Branimir Pofuk
Što bi narod rekao, Senad je te večeri Zdravku jeo iz ruke. Sarajevski televizijski voditelj Senad Hadžifejzović pozvao je u svoj talk-show Zdravka Mamića i onda ga sat i pol slušao pažljivo, blagonaklono, zaprepašteno, ganuto i s punim razumijevanjem za sve njegove životne i pravosudne nedaće.
Ja mu se ne čudim. Nije to bio onaj goropadni Zdravko Mamić koji nekontrolirano urla, psuje ili pjeva. Uostalom, njegov nastup kod Hadžifejzovića baca sumnju na nekontroliranost svih ranijih Mamićevih ispada.
Nismo, naime, čuli da je gospodin pravomoćni osuđeni Mamić u međuvremenu prošao intenzivne tečajeve joge, transcendentalne meditacije ili postao sljedbenik miroljubivog Dalaj lame. Stoga je očito da gospodin Mamić, kada hoće, ili kada mora, ili kada jednostavno uvidi da mu u nekom trenutku pristojnost i mirnoća bolje pristaju i više koriste, može bez problema nastupiti gospodski, bez podizanja glasa i bez ijedne psovke.
Zapravo, tamo gdje u svemu onome što je govorio i ne pristaje ništa drugo doli psovka, on je sam sebe svjesno, obzirno i odgovorno prema gledateljstvu i svom domaćinu sam sebe cenzurirao te psovku ostavio neizrečenu okačivši je o početno slovo. Što je samo dokaz više njegove itekako dobre i proračunate samokontrole.
Pravdoljubiv, samozatajan, plemenit, obziran, socijalno osjetljiv, humanist i pacifist koji zdvaja nad prevarenim našim narodima koje su zavadili i na međusobno klanje nagnali prokleti bjelosvjetski i domaći ratni profiteri i kurvini sinovi. Ovo posljednje nije rekao on, nego je gruba riječ meni izletila. Bez imalo ironije kapa dolje gospodinu Mamiću za scenski nastup u kojem je televizijski voditelj bio statist kakvog se samo poželjeti može
No, da baš ne iznevjeri do kraja samog sebe, na kraju se prepustio emocijama i zaplakao nad ratnim stradanjima Sarajlija, među kojima je i njegova rodbina te zbog duge odvojenosti od stare mu majke kojoj se javno ispričao zbog ono nešto sitnih para koje joj je još kao mladić krao iz novčanika da se može malo proveseliti s društvom i izvesti van poneku djevojku.
Tko nije gospodina Mamića vidio u nekom od onih nekada uobičajenih i očekivanih razularenih izdanja vulkanskog riganja uvreda i prostota, nakon ove jednoiposatne ispovijesti na grudi bi ga privio da ga utješi, da mu boli ublaži, da se zgraža nad nepravdom koja mu se čini.
Nema majke koja ga ne bi poželjela za sina ili zeta, nema radnika koji ga ne bi poželio za gazdu.
Pravdoljubiv, samozatajan, plemenit, obziran, socijalno osjetljiv, humanist i pacifist koji zdvaja nad prevarenim našim narodima koje su zavadili i na međusobno klanje nagnali prokleti bjelosvjetski i domaći ratni profiteri i kurvini sinovi.
Ovo posljednje nije rekao on, nego je gruba riječ meni izletila.
Bez imalo ironije kapa dolje gospodinu Mamiću za scenski nastup u kojem je televizijski voditelj bio statist kakvog se samo poželjeti može.
Međutim, dobar dio tog nastupa kod mnogih je gledatelja morao izazvati užas i jezu zato što je vrlo slikovito i eksplicitno izgovarao takve stvari o hrvatskoj državi po koju je porazna već i sama pomisao bilo koga od nas da Mamić možda o pravosuđu, sucima i moćnicima te države govori istinu. Iz prve ruke.
Napravio sam malu brzu anketu na vrlo malom uzorku svojih prijatelja koji nikada ni u kojem smislu nisu bili Mamićevi poštovatelji i poklonici i koji inače za njegov stil, ponašanje i vladanje hrvatskim nogometom i ranija divljanja na javnoj sceni imaju samo prezir. I nimalo me nije iznenadio rezultat tog propitivanja.
Svi stopostotno vjerujemo da je njegov izvještaj iz prve ruke o sucima ove države s kojima je on imao posla, uključujući i čovjeka na samom vrhu pravosudne piramide, potpuna istina.
