autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Sahranjujemo Republiku Hrvatsku i svi smo u pogrebnoj koloni

Autor: Andrej Šimić / 18.11.2019. Leave a Comment

Andrej Šimić

Andrej Šimić

Nedavno sam sudjelovao u jednom neformalnom druženju gdje se govorilo o hrvatskom zdravstvenom sustavu. Raspravi su prethodila izlaganja. Neslužbeni zaključak bio je kako su dijelovi zdravstvenog sustava odijeljeni jedni od drugih kao da nisu dio iste cjeline. Postoji koordiniranost između manjih jedinica unutar sustava, ali je u svakom pogledu manjkava.

Interakcija između dijelova jednog životno takovažnog sustava svedena je praktično samo na slučajeve kada se to ne može izbjeći. Umreženost sustava više je slovo na papiru ili u kompjutoru. Dakle, međusobna komunikacija sastavnih dijelova sistema je apsolutno nedovoljna.

Nije zdravstveni sustav nikakava anomalija. Stanje je gotovo identično i u sustavu obrazovanja, mirovinskom sustavu, pravosudnom, represivnom, na koncu i u političkom sustavu; manje-više svi dijelovi koji čine zajednicu po imenu država disfunkcionalni su i pretvoreni u društvenu anomaliju po sebi.

Građanska ravnopravnost je uskraćena. Etička izvrsnost kao društveni imperativ, što bi imalo biti samorazumljivo, u našoj zajednici postavljena je na upravo suprotno mjesto od onoga koje joj pripada u bilo kojem i svakom zdravom društvu

Pitali smo se što generira i održava takvo stanje? Kada i kako to promijeniti? Tko je odgovoran, struka ili politika? Prst je ostao uperen u politiku i političare. S pravom.

Rekao bih da su posrijedi pitanja moći; svrsishodan odgovor može pružiti upravo uvid u odnose moći unutar hrvatskog društva: kako se gospodari s moći, u čijim su rukama poluge moći, u čemu to hrvatski političari vide najvrjedniji sadržaj moći?

Odgovor je, nažalost, ne u struci, ne u znanju, već u politici; još žalosnije, u korumpiranoj politici.

Kaže se: Struka je zakazala, ali struka kao takva ispred sebe ima moćnog neprijatelja – politiku, politiku u najcrnjem mogućem značenju te riječi.

Politiku u čijoj srži jest infamija kao njezina supstancijalna odrednica. Hrvatska politika silom, egzistencijalnom ucjenom, razoružava svaku struku, svako znanje za koje drži da bi moglo ugroziti njezin, a zapravo položaj konkretnog političara koji, kako bi obranio vlastitu društvenu povlaštenost, ne odstupa od kvarnih metoda. Pa makar i cijelu državu sahranio!

I nemojmo se lagati. Sahrana Republike Hrvatske počela je kad i ona sama i evo traje do dana današnjeg. Svi smo u pogrebnoj koloni, a patriotski slogani se naricaju, ne kao domoljubni hvalospjevi, već kako bi se misli odvratile od kolektivne agonije.

Pojedinci kao takvi nisu zakazali. Zakazala je većina kao građanski kolektiv. Hrvatska građanština kao dominantna i najutjecajnija politička svijest zapravo to i nije. Mislim, nije građanština, budući da je lišena svih ili gotovo svih atributa koji krase i čine ono građansko vrijednim.

U suštini, MI, kao hrvatska građanska politička svijest, loš smo čovjek. Ne motivira nas krepost, vrlina nam ništa ne znači, čini se kako nam je posve nerazumljiva, valjda nije ekonomična.

Građanska ravnopravnost je uskraćena. Etička izvrsnost kao društveni imperativ, što bi imalo biti samorazumljivo, u našoj zajednici postavljena je na upravo suprotno mjesto od onoga koje joj pripada u bilo kojem i svakom zdravom društvu.

Hrvatska država, hrvatsko društvo – uništena je zajednica. Slobodno možemo kazati da i mi, kao građani, upravo sada i ovdje, u ovome hrvatskom trenutku, u odnosu na zajednicu koje smo dio doživljavamo neuspjeh, proživljavamo građanski i ljudski poraz.

Sve skupa otužan je to i obeshrabrujući prizor.

