Alen Kristić
Da bi makar odgodio svoje urušavanje, režim je 1992. posegnuo za svojom, uz nasilje protiv političkih oponenata, posljednjom nadom: buđenjem starih omraza i poziva na osvetu između različitih etničkih i plemenskih skupina u Keniji.
Na temelju brojnih konflikata u prošlosti i nezaliječenog pamćenja u okrilju etničko-plemenskih skupina, režim je brzo ostvario svoj naum. U mnogim područjima Kenije izbili su krvavi etničko-plemenski konflikti.
Svjesna što se događa, Maathai je, zajedno s pristalicama GBM-a, krenula u krizna područja. Nerijetko riskirajući život, Maathai je hodočastila od jednog do drugog sela, od jedne do druge zavađene etničko-plemenske skupine, nepokolebljivo govoreći o političkoj pozadini konflikata – mračnom lukavstvu režima da sačuva vlast – i nužnosti da se konflikti na dobro svih strana rješavaju nenasilno-političkim metodama.
Na taj je način Maathai, praćena ženama iz GBM-a, polagala temelje nove kulture mira u etničko-plemenski duboko podijeljenom kenijskom društvu. Nastavila je to činiti, premda tajno, čak i onda kada joj je režim zabranio ići u krizna područja. Uspostavljajući iznova mir između različitih etničko-plemenskih skupina, Maathai je svjesno posezala za mirotvornim potencijalom drvenih duhovno-kulturnih tradicija kenijskih plemena.
Tako je, primjerice, kreativno oživljena tradicija prema kojoj su starješine Kikui plemena između zavađenih strana stavljali drveni štap, naređujući im to gestom da prestanu borbu i započnu proces pomirenja. Sličnu tradiciju dijele mnoga afrička plemena. Kenijci su tako iznova u drvetu prepoznali simbol mira.
Da bi iskazali svoj protest protiv etničko-plemenski motiviranog nasilja, pristaše GBM-a su po cijeloj Keniji na javnim površinama sadili ”stabla mira”. Ujedno, to je bio i način zagovaranja nenasilne preobrazbe kenijskog društva od tiranije u demokraciju. Zalaganje za biodiverzitet sada je postalo neraskidivo od zalaganja za etničko-kulturnu raznolikost kenijskog društva.
Dakako, Maathai je o svim događanjima o Keniji, napose kršenjima ljudskih prava, redovno izvještavala međunarodne organizacije za ljudska prava.
Novi izazov Maathai je režimu priredila 1997. godine, kandidaturom za predsjednicu Kenije. Iako njezina kandidatura nije prihvaćena, ipak je i taj čin predstavljao poticaj za razvoj kenijskog demokratskog pokreta.
Do sljedećeg velikog sraza između GBM-a i režima doći će 1998. Naime, režim je tada ”razvojnim menadžerima”, zapravo svojim financijsko-političkim saveznicima, prodao područje na periferiji Nairobija na kojem se nalazila šuma Karura. Nakon krčenja šume, na tome su području trebale biti izgrađene vile za režimske uglednike.
Iako je krčenje već započelo, Maathai je u šumu Karuru otišla s prosvjednicima, i to dvanaest žena i – što je bilo iznimno značajno – šest članova kenijskog parlamenta što je svjedočilo ne samo o slabljenju režima nego i sazrijevanju kritičke svijesti i odvažnosti kod vršitelja državnih funkcija.
Prosvjednici su u znak protesta namjeravali na već iskrčenom području zasaditi nekoliko stabala. U izvršenju nauma onemogućeni su nasilnom akcijom režimskih plaćenika, dvije stotine muškaraca u civilnoj odjeći, ”opremljenih” palicama, bičevima i toljagama. Kao i sama Maathai, prosvjednici su bili ozlijeđeni, troje od njih veoma ozbiljno. Policija je, dakako, naručenu akciju mirno promatrala.
Sukob oko šume Karura označit će početak konačnog obračuna između režima i GBM-a. Režim nije prezao ni pred čim da bi oslabio ili uništio GBM. Najveći trn u oku režima bio je kredibilitet pokreta na međunarodnoj razini i ugled koji je uživao u narodu.
Na podmetanja i optužbe da GBM predstavlja ”prijetnju sigurnosti zemlje”, Maathai je, ne bez ironije i humora, čega se straši svaki autoritarni sistem, ”ponizno” odgovarala: ”Zar mi? Pa mi samo sadimo drveće?” ili ”Zar ja da kritiziram režim? Pa što vam pada na pamet, ja samo pišem standardna izvješća za Ujedinjene narode!”
