autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

I pjesma je ponekad vrisak

Autor: Zdravka Govedarica / 03.04.2021. Leave a Comment

Zdravka Govedarica

Zdravka Govedarica

Prvi susret s Institutom za tumore bio je prije tri godine.

Tad pretraga nije ukazivala na stanje u kojem ću se naći prošle godine. Sjećam se kakvu je lakoću imao moj korak kad sam izašla iz zgrada ne očekujući da ću se ikada ponovo morati vratiti u nju.

Sjećam se i kako je zrak postao drugačiji, kako su sve male, uobičajene stvari tog dana, nakon napuštanja Instituta, dobivale drugačiju vrijednost.

Kad bi barem postojao neki mehanizam u ljudskoj psihi da zadrži takvu percepciju na duži rok, da se ne vrati ubrzo ili nikada više stanju u kojem je izjeda mnoštvo sitnica, od onih koji su nam nametnuti do, još većeg broja, onih koje smo sami stavili kao teret na svoja leđa.

Taj trenutak kad izbjegnete ”provaliju”, kad izbjegnete za milimetar ili sekundu najnepoželjniji ishod nečega onda shvatite da ovaj svijet i život na njemu ima sve što je potrebno da bismo ga nazivali Rajem. Mi smo ti koji od njega radimo suprotnost od onog što on jest.

U nastavku se vraćam događajima i doživljajima tog dana unutar zidova Instituta.

Sjedim u prepunoj čekaonici i čekam red. Rijeka ljudi dolazi, red za šalterom se puni i prazni kao u supermarketu u kojem su oglasili akcijske cijene na svu robu, sniženje od pedeset posto i više.

Svako malo ponudim nekom starijem sjedište, odbijaju…, pretpostavljam da su previše uznemireni da bi sjedili.

Taj trenutak kad izbjegnete ”provaliju”, kad izbjegnete za milimetar ili sekundu najnepoželjniji ishod nečega onda shvatite da ovaj svijet i život na njemu ima sve što je potrebno da bismo ga nazivali Rajem. Mi smo ti koji od njega radimo suprotnost od onog što on jest

Sad, iz nove perspektive, kad razmišljam o odbijanju moje ponude pitam se je li gore navedeni zaključak bio točan. Rijetko gdje se mladost odnosno biti mlađi ne doživljava kao prednost, ipak na mjestu kojeg opisujem to ima neku drugačiju dimenziju, onu koja stvara obrnutu proporcionalnost između broja godina i količine empatije s kojom vas drugi doživljavaju.

Vrijeme prolazi, ne razmišljam hoće li me poklopiti kakva zla kob u ordinaciji u vidu dijagnoze. Dok se ne ispiše crno na bijelo ili ne izgovori kao čvrsta tvrdnja razmišljam pozitivno ili ne razmišljam uopće o tome.

Uostalom tih dana sam imala čitav niz drugih tema s kojim sam bila okupirana tako da sam ovo čekanje doživjela gotovo kao olakšanje jer eto lovim konačno koji trenutak predaha u namjeri da pročitam nekoliko stranica knjige.

Pokušavam čitati, ali nemir koji me okružuje naprosto ulazi u kadar, pogled mi svako malo završi na nekom od lica pacijenata i lovi onu sjenku neizvjesnosti, zabrinutosti, straha i svega što proživljavaju pred vratima mnogobrojnih ordinacija. Ta sjenka, taj čudan grč na njihovim licima je snažnije od bilo čega drugog.

Zatvaram knjigu.

Jedna žena tridesetih godina dolazi na šalter s majkom. Majka ima maramu na glavi, pomišljam da je kod nje neizvjesnost poprimila višu potenciju, više nije pitanje postavljanja dijagnoze već ishoda bolesti.

Obje su nasmijane, smijehom pritišću prema dnu utrobe sve ono kroz što su prolazile i prolaze.

U sebi, klanjam im se do poda. Pomišljam kako najveći junaci ovog vremena, najveći junaci bilo kojeg vremena, ne ”marširaju” ulicama i ne nose ordene.

Možda danas netko tako misli o meni.

