U pokušaju ispravljanja nepravde prema židovskoj zajednici u vrijeme tzv. NDH, Vlada Zorana Milanovića odlučila je Židovskoj općini Zagreb darovati zgradu u središtu metropole, kao svojevrsnu kompenzaciju za imovinu koja joj je oduzeta za vrijeme ustaškog režima.
Riječ je o reprezentativnoj zgradi u Dežmanovoj ulici od oko 3000 četvornih metara zajedno sa zemljištem u kojoj je donedavno bilo Ministarstvo pravosuđa, a prije toga Hrvatska radiotelevizija. Premijer Zoran Milanović ustvrdio je da nije riječ o naknadi, nego o “dugu časti i kulturi srca” te kako darovnica “ne znači da sadašnja Vlada preuzima odgovornost za ono što su radili nekadašnji fašistički režimi”.
U darovnici postoji jedna kvaka – Židovska općina Zagreb zauzvrat bi se trebala obavezati da nakon što dobije zgradu i zemljište u Dežmanovoj 6, više neće imati nikakva potraživanja prema Republici Hrvatskoj. Dakle, da neće potraživati druge oduzete nekretnine, ne samo u Zagrebu, nego i drugdje u Hrvatskoj. To baš ne izgleda kao dar, više je nalik sirovoj računici države
Zvuči lijepo i ponosno, s mjerom i u dobroj vjeri. No, povrat židovske imovine predugo traje, s mršavim rezultatima, da bi ovakva politička gesta, pa ma kako velikodušno izgledala, bila dovoljna.
Prije svega, u darovnici postoji jedna kvaka – Židovska općina Zagreb zauzvrat bi se trebala obavezati da nakon što dobije zgradu i zemljište u Dežmanovoj 6, više neće imati nikakva potraživanja prema Republici Hrvatskoj. Dakle, da neće potraživati druge oduzete nekretnine, ne samo u Zagrebu, nego i drugdje u Hrvatskoj. To baš ne izgleda kao dar, više je nalik sirovoj računici države. Bit će zanimljivo vidjeti kakva će biti reakcija iz ŽOZ-a.
Nakon ove Milanovićeve geste – političke odluke ili simboličkog poteza, kako god – ostaje otvoreno još jedno jako važno pitanje: povratak privatne imovine Židova protjeranih, zatvaranih i likvidiranih za vrijeme ustaške NDH. To je zapravo još bolnija tema, u Hrvatskoj nikad dovršena.
Povrat židovske imovine ide jako sporo, a nedorečeni zakon provodi se parcijalno. Prema neslužbenim podacima odvjetnika koji zastupaju obitelji Židova stradalih u NDH, do sada je riješeno manje od 30 posto zahtjeva. Neki nisu pipnuti punih 17 godina, a kompenzacije su sramotno male, gotovo simboličke.
Povrat židovske imovine uglavnom se aktualizira kada se netko od predstavnika hrvatskih vlasti treba sastati s nekim iz Izraela ili američke administracije. Tako je bilo i ovaj put. Predsjednik Ivo Josipović upravo je u posjetu SAD-u. Iako u medijskim izvještajima nema informacija o tome da ga je američka strana zaskočila pitanjem otezanja povrata židovske imovine
Jedina imovina Židova koju je prema aktualnim propisima moguće vratiti je ona oduzeta nakon 1945. godine, dok su zločini i otimačina u NDH ostali nedirnuti. Riječ je o Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je stupio na snagu 1997. godine. Pravo povrata ili naknade imali su, prema prvoj verziji zakona, samo hrvatski državljani u prvom nasljednom redu. Rok za podnošenje zahtjeva bio je šest mjeseci.
Zakon je dopunjen 2002. godine, kada je uvedeno da i stranci mogu imati pravo povrata, ali samo oni koji nisu riješeni temeljem međudržavnih ugovora, što je uvelo pomutnju kod rješavanja zahtjeva.
I dalje je ostalo da se ne vraća imovina oduzeta od 1941. do 1945. godine, kada je i oduzeto najviše židovske imovine. Pravo povrata ima i dalje samo prvi nasljedni red, a ostao je i prekratak rok za podnošenje zahtjeva. Zadnji pokušaj izmjene zakona bio je potkraj mandata vlade Jadranke Kosor, ali je prijedlog zastao negdje u zakonskoj proceduri.
Povrat židovske imovine uglavnom se aktualizira kada se netko od predstavnika hrvatskih vlasti treba sastati s nekim iz Izraela ili američke administracije. Tako je bilo i ovaj put.
Predsjednik Ivo Josipović upravo je u posjetu SAD-u. Iako u medijskim izvještajima nema informacija o tome da ga je američka strana zaskočila pitanjem otezanja povrata židovske imovine, potpuno je sigurno da je i to bila tema.
Riječ je o nepravdi koja traje desetljećima. Nepravdu demokratska država mora ispraviti. Oslobođena ideologije, emocija i demagogije. I zato bi bilo dobro da osim “kulture srca”, napokon proradi i “kultura pravde i zakona”, što je racionalnije i korisnije za sve
Židovska općina Zagreb ustrajno godinama lobira i preko američkih veza da se to pitanje napokon riješi, a State Department u svojim redovitim izvještajima o ljudskim pravima i vjerskim slobodama naglašava problem povrata židovske imovine u Hrvatskoj.
Zanimljivo je da se samo nekoliko tjedana uoči Josipovićeva posjeta Bijeloj kući SDP-ov Peđa Grbin, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, 10. travnja u Saboru sastao s veleposlanikom Douglasom Davidsonom, posebnim izaslanikom SAD-a za pitanja holokausta. Grbin mu je tada obećao da će Hrvatska “u budućnosti pokušati pronaći modalitete za rješenje problema povrata imovine”.
Slično obećanje čuli smo i od ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić prije dvije godine uoči njezina puta u Izrael. Tada je izjavila da je “hrvatska vlada donijela političku odluku da se vrati sva imovina Židova oduzeta u razdoblju od 1941. do 1945. godine”. Otad nema puno pomaka. Posebno ako se gleda iz perspektive stradalih u NDH. Povrat nisu doživjeli ni rijetki preživjeli iz holokausta, kao ni danas njihovi nasljednici.
Riječ je o nepravdi koja traje desetljećima. Nepravdu demokratska država mora ispraviti. Oslobođena ideologije, emocija i demagogije. I zato bi bilo dobro da osim “kulture srca”, napokon proradi i “kultura pravde i zakona”, što je racionalnije i korisnije za sve.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Još tekstova ovog autora:
- Željka Markić nasrće na institucije specijalizirane za ljudska prava!
- Ilčićeva ostavština: Gumicom i pincetom na ljudska prava
- Građani drugog reda
- Pjena od sapunice
- Šeprtljavi Milanović
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.