Milan Rakovac
Ossia, la storia de Viteus vitifoliae Fitch, ovvero Daktulosphaira, che xe Phylloxera vastatrix, ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća, valje u Merike.
L’amerika, Merika, Merika, ma cossa vraga ti strilli, Lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku?
Rex blues, Rex blues, in mezzo’l mare, in mezzo’l mar, xe un bastimento, pien de putele, in mezzo’lmar, una de quele voio sposar, moj bato, bel nome croato, magari serbo, dai, e invesse me toca imbarcar y partir para siempre, Montevideo o Elis Island?
Uvo je štorija prikomorska, na more greš ko ćeš ko nieš,
perche: navigare necesse est.
Vržmo, Merike ne vidiš prez navigare, u vrime prvanje, prije ‘reoplani!
Ako učiniš račun, Merika nan je pur dala lipih stvari:
Kumpir, tabak, Woody Gutrie, ni ča reći.
Ma ča’š da ti da ča će, uni ča ti uzme sve?
Filoksera je došla z Merike, loze dišfala, oci kunu, matere u suz, divojke rižu žile: mladići ala u Meriku, Rex blues, Rex blues, Rex Blues.
Hvatam samoga sebe u magnovenju, jer, kao i Fellini, levičar sam, i istorijski gledano, potpuno nesvjesno istorijsko biće, jesam, jerbo kad se veli transatlantik, nikad ne pomislim na Titanic, ”moj galebe”, tek ponekad na GALEB, ni na ove kruzere ploveće gradove na kojima džabalebaroši oceanima kruže, moj druže.
Nego, reći ću ti, dok si reko keks, uvijek pomislim na Rex. Rex blues, Rex blues, Rex blues, ”moj galebe”.
Zašto? Zato ča u lito na lito 1944. cila Istra je hodila na brige Šavrinije, i Ćići i Brkini i Gorinjci i Dolinjci ala gledati kako gori Rex, 123 projektila su sprašili spitfiri i halifaxi RAF-a u najveći i najliplji i najbrži piriškafo putnički na svitu REX, ma za ča?
A Ramb III ča će biti Galeb je bananijera ča vozi banane iz Indijskog oceana u Italiju, pak mu RAF poli Benghazi otkine cilu provu i kapetan dopelje brod prez prove vozeći krmom valje u Italiju, pak Tudeški ga pričine za mine da hi meće u muore i krste ga KIEBITZ, pak ga RAF pošalje fondo, pak ga naši ronioci trudbenici socijalističkog rada zvade van nasuho i Uljanik ga načini ajnc-a i mu daju ime MORNAR, pak zajno za tin GALEB, i 1953. život damo Trst ne damo, pak smo ga svejeno dali, Trst, digo, a živlienje, uono nan je ustalo, pur, intanto.
I Tito na Galebu na Temzi i Churchill lično personalno osobno je š njin i Galeb diventa altroke tranšatlantiko vozeći Tita i naše drugove priko očeani svita po Afriki i Aziji i je pasa 86.000 milj i bija u 102 države.
REX BLUES, MOOOJJJ GAAALEBEEE, REX BLUES, lipo mi je, lipo mi je, moj galebe, zato ča su na Galebu bili veliki ljudi svita Naser, Nehru, Indira Gandhi, Kwame Nkrumah, Haile Selassie, kraljica Elizabeta, Hruščov, Brežnjev, Sophia Loren, Richard Burton, Kirk Douglas, eee ”moj Galebe”…
Ma Fjumani su rekli, Galeb ne gre na kuse, Galeb će biti muzej i u njen Tito, pak, bar i oštarija, turisti će hoditi viti i se ćutiti kako Burton i Liz, i to me vero komoda, have mercy, please, it’s our history.
I tako čovik gre fondo di su šentimienti, kako i Rex, kako i Galeb, kako i živlienje, kad mu zgori šterika, eli ga uzme h sebi Merika, kako ča i je kad su nan propale loze, a piroškafi del Austro-Americana, dita Cosulich, ala vija, ostala nam zemlja pusta.
AURANIA, GERTY, GIULIA, FREDA iz Trsta i čuda drugih brodi, iz K. und K. od 1871. do 1915. povezli su u Meriku četiri miljuna i četiristo miljari ljudi, a dva parta su bili naši Slavinci, z Primorske, Istre, Dalmacije, Kranjske, Zagorja…
Velika potriba tira čovika ća z hiže, ma prija su naši hodili navigati propio za navigati i zato lipo stati, i bili mrež boljih navigadori svita. Petar Jakov Leva 1834. jedri sve do Valparaisa, iz gušta, i Ivo Visin iz Prčnja na jedrenjaku Splendido 1852. kreće oploviti svijet, tek tako, iz sporta, kao i Novara što oko svijeta iz Pule kreće 1857.