Bilo je suvišno pitati vjeruje li se, s druge strane, u iskrenost šokiranosti i zgroženosti predsjednika Vlade RH i HDZ-a Andreja Plenkovića Mamićevim optužbama.
Plenkovićevi nastupi i inače iz dana u dan postaju sve iritantniji.
Njegov docirajući i patronizirajući ton kojim se obraća novinarima i građanima čini ga sve sličnijim predsjedniku Srbije Vučiću. Njegovo rastavljanje riječi na slogove svakoga tko je prošao kroz dril JNA nepogrešivo podsjeća na oficirski način naglašavanja moralno-političkih pouka i zapovjedi. Nasuprot Mamićevoj novoj krotkosti, Plenkovićeva tašta nadmenost postaje još neugodnija.
Stoga je pravo pitanje za premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića kako je i tko doveo do toga da normalni i obični građani ove države u pričama Zdravka Mamića o vrećama novca kojima je obasipao pojedine hrvatske suce pronalaze odjek i potvrdu za sve ono što već dugo i sami misle o hrvatskom pravosuđu i njegovim kompromitiranim akterima.
Pravo pitanje za Plenkovića je zašto dok slušamo o pijankama i terevenkama sudaca s čovjekom kojemu sude, od kojega traže i primaju novac i skupocjene darove u raznim oblicima, naš prvi poriv nije nevjerica, sumnja da je tako nešto moguće i ljutnja što tako blati temelje države u kojoj živimo i čiji smo građani.
I da, gospodin Mamić je potpuno u pravu kada kaže da je tu riječ o nacionalnoj sigurnosti koja je uzdrmana od krova do temelja.
Pravo pitanje za Plenkovića je zašto dok slušamo o pijankama i terevenkama sudaca s čovjekom kojemu sude, od kojega traže i primaju novac i skupocjene darove u raznim oblicima, naš prvi poriv nije nevjerica, sumnja da je tako nešto moguće i ljutnja što tako blati temelje države u kojoj živimo i čiji smo građani
Nakon njegovog svjedočenja, a osobito nakon tvrdnje da je o svemu tome o čemu on javno sada govori već dulje vrijeme još detaljnije obavješteno i Državno odvjetništvo, nema, ili barem u normalnoj državi ne bi smjelo biti prostora za bilo kakvo odugovlačenje i mirno čekanje da institucije odrade posao u svom poslovično sporom ritmu, kad god se radi o propitivanju političkih vrhuški bilo koje grane državne vlasti.
Skandalozna je već i sama činjenica da su ti suci, mjesecima nakon što je Državno odvjetništvo dobilo iz prve ruke informacije o njihovoj kompromitiranosti, uopće nastavili suditi i presuđivati tom istom čovjeku koji ih tako teško optužuje.
Nema tu više mjesta za dojmove, niti ijedan optuženi sudac može tako teške optužbe lagodno demantirati preko medija, očekujući i nadajući se da je riječ o kratkotrajnoj medijskoj buri koja će brzo proći.
Oni svoje profesionalno poštenje i čast još jedino mogu dokazati na sudu, ekspresno tužeći gospodina Mamića za klevete najteže vrste koje podrivaju ne samo apstraktnu nacionalnu sigurno, nego i sigurnost svakog građanina tako teško optužene države.
Naravno, paradoksalna je ideja da se optuženi suci brane kroz sustav čije su korumpiranosti dokaz.
Ali jednom se negdje mora početi.
I na kraju još jedno pitanje za premijera Plenkovića: odakle mu uopće ideja da bilo koji njegov postupak, poput demonstrativnog cijepljenja, može ikome uliti ikakvo povjerenje?
On kaže da su sva cjepiva jednako dobra, vrijedna i efikasna. Bilo bi mnogo važnije kada bi tako nešto smio i mogao reći za sve hrvatske suce, ljude na prvoj crti u borbi protiv virusa kojim je ova država već od svog začeća zaražena.
(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Može li premijer Plenković, koji tvrdi da su sva cjepiva jednako dobra, vrijedna i efikasna, tako nešto reći i za sve hrvatske suce?).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Andrej Plenković i HNK Zagreb
- Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
- Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
- “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
- Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
- Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
- Utrka milijardera u svemiru
- Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
- Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
- Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.