Rođendanska čestitka biblijskom ratniku, ustaši Juri Francetiću

Ni sam ne mogu vjerovati onome što upravo pišem, ali se po prvi puta u životu se slažem s onim što piše portal moje cijenjene imenjakinje (i tu prestaje sva sličnost) Željke Markić. Sjetili se ljudi da je rođendan jednom od dvojice glavnih likova iz ganga-rap pjesme Evo zore, evo dana, pa mu, sasvim prigodno, posvetili tekst, poslali čestitku preko interneta ravno na onaj svijet. I pritom naveli riječi munjenog don Ante Bakovića, koji je svojedobno usporedio Tuđmana s Isusom, da je Jure Francetić bio pravi biblijski ratnik.

Sram me reći, ali … ja se slažem s onim što je don Ante, kojemu je na srcu bio njegov imenjak ”prezime mu znate”, tu napisao. Ne baš sa svime (to bi stvarno već bilo jako pretjerano), nego s ovom temeljnom usporedbom između vođe Crne legije i likova ratnika koje Biblija opisuje i nerijetko hvali.

Sasvim razumijem, naravno, sve one koji su se pobunili protiv tog članka i nebulozne rođendanske čestitke (tamo gdje je Jure sada nema interneta – složit će se i vjernici i nevjernici). S jedne strane, pobunio se onaj normalni svijet koji smatra nenormalnim da se uzdiže Pavelićev slugan i osnivač zloglasne postrojbe.

Naravno da se i u meni nešto pobunilo, i ja spadam u normalni svijet kojemu je sve ovo, blago rečeno, degutantno. Ali, opet, moram reći da nije to što piše Markićkin portal sasvim netočno, jer nisu biblijski ratnici bili puno drugačiji od rođendanskog slavljenika Jure

Samo u mom kraju, jedva kilometar od moje kuće, Francetić je nakon jedne protupartizanske akcije naredio strijeljanje pet uhvaćenih partizana i pet nasumce odabranih mještana. Hrvata, katolika, da ne biste bili u zabuni (i ako mislite da je to najvažnija činjenica).

Svjedočanstvo o tome sam slušao od starca koji je tada bio partizanski kurir i vidio osobno Francetića. Svjedoči tome i spomenik žrtvama što stoji na tom mjestu još od 1952. godine.

Pobunili su se i oni kršćani koji smatraju da je jako neumjesno poistovjećivati ratnog zločinca i fašistu s ratnicima opisanima u Bibliji. Jer, napominju oni, Biblija promovira mir, oprost i sve ono za što se Francetić, da to tako kažem, i nije baš previše zalagao.

Naravno da se i u meni nešto pobunilo, i ja spadam u normalni svijet kojemu je sve ovo, blago rečeno, degutantno. Ali, opet, moram reći da nije to što piše Markićkin portal sasvim netočno, jer nisu biblijski ratnici bili puno drugačiji od rođendanskog slavljenika Jure.

Uostalom, navest ću vam nekoliko primjera, pa vi sami prosudite. Jest, nesretni je Baković utemeljio svoju usporedbu na ideji da biblijski ratnik nije ubijao civile, nego samo odmetnike – tvrdnja koju pobija i onaj spomenik na kilometar od moje kuće i gomila biblijskih tekstova.

Primjeri biblijskih ratnika

Evo vam popisa nekih ratnika koje opijevaju i Biblija i Markićkin portal uz kratak opis njihovih junačkih djela.

Mojsije se osobito iskazao u bitci protiv Midjanaca (koja je bila i njegov osobni oproštaj od ratničke karijere). Izraelci su pobili sve muškarce, ali su, na svoju ruku, poštedjeli život ženama i djeci. Mojsija je to toliko naljutilo da je, prema Bibliji (brojevi 31, 17-18), zapovjedio da se pobiju sva muška djeca i sve udate žene. Mlade djevojke (mlađe od petnaestak godina, dob kad su se udavale tadašnje djevojke) dodijeljene su ratnicima kao prigodna igračka za seksualnu zabavu.

Mojsije se osobito iskazao u bitci protiv Midjanaca (koja je bila i njegov osobni oproštaj od ratničke karijere). Izraelci su pobili sve muškarce, ali su, na svoju ruku, poštedjeli život ženama i djeci. Mojsija je to toliko naljutilo da je, prema Bibliji (brojevi 31, 17-18), zapovjedio da se pobiju sva muška djeca i sve udate žene. Mlade djevojke (mlađe od petnaestak godina, dob kad su se udavale tadašnje djevojke) dodijeljene su ratnicima kao prigodna igračka za seksualnu zabavu

Onda i ne čudi što je radio Jošua, Mojsijev nasljednik. Ubijanje civila spadalo je u njegov opis posla – kad je pao Jerihon, prema Jošua 6, 21 – Izraelci su pobili sve što je bilo u gradu, ”i muško i žensko, i staro i mlado, volove, ovce i magarad“. Na životu su ostavili samo bludnicu Rahabu i njezine ukućane, zbog ”kolaboracije” s Izraelcima.

