Samo je Albert Einstein kupio 1000 primjeraka i dijelio ih je prijateljima

John Hersey, ”Hiroshima”, (Reprint), Sandorf, Zagreb, 12/2016.

Antologijsku reportažu Johna Herseya “Hirošima” u kojoj američki novinar pokazuje kako su preživjeli i kako u post-apokaliptičnoj atmosferi živi petero Japanaca i jedan tamošnji njemački misionar, svi svjedoci eksplozije atomske bombe, prvi put tiskanu na prvu godišnjicu Hirošime, koncem je prošle godine u prijevodu Ljudevita Stantića objavio zagrebački Sandorf. 

New York University upravo je “Hirošimu” Johna Herseya proglasio najboljom američkom reportažom 20. stoljeća, tu dokumentarnu priču u kojoj se ljudi pitaju zašto su preživjeli kad je silan svijet izginuo, u kojoj saznajemo kako su izmaknuli smrti pred zasljepljujućim svjetlom koje je to vedro jutro u čas pretvorilo u noć, dok je nad gradom ostao uzvrloženi stup prašine te zapusi vrelog zraka i kiša raspršenog pepela iza kojih su slijedile stotine požara …

”Zbog načina na koji je napisao spomenutu reportažu Hersey je među pionirima Novog žurnalizma, žanra koji narativ fikcije prenosi u realističnu reportažu”, govori povjesničar Tvrtko Jakovina

Hersey opisuje kako u tome ostaju pri zdravu razumu, boreći se za sebe i ostale, dvojica japanskih liječnika, gospođa Nakamura, udovica mjesnog krojača, gospođica Sasaki, službenica u tvornici kositra, otac Kleinsorge, njemački svećenik, član Družbe Isusove i velečasni Tanimoto, pastor metodističke crkve u Hirošimi.

31.kolovoza 1946. New Yorker je napravio presedan i izašao sa samo jednim tekstom – integralnom verzijom Herseyeve reportaže. Tjednik je razgrabljen, tiskali su dodatne primjerke, no i unatoč 300 000 prodanih kopija puno je ostalo onih koji nisu uspjeli uhvatiti taj broj.

“Samo je Albert Einstein kupio 1000 primjeraka, dijelio ih je prijateljima ne bi li ih informirao o posljedicama korištenja nuklearnog oružja. Nakon tog tjedna, kad broj više nije bio na kioscima, reportaža je emitirana na radiju, čitali su integralni tekst, to je trajalo oko dva i pol sata”, govori urednik Sandorfa Ivan Sršen.

Kako je došao na ideju objaviti “Hirošimu”?

“Prvi hrvatski prijevod “Hirošime” tiskan je 1952. u Zagrebu u izdanju tadašnjeg Društva novinara Narodne Republike Hrvatske. Lani sam istraživao za jednu drugu knjigu i sasvim slučajno u katalogu Gradske knjižnice zapazio taj naslov. To me zaintrigiralo, zatražio sam knjigu iz spremišta.

31.kolovoza 1946. New Yorker je napravio presedan i izašao sa samo jednim tekstom – integralnom verzijom Herseyeve reportaže. Tjednik je razgrabljen, tiskali su dodatne primjerke, no i unatoč 300 000 prodanih kopija puno je ostalo onih koji nisu uspjeli uhvatiti taj broj

Bila je objavljena u 10.000 primjeraka; u ta su vremena bila česta takva izdanja koja su pratila novinski sadržaj, neke dnevnopolitičke, goruće teme, puno knjiga koje su izlazile 1940-ih i 1950-ih nisu niti sačuvane, tretirane su kao popratne publikacije koje su išle uz periodiku ili uz časopise. Tako i izdanje “Hirošime” iz 1952. gotovo da i nije sačuvano, u Zagrebu postoji svega par primjeraka i vrlo malo ljudi zna za to izdanje, dok se u zapadnoj Europi i Americi ta knjiga, ta reportaža, čita na skoro svim studijima novinarstva kao temeljeno štivo, kao ogledna reportaža”, kaže Sršen.

Mnogi će novinari i danas istaknuti da je na njih bitno utjecala upravo Herseyeva “Hirošima”. Sršen spominje nedavni susret s poznatom talijanskom novinarkom Francescom Borri na Međunarodnom književnom festivalu LitLink u Rijeci, autoricom knjige “Syrian Dust” nastale na temelju njezine dvije godine provedene u Alepu, koja je spomenula da je “Hirošimu” čitala na studiju te da je baš ta knjiga, u kojoj je naglasak na ljudskoj strani priče, a ne na faktografiji, imala ključan utjecaj na nju.

“Ta knjižica je imala silno veliko značenje u trenutku kad se pojavila, jer je donekle trasirala način na koji će novinari u drugoj polovici 20. st. izvještavati o nekim važnim događajima, na koji će se način pisati reportaža u velikom dijelu zapadnog novinstva.

Autor u toj reportaži puno ne moralizira, on ne govorio o američkom predsjedniku, niti o japanskom caru, dokumentira događaje u Hirošimi lišavajući ih povijesnog konteksta.

Ta knjižica je imala silno veliko značenje u trenutku kad se pojavila, jer je donekle trasirala način na koji će novinari u drugoj polovici 20. st. izvještavati o nekim važnim događajima, na koji će se način pisati reportaža u velikom dijelu zapadnog novinstv

Zbog načina na koji je napisao spomenutu reportažu Hersey je među pionirima Novog žurnalizma, žanra koji narativ fikcije prenosi u realističnu reportažu”, govori povjesničar Tvrtko Jakovina.

Nije Hersey bio prvi američki novinar koji je stigao u Japan nakon Hirošime, ali je bio prvi koji je, radije negoli o statističkim podacima – progovorio o ljudima koje su Amerikanci do jučer držali neprijateljima.

1945., godinu dana prije “Hirošime”, nagrađen je Pulitzerom za roman “A Bell for Adano” (“Zvono za Adano”) koji govori o američkoj vlasti u malom sicilijanskom mjestu. Saveznici su se na Siciliji iskrcali 1943., a autor je kratko potom napisao poznati roman, objavljen 1944.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Privilegirani sinovi i kćeri, imuni na zakon, okreću se protiv očeva
• Prošlost ne ubija ako se naučimo s njome nositi
• Kao da se uvjerava čitatelje da je Jugoslavija bila golema konfabulacija

» Svi tekstovi ovog autora