Iskreno, sad shvaćam, nema tu junaštva. Kao što nema junaštva kad vas netko baci u olujno more i vi činite sve da ne potonete. Ok, možda taj osmijeh doista ima svoju posebnu vrijednost, ali kako ga nazvati?

Kako nazvati jednim imenom nešto što ima stoznačje, nešto što je u jednom trenutku radost zbog još jednog dobivenog dana, mjeseca, godine, u drugom paravan pred voljenima ili pred samim sobom, u trećem jedino oružje protiv izmučenog izraza lica u ogledalu nakon već tko zna koje kemoterapije, četvrti put brana pred bujicom suza, a neki n-ti put što ste se upoznali na drugačiji način pa se s tim osmijehom rukujete, grlite, prihvaćate jer jedino tim dubinskim prihvaćanjem svog habitusa možete zdravije ići naprijed.

Nemam odgovore na bezbroj pitanja pa ni na to. Svatko tko se sukobio s njom postavlja svoje strategije borbe.

Kad vam koža postane pretijesna možete vrištati, a možete i pjevati. I pjesma je ponekad vrisak, ali bolje zvuči i više godi.

Prvi susret s Institutom za tumore bio je prije tri godine. Tad pretraga nije ukazivala na stanje u kojem ću se naći prošle godine. Sjećam se kakvu je lakoću imao moj korak kad sam izašla iz zgrada ne očekujući da ću se ikada ponovo morati vratiti u nju

Nakon operacije, sjela sam za volan u auto, pustila glazbu na najjače i pjevala, pjevala, pjevala… Iza mene ostajale su ceste, ispred mene put… put k pobjedi.

Koliko je tih ljudi već zapjevalo na najglasnije ne znam, ali tu u čekaonici, naslagani poput srdela taj dan su bili tihi, zvukove su utapali po svojim dubinama, i baš ona je stvarala te čudne izraze lica koje ću trajno pamtiti.

Samo su se rijetki pobunili zbog silnog čekanja, i sva priča bi se svela na ljude pred ordinacijama da u jednom trenutku iz jedne od njih nije izašao kirurg koji se glasom očajnika obratio nazočnima:

“Znam da vam je teško, ali molim vas imajte razumijevanja, mi ovdje svakodnevno primamo skoro dvostruko veći broj pacijenata nego što je realno, svi ćete biti primljeni, ali imajte strpljenja. Mi smo skoro očajni, svaki dan odlaze kolege, za koju godinu…, pitam se hoće li biti liječnika koji će vas i mene liječiti.”

Izgovorio je to kao molitvu i brzim koracima krenuo niz hodnik. Sva muka mu se odražavala na licu, izgledalo je kao da bježi od surove realnosti koja ga već čeka na drugom kraju prostorije, u tom trenutku izazvao je više suosjećanja u odnosu na sve ostale. Izgledao je naprosto zarobljen u zbilji kakvu je teško preživjeti.

Događaj je sličio sceni nadrealnih filmova. Kao da me je netko preselio u drugi prostor i vrijeme. U državu koja ne postoji. Činilo mi se da je sve metastaziralo u beznađe. I liječnici, i pacijenti, i čekaonice, i ordinacije, da se sve pretvorilo u žrtvu neke nemani koja će nas kad tad svladati.

Ljudi s obje strane vrata pucali su po šavovima. Sve je izgledalo kao da se raspada. Okus toga ste mogli osjetiti u ustima kao mučninu, onu najgore vrste koju izaziva spoznaja da smo sami krivi za to…, jer dopustili smo da do toga dođe.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Kad padamo, za nešto se moramo uhvatiti!
  • Čarobna formula je stati na vrijeme prije nego što zakuhamo
  • Ja, usvojeno ”dite” iz ”Malog mista”
  • RAKıJA

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: REZOVI I MIRENJA Tagged With: Institut za tumore, pjesma, Rezovi i mirenja, VRISAK, Zdravka Govedarica

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Matematika i potresi

    Matematika i potresi

    goran-gazdek
  2. Sjeme za banijske njive

    Sjeme za banijske njive

    vladimir-jurisic
  3. Ponovno rođen

    Ponovno rođen

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.