autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Ruganje hrvatskoj kulturi

Autor: Miljenko Jergović / 23.03.2014. Leave a Comment

Za Nogometni klub Hajduk zadnji put se čulo u lipnju 1990., kada su doputovali u Australiju, u Sydney, da ponizno sa svojih klupskih dresova skinu grb sa zvijezdom petokrakom. Što se dalje događalo s Hajdukom znaju samo lokalni fanatici i fenomenolozi, jer ostalima Hajduk više nije bio zanimljiv nakon što se postupno, ali temeljito, odrekao svoje europske tradicije kao klub čiji su igrači, umjesto da nastupaju u ligama fašističke Italije ili NDH kolektivno otišli u partizane.

 

Na toj je tradiciji Hajduk nastupao po Europi, igrao u kontinentalnim kup natjecanjima, gradio vlastitu mitologiju. A kako se tradicija ne nasljeđuje, nego se, kao što reče dobri činovnik i pjesnik Eliot, iznova stvara u svakome naraštaju i u svakom pojedincu, tako ni današnji lokalni splitski nogometni klub s onim Hajdukom nema nikakve veze. Čak bi se moglo reći da od svih nogometnih klubova u Europi sa tradicijom kluba koji je cijeli otišao da se bori protiv fašizma današnji HNK Hajduk ima najmanje veze.

 

Nije tu riječ o petokraki, jer nje eno čak i u crnom i govnjivom Splitu, na Heineken pivu i San Pelegrinovoj mineralnoj vodi, niti o tome da je s daškom višestranačja zvijezda otpuhana s Hajdukova dresa, nego je riječ o tome gdje se to dogodilo. U Sydneyju, ispod slike Ante Pavelića.

Naravno da svi sidnejski Hrvati nisu ustaše, ali su Hajdukovi nogometaši tada odšivali zvijezdu zbog onih koji to jesu. Da su istu stvar učinili u Splitu, ili još bolje – u Beogradu, gdje će nastupati još cijelu jesenju polusezonu 1990. na 1991., ne bi im se mogla spočitnuti ista stvar. I to je, vjerojatno, baš svima jasno

 

I naravno da svi sidnejski Hrvati nisu ustaše, ali su Hajdukovi nogometaši tada odšivali zvijezdu zbog onih koji to jesu. Da su istu stvar učinili u Splitu, ili još bolje – u Beogradu, gdje će nastupati još cijelu jesenju polusezonu 1990. na 1991., ne bi im se mogla spočitnuti ista stvar. I to je, vjerojatno, baš svima jasno. Kao što svaka petokraka nema isto značenje, tako se ni ispod svake rašivene zvijezde ne pojavljuje slovo U.

 

Turneja Zorana Milanovića po Australiji i Novom Zelandu u jednom je trenutku neodoljivo podsjetila na odlazak slavnoga splitskog nogometnog kluba na kolektivnu ispovijed u Sydney, Melbourne i Adelaide. Samo što Milanović više nije imao zvijezde koju bi skidao s dresa i nije se ispovijedao na stadionu, nego u slikarskom ateljeu Čarlesa Biliča (Charles Billich), australskoga dekoratera, podrijetlom Hrvata.

 

Umjesto da se odriče jedne tradicije – komunističke, antifašističke, partizanske – Zoran Milanović putovao je u Australiju da bi tražio i nalazio opravdanja za onu drugu. Pa je tako rekao da su Pavelićeve slike po zidovima hrvatskih klubova “posljedica izoliranosti, a ne stvarnog ekstremizma”.

 

Potom je, valjda u organizaciji nekoga hrvatskog diplomatskog predstavništva u Australiji, išao kod Čarlesa Biliča i zastao pod slikom Josipa Broza Tita, s petokrakom urezanom na čelo i s vampirskim zubima. O tom umjetničkom djelu Milanović nije iznosio mišljenje, ali je činjenica njegova estetskog izbora mnogo zanimljivija od onoga što bi Zoran Milanović mogao reći o Josipu Brozu Titu i o svojoj političkoj transformaciji.

Umjesto da se odriče jedne tradicije – komunističke, antifašističke, partizanske – Zoran Milanović putovao je u Australiju da bi tražio i nalazio opravdanja za onu drugu. Pa je tako rekao da su Pavelićeve slike po zidovima hrvatskih klubova “posljedica izoliranosti, a ne stvarnog ekstremizma”

 

Uostalom, dok smo osamdesetih svojim pubertetima zlostavljali roditelje i nastavnike, događalo nam se da na koječiju, pa i Titovu sliku, docrtavamo vampirske zube i kojekakvo znakovlje po čelu, tako da i prema Biličevim i Milanovićevim kasnim pubertetima moramo imati razumijevanja. Ali kako imati razumijevanja za umjetnički talent Čarlesa Biliča i za estetske izbore hrvatskoga premijera?

 

Čarles Bilič relativno je uspješan moler, ali kako je svaki moleraj lokalna stvar, tako nas se ni njegovi radovi ne bi smjeli više ticati od duboreza s likom Ante Pavelića na štandu uz benzinsku pumpu na autoputu Zagreb-Beograd ili goblena s izvezenim likom druga Tita, kakav vjerojatno još uvijek, naravno u strogoj ilegali, visi na zidu u dnevnom boravku nekoga novozagrebačkog udovca.

 

Biličeve zastrašujuće ružne grafike s motivima Zagreba mogu se vidjeti po novouređenim kafeima na zagrebačkoj periferiji, Bilič se rado slikavao s hrvatskim vladajućim političarima, uglavnom patriotima i katolicima, dolazeći im u Zagreb na noge, a oni su, da mu se oduže, njegove dekoracije katkad poklanjali stranim državnicima.

