Satira svetog teksta

Nemoć – ili ako hoćete tragikomičnost s vrlo zlokobnim efektima – kršćanstva izvire iz toga što kršćani u pravilu u svim sferama života fanatično brane normative društva kao kršćansko, a lakonogo izdaju nikad dokučenu bit kršćanstva.

Dakako, ona nije stjenovito stabilna. Petar kao stijena je s obzirom na Petrovu prevrtljivost satira, koja priziva trijeznu i kartazičnu relativizaciju vlastite, i to nadasve religiozne veličine.

Bit je kršćanstva nešto jedva dohvatno kao hod po moru, a to iznova priziva figuru Petra.

Danas je iznova dohvatan uvid. Pozvanje Crkve odnosno kršćanina nije Petar kao stijena – to je umetak crkveno-rimskog imperijalizma u sveti tekst možda lukavošću Duha sklonog satiri dopušten iz oprečnih razloga – nego Petar izvan sigurnosti barke što vodom korača prizvan Isusovim glasom.

Glasom koji nas danas doseže iz krika žrtava globalizacije.

Trebalo bi poput pape Franje napustiti vlastite barke.

Papinsku palaču, biskupski dvor, župsku kuću, zaklon vlastitog naroda, obzorje vlastite religije, uporište vlastite stranke, okućnicu vlastite obitelji.

Pretijesne normative društvenog.

Pokušati hoditi morem.

Ususret utopljenicima globalizacije.

Ususret Isusu što korača po uzburkanom valovlju razmahale neljudskosti.

Nesigurno valovlje, utemeljenost bez temelja, a ne kamenita stijena, privid neupitne utemeljenosti, iskonsko je kršćaninovo pozvanje.

Jer prozirno zapjenjeno valovlje priziva bezgraničnu solidarnost.

Kamenitost stijene tek krutu uznositost nad patnjom i lomnošću drugog.

Od nje se kleše moralističko licemjerna palica dresure.

Po potrebi i granitni malj za neposlušne.

U njezinoj se sjeni, braneći sveta načela, u pobožnjačkom ushitu korača po leševima.

Pozvanje Crkve odnosno kršćanina nije Petar kao stijena – to je umetak crkveno-rimskog imperijalizma u sveti tekst možda lukavošću Duha sklonog satiri dopušten iz oprečnih razloga – nego Petar izvan sigurnosti barke što vodom korača prizvan Isusovim glasom

Crkva utemeljena u bestemeljnosti jedina je moguća i – ako je uopće bude – buduća Crkva.

Ne Petar kao stijena.

Nego Petar odvažan da zakorači po uzburkanom morskom površju ostavljajući za sobom prividnu sigurnost barke.

Radije potopljen olujnim valovljem nego preživjeli u ustrašenom grču na palubi stiješnjene barke.

Bezgranična solidarnost kao bestemeljna utemeljenost.

Kao iskonski Galilejčev zov.

Kršćanstvo kao nihilizam.

Ogoljena solidarnost.

Prazan Galilejčev grob.

Avantura nasljedovanja.

Hod po uzburkanom morskom valovlju.

Rizično solidarna izloženost.

Bez računice i uzmaka.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Uskrs je teže komercijalizirati i banalizirati od Božića
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (V)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (IV)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (III)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (II)
• Čitajući Radomira Konstantinovića u Sarajevu (4)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (I)
• Polazišta za doprinos islama globalnom ekološkom obraćenju
• Desmond Tutu, Evanđelje u obrani crnačke ljudskosti
• Ekologija kao put svetosti

» Svi tekstovi ovog autora