Slične su pokolje, prema biblijskom tekstu, izveli u nekih tridesetak kanaanskih gradova. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je uobičajen broj stanovnika u gradovima antičkog Kanaana bio nekih dvije tisuće ljudi, lako možemo izračunati koliko je pobožni Jošua pobio civila.

Za kraj ovog kratkog pregleda ostavljamo Davida, koji je u Bibliji opisan kao najveći ratnik u povijesti Izraela, slavljen još od njegove proverbijalne pobjede nad gorostasnim Golijatom (čime je postao simbolom svih malih koji pobjeđuju velike). Da je sve ostalo samo na tome, mogli bismo Davida pohvaliti kao iznimno hrabrog i poduzetnog ratnika.

Ali taj mitski junak – o kojemu nam jedino svjedočanstvo ostavlja tekst pisan četiri stotine godina nakon navodnih događaja – nije u svojoj karijeri ubio samo Golijata. Kako na jednom mjestu utvrđuje profesor David Clines, jedan od najvećih europskih autoriteta za tumačenje Starog zavjeta, kad bismo doslovce uzeli biblijske izvještaje o Davidu (što Clinesu ne pada na pamet), onda bi se tom legendarnom osnivaču višestoljetne dinastije moglo pripisati otprilike stotinu i četrdeset tisuća pobijenih ljudi.

O kojim se ljudima radi Biblija svjedoči na brojnim mjestima: ”David je pustošio zemlju ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene”, hladno konstatira tekst iz Prve Samuelove 27, 9. I takvih je David pobio sto i četrdeset tisuća – ostavljajući daleko iza sebe amatere s ovih prostora poput Ratka Mladića i biblijskog ratnika Jure.

Što je don Ante prešutio

Filozof sam po struci i bavim se analizom onoga što ljudi kažu, ali i analizom onoga što ne kažu.

Osim što je don Ante Baković prešutio da su biblijski ratnici – kao i njegov Jure – ubijali civile, nije htio reći, primjerice, ni to da je Jure bio poput židovskih ratnika opisanih u Bibliji. Jer bi njegovim čitateljima teško sjelo da se viteza Juru stavlja uz bok s njima omraženim narodom, čije je ubijanje zdušno provodio režim koji je Jure branio.

A nije don Ante rekao ni da je Jure bio kršćanski ratnik. Istini za volju, starozavjetni spisi koje smo ovdje spominjali nisu baš najbolje prihvaćeni od kršćanskih (ni od judaističkih) teologa. Neki su kršćani (po ugledu na židovskog filozofa Filona) sve njih shvatili alegorijski, nedoslovno, kao poduke o duhovnoj borbi protiv grijeha (na primjer, Origen u svom komentaru Jošuine knjige).

Osim što je don Ante Baković prešutio da su biblijski ratnici – kao i njegov Jure – ubijali civile, nije htio reći, primjerice, ni to da je Jure bio poput židovskih ratnika opisanih u Bibliji. Jer bi njegovim čitateljima teško sjelo da se viteza Juru stavlja uz bok s njima omraženim narodom, čije je ubijanje zdušno provodio režim koji je Jure branio

Protestantski teolozi su više-manje u tim tekstovima vidjeli dokaz da Stari zavjet nije potpuna božanska objava, te stoga ne iznosi pravilno Božju volju (iako je često upravo Jahve inicijator opisanih događaja).

Liberalniji kršćani novoga doba te tekstove, sasvim ispravno, vide kao povijesno neutemeljene, nastale na narodnim legendama stoljećima nakon opisanih navodnih događaja. A fundamentalistički nastrojeni kršćani – kojima je Biblija doslovan opis povijesti – pokušavaju nekako izmigoljiti iz ralja tih tekstova pozivanjem na neistraživu Božju volju ili brbljanjem u stilu: ”Ali oni (pobijeni) su se mogli pokajati i spasiti!”

Kršćanstvo je, ipak, sebe utemeljilo na idejama bezuvjetne ljubavi i oprosta. Čak ni jedan don Ante, sa svim svojim laprdanjem u / o Duhu Svetome, ne bi bio spreman reći kako je vitez Jure sa svojom Crnom legijom širio upravo tu ideju ljubavi, oprosta i okretanja drugog obraza.

I tu je ona dvojba pred kojom se današnja Katolička crkva ”u Hrvata” stalno nalazi: hoće li, radi popularnosti među pukom, nastaviti promovirati osobe koje je jako teško uklopiti u temeljni kršćanski nauk ili će, hrabro i odrešito, reći kako biti kršćanin znači voljeti i Srbe i Židove, žrtvovati se za svakoga, moliti za svoje neprijatelje?

Zapravo, Crkva i ne dvoji oko toga; odabralo se ono prvo – budući da to, između ostalog, znači i izdašne novce iz državne blagajne.

A vi koji se usuđujete to kritizirati – vi ste najobičnije jugo-četničko-ateističko-nihilističko-liberalno-pedersko-pedofilsko-komunističke hulje, dabogda vas Bog ljubavi, milosrđa i oprosta vječno pekao u paklenome ognju!

Još tekstova ovog autora:

• Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
• Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
• Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
• Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
• Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
• Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

» Svi tekstovi ovog autora