La ‘Merica, ‘Merica, ‘Merica, la ‘Merica, ‘Merica, ‘Merica, Rex blues, baby, Rex blues, Rex blues. Špuž muž vadi roge van da ti hižu ne prodan. Ki mladić mi gre na Rex, a beči ni. Mama mia, dami cento lire: che in America voi andar, cento lire mi te le do, ma in America no e po’ no!
Svi oceani i svi transatlantici svijeta plove mi kroz glavu badava, jer mori me teški jad, Rex.
Per quattro giorni el Rex brusava ma fondo no voleva, no’ndava, e po, no’ndava. E per fin i slavi de Monte Nevoso, che D’Annunzio se vanatva come principe de Monte Nevoso che invese el se ciama Snežnik perche su de lui, sul Snežnik, no ghe iera nissun ‘talian ma solo sloveni che invesse i xe sc’iavi siccome quei altri che i volessi ciamarse croati, inssoma, digo mi: ma anche piu in la, piu in la, i Cici de Ciciaria e Monte Magior el legno no brusava per far carbon, ma i guardava de sora come che brusa el Rex che Fellini ne ga mostra come anche tutt’Italia el Rex guardava come Ottavo miracolo del mondo. Nave passegera piu grande del mondo che penapenapena dopo mezzo seccolo e cinque anni in piu i ga fatto una nave piu granda del Rex.
E mi come mi canto invano ‘sto Rex blues, Rex blues, Rex blues, dopo setantado anni, e me domando: Ma per che i spitfire (che vol dir spudafogo) della RAF i doveva lanciar 123, qualchedun ga dito fin piu de duecento e roti missilibomberaggi per mandar fondo la REX ancorada come figura bella nei anni brutissimi fassendo gioia a i pici de Piran e Isola e ance quei de Savrinia?
Ma’ l Rex invessse propio no voleva ‘ndar fondo e brusava, brusava, ed el mar Rex beveva come se saria teran, e quando’l xe ‘nda fondo propio no’ l xe ‘nda fondo perche no ghe iera sai fondo per el Rex, e el se negava a meta d’avanti de Capodistria, Isola e Piran, ma meta fieramente iera sora l’aqua.
In potem so pravili inžinjeri che no se fa, da se ne splača ga popravljat, in so ga zrezali na kose, in kosi so šli na Jesenice, in bog ve kaj je narejeno z tega jekla: tanki, bojne lađe, most prek Mure, Drave?
And then again, Cohen died, and Dari Fo, and so should I: and again again I’m asking myfuckin’self why owhyohwhyohwhy The Proud RAF sankdown The Rex?
And I’ll tell you whay, e questa me’la spiegata Elio Vittorini: vendetta arcaica, giustissima aleata del vecio Testamento siccome ebreachristianamussulmanacomunista! I conti storici ghe vol pagar…
Ma ča povidan ja to vami, štuorije ud kunelići, bi reka Gervais? Aj ne da ne, drugarice i drugovi: jur kad je reka Duce, femo la nave piu grande del mondo, e ‘lora Churchill disse, a si: a alora la tua Rex propio la femo a tochetini.
REX BLUES, moj Galebe, Rex blues, Rex blues, moj Galebe!
I ča, ter vi’š – kad je delo maša velo, ne moreš ti njemu niš, ‘ko se mača laća od mača i pogiba.
*Pomorski muzej u Piranu objavio je opsežnu monografiju ”REX”, o istoimenome veličanstvenom transatlantiku, kojemu se divio cijeli svijet, uključiv Fellinija. Još davno napisah ovo pisanije, one hell of a exercising-blues (što je i pročitano na promociji knjige) te ga ovdje prvi put i objavljujem…
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Dubravka Ugrešić u raljama mužjačkim
- Je li nebo plavo baš za sve narode?
- Kriegsluftballons: mozak ljudske vrste otišao na kvasinu
- Čovječanstvo se roji jer se kraja boji
- Četvrti balkanski rat(ovi)
- Imamo povijesnu priliku da uredimo naš životni prostor
- Istra od rta Kamenjak do Nord Capa
- Antihistory & postprimitives
- Furešti i domaći & Tananai de barufanti tutti quanti
- Crna Internacionala