Nije Zoran Milanović išao Čarlesu Biliču u svoje ime, u ime svoje žene, alkarskoga vojvode Kotromanovića i njegova konja, nego je, morate to znati, išao u ime hrvatske države i društva pokazujući na taj način koju i kakvu kulturu i tradiciju njegova vlast tradira

 

I sve je to, uglavnom, bilo u redu, sve dok mu jedan hrvatski premijer nije otišao na noge, u njegov atelje, da mu se ispovjedi i da mu prenese divljenje hrvatske države prema njegovu umjetničkom djelu. Jer dogodilo se upravo to: nije Zoran Milanović išao Čarlesu Biliču u svoje ime, u ime svoje žene, alkarskoga vojvode Kotromanovića i njegova konja, nego je, morate to znati, išao u ime hrvatske države i društva pokazujući na taj način koju i kakvu kulturu i tradiciju njegova vlast tradira.

 

Dok su se patrioti i katolici oduživali Biliču poklanjajući njegove dekoracije Georgeu W. Bushu, ministar Božo Biškupić je, ipak, takvom tradiranju ništavila i antitalenta činio kontru i protutežu gradeći Muzej suvremene umjetnosti i financirajući neku drukčiju hrvatsku kulturu, a danas takve protuteže naprosto nema.

 

Privatno Zoran Milanović ima pravo pokazivati prezir prema kulturi. Ne mora čitati, ići u kino, slušati glazbu, dosađivati se na otvorenjima izložbi i književnim promocijama. Ali ne samo to: Zoran Milanović, kao privatna osoba i kao predsjednik Socijaldemokratskske partije, može se pred svakodnevnim obvezama i stresom izolirati na najboljem mjestu za izoliranost koja, kako sam veli, ostavlja posljedice, pod fotografijama Ante Pavelića, ali sve što čini kao predsjednik Vlade, pogotovo na svojim putovanjima po svijetu, poruka je društvu i zajednici kojoj je on, Milanović, prvi državni činovnik.

U Australiju je Hajduk išao kao slavni europski sportski klub, a iz Australije se vraćao nekako malen. Milanović se iz Australije vraća kakav je i išao. Ali nam se zemlja za pola broja smanjila

 

A Čarles Bilič prvi je slikar ili “slikar” u čiji je atelje hrvatski kancelar ušao u svom mandatu, prvi je slikar ili “slikar” pred čijim se slikama dao fotografirati i snimati za televizijski dnevnik.

 

Zoranu Milanoviću vrijedi preporučiti da otputuje u Beograd i vidi platno velikoga srpskog slikara, pisca, filmskog redatelja, nacionalista i antikomunista Miće Popovića, na kojemu su žirafa, Richard Burton i maršal Tito, sve troje na Brijunima, s izložbe “Suočavanje”, koja je ove zime održana u jednoj maloj beogradskoj galeriji. Neka zatraži da mu pokažu sliku koja nosi naslov “Ričard Titovog lika”, odradit će to hrvatska ambasada u Srbiji, i neka se do mile volje fotografira pod njom. Puno je to efektniji prezir prema Titu i njegovoj vladavini, a bez ruganja hrvatskoj živoj kulturi i umjetnosti, kojoj se Milanović ruga pristajanjem uz antitalent svoga novog australskog prijatelja, čije ime ne bismo ni izgovorili u istome odlomku s imenom velikoga srpskog slikara.

 

Kao što bi nam bilo neugodno u članku u kojem je spomenut Čarles Bilič izgovarati imena dobrih živih hrvatskih slikara, čija je djela prezreo mladi hrvatski kancelar na svojoj turneji po Australiji.

 

Pouka je, na kraju, jednostavna: u Australiju je Hajduk išao kao slavni europski sportski klub, a iz Australije se vraćao nekako malen. Milanović se iz Australije vraća kakav je i išao. Ali nam se zemlja za pola broja smanjila.

 

(Prenosimo s autorova portala)

Još tekstova ovog autora:

  • Hvala Srbiji na mojim antitijelima
  • Ako Ministarstvo kulture ne obrani N1, onda ga treba ukinuti
  • Hrvatska bi trebala otkupiti Meštrovićev spomenik u Chicagu
  • Patrijarh Porfirije, čovjek i njegovi prijatelji
  • Bandić je trebao biti anđeo da ne postane lopov
  • Što je dopušteno desnici, ne smije biti dopušteno i ljevici
  • Balašević Sarajlijama: ja sam kriv taman i da nisam kriv
  • Obnova na Baniji zločin je ratnog profiterstva
  • Pucnjava iz strojnice po mirnim i uzornim građanima
  • Hrvoje Tkalčić, lovac na potrese

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OSVRT Tagged With: Australija, autograf.hr, Brijuni, Čarles Bilič, dijaspora, film, Hajduk, Hrvatska, kultura, Miljenko Jergović, osvrt, politika, Richard Burton, SDP, Split, Tito, Vlada, Zoran Milanović

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    nenad-jovanovic
  2. Povijesni kompromis

    Povijesni kompromis

    marinko-culic
  3. Aleksandar Vučić, najveći ikad

    Aleksandar Vučić, najveći ikad

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    anja-kozul
  2. Dom za “nevidljive”

    Dom za “nevidljive”

    paulina-arbutina
  3. Danju svinjac, noću smrzavanje

    Danju svinjac, noću smrzavanje

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.