskom
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.