U rujnu 1998., Maathai je svoje djelovanje proširila pokretanjem međunarodne akcije u povodu početka novog tisućljeća (Jubilee 2000 Coalition) čiji je cilj bio brisanje dugova siromašnih afričkih zemlja spram bogatih zemljama Zapada.
Do neminovnog političkog zaokreta u Keniji doći će 2002., uvelike zahvaljujući djelovanju GBM-a, koji je na temelju edukacijskih programa o ekološkim i političkim pravima raskrio povezanost između ekoloških razaranja, socijalne bijede, lošeg režima i korupcije.
Savez opozicionih partija, Nacionalna koalicija duge (NARC), svrgao je s vlasti omraženog diktatora. Osnovavši svoju stranku ”Mazenghira”, Maathai je ušla u parlament kao prva ”zelena” političarka Kenije. U rodnoj pokrajini Nyeri osvojila je čak 98 posto glasova.
Svjesna njezina ugleda i kompetencija, nova vlada je Maathai 2003. povjerila mjesto doministrice u ministarstvu za okoliš i prirodne resurse.
Sučeljena s novim izazovima, Maathai je vodstvo GBM-a prepustila svojoj kćerki. Pokret je iza sebe tada već imao 40 milijuna zasađenih stabala i šest tisuća zajednica i šumskih rasadnika.
U rad pokreta, što svjedoči o njegovoj vitalnosti, u međuvremenu su uključene i hendikepirane osobe, a pokret se počeo sučeljavati i s drugim društveno-političkim problemima Kenije, nadasve tabuiziranim nasiljem u obitelji i AIDS-om. U tu svrhu, GBM je izgradio nekoliko centara za pružanje pomoći zlostavljanim ženama i djeci.
Neočekivanu vijest da će kao prva žena iz Afrike biti ovjenčana Nobelovom nagradom za mir 2004., Maathai je zatekla u posjeti malom selom Ihururu, 95 kilometara od Nairobija, tijekom koje je tamošnjem stanovništvu dijelila hranu. U sveopćem veselju, Maathai je vijest proslavila zasadivši jedno stablo u dvorištu hotela u kojem je odsjela.
Pisano obrazloženje Maathaina izbora, objavljeno 8. listopada 2004., norveško Povjerenstvo za dodjelu Nobelove nagrade za mir započinje ovim riječima:
”Mir na zemlji ovisi o našoj sposobnosti da zaštitimo živi okoliš. Maathai stoji na čelu borbe za promoviranje društva ekološki sposobnog za život, ekonomski i kulturni razvoj u Keniji i Africi. Ona je primijenila holistički pristup održivom razvoju koji u sebe uključuje demokraciju, ljudska prava i, posebice, ženska prava. Ona misli globalno, a djeluje lokalno. Maathai je odvažno ustala protiv negdašnjeg tiranskog režima u Keniji. Njezin jedinstven oblik djelovanja doprinio je skretanju pažnje na političko ugnjetavanje, na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Ona je predstavljala nadahnuće za mnoge u borbi za demokratska prava, ohrabrujući posebice žene da poboljšaju svoju situaciju.”[1]
Te riječi oslikavaju novu spoznaju o tome da je u globalnom svijetu zaštita okoliša postala novi put do mira. Vješto spajajući znanstvena saznanja, ekološke poduhvate, politički aktivizam i vjeru u Boga, Maathai je uvelike pomogla da ta spoznaja postane naša zajednička svojina i naša zajednička obveza.
______________________________
[1] Dotično obrazloženje u cijelosti je dostupno na engleskom jeziku na http://nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/2004/press.html. Govor predsjednika norveškog Povjerenstva za dodjelu Nobelove nagrade za mir, prof. Olea Danbolta Mjøsa, pri uručenju nagrade 10. prosinca 2004. dostupan je na engleskom jeziku na http://nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/2004/presentation-speech.html
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Testamentarne misli Amosa OZ-a (1)
- O gluposti
- Uskrs je teže komercijalizirati i banalizirati od Božića
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (V)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (III)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (II)
- Čitajući Radomira Konstantinovića u Sarajevu (4)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (I)
- Polazišta za doprinos islama globalnom ekološkom obraćenju
- Desmond Tutu, Evanđelje u obrani crnačke ljudskosti