Nije zdravstveni sustav nikakava anomalija. Stanje je gotovo identično i u sustavu obrazovanja, mirovinskom sustavu, pravosudnom, represivnom, na koncu i u političkom sustavu; manje-više svi dijelovi koji čine zajednicu po imenu država disfunkcionalni su i pretvoreni u društvenu anomaliju po sebi

Za alternativu, možebitnu distopijsku sliku društva koja podrazumijeva građanski ne-angažman, ne trebamo ni pitati jer to nije nikakva alternativa. To je upravo ono što se nama kao društvu događa od samih početaka države do dana današnjeg. Stvorili smo i živimo ne-društvo.

Kao individue, kao osobe, valja nam se udruživati, okrupnjavati i umnožavati što je moguće veći broja građanskih, ako hoćete nadnacionalnih, ljudskopravaških inicijativa, jer to je ono što se može i treba biti: društveno angažiran, u najboljem smislu i značenju te riječi, unatoč i upravo zbog evidentne premoći devijantnih i zločinačkih društvenih fenomena.

Ali što je s građanskim kolektivom?

Pitam, jer društvu je potrebna kolektivna svijest o vlastitom moralnom posrnuću i vlastitoj etičkoj neodgovornosti.

Paradoksalno i simptom bolesti u nas je to što je koletivna svijest građana, barem ona većinska, svjesna te vrijednosno normativne izopačenosti, ali je spram iste ravnodušna.

Ne dira nas, kao da se to sve događa negdje tamo, drugdje, daleko. Kao da nismo svjesni da smo mi ti, hrvatski građani, koji smo postali kolektivno-moralno izopačeni.

Najčvršće smo zavezali vlastitu kolektivnu svijest oko nacionalnih okidača, a reakcije te svijesti i prečesto nisu primjerene korespondirajućim sadržajima.

Mislim na sportske uspjehe i obilježavanja ratnih tragedija. One nam dođu kao utjehe za građanski nedostatak hrabrosti i nečistu savjest, kao budali šamar.

S druge strane, kako to da nema kolektivnog građanskog angažmana državnih razmjera za ćirilicu, za Srbe, za antifašizam, za uništene zdravstvene, mirovinske i obrazovne sustave, za korupciju i travestiju koju smo napravili od pravosudnog sustava…

Ništa! Kolektivno-građanski-državnih-razmjera – MUK!

Posljedica toga jesu logična pitanja koja se sama od sebe postavljaju: Gdje je uzrok? Zašto je tomu tako? Kako to promijeniti?

Pokidane su sve vrijednosne spone među dijelovima društva koje kolektiv drže u zajedništvu, a bez osjećaja zajedništva šareni i raznovrsni kolektiv državnih razmjera kakav je naša zajednica i ne može prosperirati.

U srži zajedništva spona je vrijednost po sebi, u suprotnom – to nije društvo, to nije zajedništvo.

Kolektivna svijest o naopakom društvenom uređenju je prisutna, ali je u blokadi drži kolektivni građanski kukavičluk.

Hrvatska država, hrvatsko društvo – uništena je zajednica. Slobodno možemo kazati da i mi, kao građani, upravo sada i ovdje, u ovome hrvatskom trenutku, u odnosu na zajednicu koje smo dio doživljavamo neuspjeh, proživljavamo građanski i ljudski poraz

Svima nama ispod nosa je taj smrad, svakodnevno ga mirišemo, udišemo.

I to duboko.

Svjesni smo mi toga. Itekako!

Neugodan miris toliko je sad već prisutan da se pretvara u ustajalost. Uostalom, to je kao i sa svim drugim, ako dovoljno traje, navikne se čovjek, prilagodi, pa mu onda više i ne smeta.

Ipak, smrdi hrvatsko društvo kao strvina u raspadanju. Međutim, radi se o tome da ako želimo zdravu zajednicu, nije dovoljno stajati po strani, treba plivati u tome truležu.

S osmijehom na licu i vedra duha valja skočiti u taj smrad. Samo tako iz distopijskog mulja niču utopijski cvjetovi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Iznad kolone nakon Oluje: dužnost vojnika i savjest čovjeka
  • Zakon džungle u režiji ljudi gazi preko mrtvih
  • Ja sam da se širi kulturni, a ne vojni prostor
  • Nedovršenost ružnoga svijeta
  • Nije smrt neprijateljica života, već suputnica
  • P(r)opis stanovništva: il’ si Hrvat il’ si Srbin!
  • Odrekao bih se nacionalnosti zarad čovjeka
  • Srebrenica – između zahtjeva politike i vlastite savjesti
  • Gdje mi je identitet?
  • Anja Šimpraga – korak naprijed za kninsku građansku kulturu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ODJECI Tagged With: Andrej Šimić, Društvo, Republika Hrvatska

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT