Volga Švorinić
Jean Piaget, švicarski psiholog i filozof, smatra se ocem dječje i razvojne psihologije 20. stoljeća i jednim od najvažnijih istraživača kognitivnog razvoja.
Pripisuje mu izreku: ”Dajte mi zdravo novorođenče i stvorit ću od njega što god hoćete: vrhunskog znanstvenika, fizičara, filozofa, matematičara, pijanista, književnika, slikara, ratnika…”. I time pokazao, da vjeruje, koliko je za cjelokupni razvoj ličnosti od rođenja do formiranja, presudan utjecaj okoline i odgoja. I što se ranije s tim započne, to je ”uspjeh” da se ”dobije” osoba željenih karakteristika izvjesniji.
Mnogi znanstvenici nisu u potpunosti prihvatili to polazište i brojnim istraživanjima dokazali, da su u razvoju i formiranju ličnosti podjednako važni i drugi, biološki i psihološki faktori. Ali svi su dokazali izrazito važan utjecaj odgoja, na formiranje stavova, vjerovanja, predrasuda, što čini osnovu ljudskog ponašanja i djelovanja.
Davno prije afirmacije psihologije kao znanosti i pojave Piageta, ”da se stablo savija dok je mlado”, znali su i u praksi primjenjivali svi svjetovni i vjerski vladari. Odgoj djece i mladih nisu prepuštali slučaju niti samo roditeljima, već su preuzimali kontrolu od najmanjih dječjih nogu.
Naravno, fokus im je bio i ostao na djeci ”bez greške”, kao svojim potencijalnim, budućim sljedbenicima i vojsci koja će braniti i širiti njihove ovozemaljske imperije. Fizički i/ili psihički hendikepiranoj namijenili su, nebrigu, nemilu sadašnjost i budućnost, uključujući istrebljenja.
Dokumenti iz ne tako davne prošlosti, govore o ogromnom tužnom broju eliminiranih, samo zato što se nisu uklapali u sliku arijevske superiornosti neuspjelog austrijskog slikara karakterističnih brkova.
Povijest, kao školski predmet, nisam voljela. Valjda zbog suhoparnog nizanja događaja koji su podrazumijevali bezbroj smrti i nasilja.
Sjećam se općeg užasa, kad je na redu bila lekcija o turskom teroru u ovim našim krajevima i tema otimanja kršćanske, muške djece u zamjenu za neki neplaćeni porez. Danak u krvi, tako su autori nazvali taj čin, podrazumijevao je otimanje i odvođenje što mlađih dječaka iz njihove domovine u Tursku, gdje su bivali preobraćeni na islam i podučavani u smjeru stjecanja turskog identiteta i animoziteta prema narodu iz kojeg su ”iščupani”.
Stručno bismo rekli, da su bili podvrgnuti brain washingu i reprogramiranju za potrebe svojih otimača. Zvali su ih janjičarima i opisivali kao najokrutnije vojnike i/ili vojskovođe, odakle, vjerojatno potječe i uzrečica da je poturica gori od Turčina.
Koliko se radi o autentičnim činjenicama, a koliko o legendi, mitu ili brain washingu nas učenika, ne znam, ali s obzirom na svoje životno iskustvo i čemu svjedočim da danas rade djeci u ovoj zemlji, sve navedene opcije su moguće.
Nemam iluzija da je igdje na ovoj planeti bolje, ali ovaj osvrt posvećujem meni bliskom okruženju. Gdje je također moguće, da su na mjestima, gdje bi prema zakletvi Bogu onih koji ih vode, djeca trebala biti najzaštićenija, zapravo su najugroženija.
I da se preko toga prešutno i nekažnjeno prelazi, da tu djecu ne štiti ni vlastita obitelj, već dapače, nerijetko proziva kao bogohulnike, a njihove zlostavljače, nakaze u dugim haljama, posjeda za svoj obiteljski stol.
Trebaju proći desetljeća, da se čuje poneki zatomljeni krik sad već odrasle osobe, pa da se eventualno oglase zaštitnici tog zla, relativizirajući ga i tražeći olakšavajuće okolnosti za počinitelje, apelirajući na poštivanje njihovog dostojanstva.
Država, čitaj vladajuća kasta, se po običaju pravi blesava kad je zaštita slabijih i nemoćnih u pitanju, osobito kad je riječ o podmlatku moćne tvrđave, koja joj može ugroziti opstanak na vlasti.
A svaka vladajuća kasta brigu brine o svom podmlatku, koji će nastaviti njeno velebno djelo. U bivšoj državi bili su to pioniri i omladinci, danas u novogovoru zovu ih mladež, koju se mami obećanjima sretne budućnosti uz svesrdnu pomoć obitelji iz kojih ih regrutiraju. I po devizi divide et impera, usmjeruje protiv vršnjaka, kojima njihovi ”mentori” serviraju neke druge priče o tome kako svijet treba izgledati i kako ga takvog ostvariti.
Riječju, od najranije dobi, djeci se nameću svjetonazori i ukida pravo, da ih sami stvore. Ništa novog pod Suncem, ovo je samo još jedno otkrivanje tople vode, potaknuto ”svježim” otkrićem nekih starih i trajnih događanja na ovom dijelu planete.
Humanost, tolerancija, prihvaćanje različitosti, osobni integritet vis a vis mentaliteta čopora, solidarnost, empatija i zaštita slabijih i nemoćnijih, najčešće su samo mrtva slova na kićenim dokumentima, koji ih navodno garantiraju.
Na mladima svijet ostaje, kaže ofucana uzrečica. Slijedeći je, može se zaključiti da svijet danas ovako izgleda, upravo zbog toga, što mladima nije nikad bilo dopušteno da budu mladi i nezatrovani idejama onih koji su ih nakon rođenja dočekali.
Na kraju, ponovo mi pada na pamet, priča o danku u krvi. Tada su, piše, roditelji skrivali svoju djecu od okupatora otimača. Za razliku od njih, današnji roditelji svoju djecu prepuštaju trovačima njihovih neiskusnih mozgova ili, što je još gore, indoktriniraju sami i isporučuju.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Metastaze društva završavaju s oružjem u dječjim rukama
- ”Gute reise!”, ”Bis bald!”, ”Auf Wiedersehen!” A mi?
- Nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije
- Kujica Đina zaslužuje više nego samo stasom veliki premijer
- Do kada ćemo svojatati BiH?!
- Zvala se Jugoslavija (čitanje na vlastitu odgovornost)
- Zvala se Ružica
- Nije ti ništa, to ti je (samo) psihički
- Ići s rijekom, je li to naš kraj ili nova prilika?
- Hrvatska šutnja je omča oko vrata svakog poštenog građanina
