Viktor Žmegač / Foto: Proleksis
Profesora emeritusa Viktora Žmegača (1929.-2022.) njegovi će studenti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zacijelo pamtiti kao erudita, preciznog i sustavnog predavača koji se, asocijacijama i uspostavljanjem dijakronijskih i sinkronijskih veza, šetao po kulturi Srednje Europe kao po svom vlastitom vrtu što ga je njegovao pomnim čitanjem i pažljivim interpretacijama.
Akademska zajednica će akademika Viktora Žmegača, povjesničara književnosti i muzikologa pamtiti po brojnim važnim knjigama, ali i po njegovom odmaku od Zagrebačke stilističke škole. Za razliku od ”stilističara” koji su zagovarali imanentni pristup književnom tekstu, Žmegač je, na tragu Adornove neomarksističke estetike i ”estetike recepcije”, pisao o važnosti socioloških aspekata teksta, uključujući i horizont recepcije. ”Njegovi” pisci bili su Miroslav Krleža i Thomas Mann.
Germanisti i kroatisti će ga pamtiti kao ambasadora obiju kultura i književnosti zbog čega je i u Njemačkoj i u Hrvatskoj dobio brojne značajne nagrade i priznanja.
Prijatelji će ga zacijelo pamtiti po njegovoj znatiželji za sve što se tiče kulture, njegovoj vitalnosti i duhovitosti, po sposobnosti predvođenja zanimljivih razgovora, po sviranju na klaviru, interesu za nogomet.
Poznanici i susjedi pamtit će ga kao staloženog i odmjerenog, no nadasve ljubaznog i susretljivog sugrađanina.
Njegova najveća radost bila mu je njegova obitelj: njegova žena, Cvijeta koju je neizmjerno volio te gledao kako se postupno gasi, i njegova djeca, Aleksandra i Andrej. I unuci, dakako.
Poslije umirovljenja 1999. godine, profesor Žmegač radio je jednakom voljom i odanošću kao i na vrhuncu akademske karijere. Rad je bio sastavni dio njegove svakodnevne discipline i sredstvo duhovnog preživljavanja.
Kapital stečen u osamdeset i pet godina aktivnog čitateljskog staža urodio je objavljivanjem brojnih knjiga zanimljivih i široj javnosti: velikih pregleda povijesti glazbe, sprege književnosti i glazbe, njemačke kulture, europskih kulturoloških tema 20. stoljeća, kulturoloških obzorja velikih europskih gradova. Posljednju knjigu ”Vrhunski europski romani po mom izboru” objavio je 2021.
Mnoštvo je i očitih i skrovitih razloga zbog kojih ćemo pamtiti profesora Žmegača kao rijetko koga. S njim je otišao cijeli jedan svijet.
Život možda nema druge svrhe do življenja, no, kako je vjerovao profesor, treba mu dodati smisao vlastitim naporom, svaki čovjek na svoj način.
Život Viktora Žmegača zacijelo je bio pun smisla. Za njega, ali i za sve nas koji smo duboko zahvalni za sve što je govorio i pisao. I za to da je živio među nama.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Želim li da se svijet promijeni?
- Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
- Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
- Susret s Irinom iz Mariupolja
- Bio nam dobar Prelazak!
- Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
- Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
- Sretna još jedna ili nova 2.0 godina
- Valja se zaštititi od utjecaja kaotičnog
- Papa Franjo protiv iluzije ”povratka u normalnost”
